Bug Online

Slobodno se može reći da je spanning-tree osnova preklapanih mreža. U ovom tekstu nećemo ulaziti u suštinu spanning-tree protokola (STP) i način na koji funkcionira, već ćemo se pozabaviti njegovom ulogom.

Čemu nam zapravo služi STP? STP je protokol za upravljanje linkovima (implementiran na 2. sloju OSI modela), a glavna mu je zadaća osiguravanje redundantnih linkova i sprečavanja pojave petlji u topologiji. Ideja redundantnih linkova sasvim je legitimna - želimo se osigurati u slučaju pada primarnog linka, međutim bez STP-a stvar baš i ne bi funkcionirala. STP radi kalkulaciju puteva, i ako do nekog odredišta postoje redundantni linkovi, STP će se pobrinuti da se oni blokiraju, čime će se spriječiti pojava petlji. Pojam tree (stablo) zapravo se rabi zato što je prvi korak u kalkulaciji STP-a pronalazak tzv. root bridgea (prisjetimo se, preklopnici su zapravo bridgeovi!), a koji zapravo predstavlja vrh našeg stabla.

Pojednostavljeni prikaz problema petlji u Ethernet baziranim mrežama možete pogledati u zasebnom okviru.

BPDU okviri

STP se za svoje djelovanje oslanja na BPDU (Bridge Protocol Data Unit) okvire. Oni su enkapsulirani unutar standardnih Ethernet okvira, a razmjenjuju ih isključivo preklopnici. Da ne bismo previše ulazili u teoriju STP-a, dovoljno je reći da su nam oni nužni kako bi se uspostavila konvergencija na nivou Layer 2 mreže (u smislu spanning treea) i kako bi se blokirali redundantni putevi i izbjegle mogućnosti pojave petlji.

Prisjetimo se jednog od prethodnih članaka, onog o VLAN-ovima. Tamo smo bili naveli u kojim modovima pojedino sučelje preklopnika može biti. Istaknuli smo da su najčešća dva moda trunk i access. Bitno je ponoviti: trunk sučeljima (linkovima) povezivat ćemo preklopnike i kroz njih ćemo propagirati VLAN-ove kroz svoju mrežu. S druge strane, na access sučelja spajat ćemo korisnička računala, poslužitelje i sl. - dakle, uređaje koji ne mogu (ili mi to ne želimo) interpretirati 802.1Q zaglavlje, tj. uređaje za koje želimo osigurati pripadnost određenom VLAN-u.

Također je potrebno pojasniti mali dio funkcioniranja STP-a - proces paljenja preklopnika, ili pak aktiviranje pojedinog sučelja. Ako je na predmetnom preklopniku aktivan STP (tj. jedna od njegovih implementacija), svako zasebno sučelje u trenutku kada se aktivira prolazi kroz četiri stadija: blocking state, listening state, learning state i, na posljetku, forwarding ili blocking state. To se može primijetiti prilikom svakog inicijalnog paljenja preklopnika, kada različite boje na ledicama označavaju različito stanje sučelja (treperenje ledica prilikom podizanja preklopnika). Sučelje koje se nalazi u blocking stanju može primati i procesuirati jedino BPDU okvire, dočim sučelje koje se nalazi u forwarding stanju može primati i procesuirati BPDU okvire, manipulirati okvirima i učiti MAC adrese - dakle, sve standardne radnje.