prodaja@kockaikugla.com hr@kockaikugla.com vjeko.kovacicek@kockaikugla.com info@kockaikugla.com mail@kockaikugla.com webmaster@kockaikugla.com admin@kockaikugla.com kockaikugla.com web.kockaikugla.com www.kockaikugla.com

Bug Online

Samo reci NE!

Dugo planirani i najavljivani film Warcraft od danas se prikazuje i u našim kinima. Tim povodom izvukli smo iz ropotarnice prošlosti prastaru recenziju, odnosno tekst nastao kao impresiju na igru Warcraft 2. Objavljen je u Bug prije - 20 godina i od čitatelja spontano proglašen najboljim tekstom - ikada napisanim!

Prvo objašnjenje - zašto osobni stav? Pa iskreno samo zato što nemamo trenutno neko pogodnije mjesto na Bug Onlineu za ovakvu, neuobičajenu objavu. Tako da zanemarite taj formalni detalj, fokusirajte se na sadržaj. Kao što piše u podnaslovu od danas se i u nas prikazuje film Warcraft (Drago i ja imamo karte, idemo čak i zajedno u kino - bez brige, pazili smo da nas ne dopadnu sjedala za zaljubljene). Već smo i mi objavili da je svjetska filmska kritika sasjekla film, tako da ništa posebno ne očekujemo, ali želimo ipak vidjeti kako su filmadžije interpretirale filmskim izražajnim sredstvima igru koja je obilježila dobar dio našeg cjeloživotnog gamerskog iskustva.


Tim povodom iskopali smo davno objavljen tekst o Warcraftu 2 (da, da djeco - nije sve počelo s World of Warcraftom, bilo je nekih verzija koje niste ni vidjeli ni igrali, jer se još niste ni rodili tada!), koji je vremenom prešao u legendu, dobivši mitski status, gotovo kao stvari koje nisu ni postojale! Iz generacije u generaciju naši čitatelji su za ovoj tekst govorili kako je "najbolji ikad objavljen u Bugu" ili barem da je to najbolja recenzija igre ikada napisana, dok je sam autor, Drago Galić aka Smaug, često u svojim javnim istupima zazirao od takvih kvalifikacija, tvrdivši da je barem nekoliko (naravno njegovih) tekstova ipak boljih od ovoga!

 

Pustimo detalje, zabavite se s čitanjem teksta nastalog 1996., a mi idemo u kino, pa makar nas Warcraft u fimskom obliku razočarao, unaprijed mu opraštamo, na ime svega lijepog što proživjesmo zajedno... (M. Rosandić - HR_Boss)

 

* * *

Samo reci NE!

 

Nevino zapakiranu, bez ikakvog pratećeg teksta upozorenja; nude nam je razni profesionalci ili pak dobri prijatelji, tek toliko - "da probamo". Samo obličjem igra, a ustvari teška droga, Warcraft 2 neobavještenoga vreba iza svakoga ugla. Ponudi li ga netko i Vama, recite samo: "Ne!"

 

Nekada sam i ja imao život. Obitelj, miran dom, prijatelje i posao. Ne mogu reći da sam bio bez mana. Znao sam katkada ostati nakon posla i odigrati poneku partiju Terminal Velocityja ili Dooma u mreži. Ipak, ujutro sam se budio uvijek onaj stari, u stanju razlikovati dobro od zla, maštu od zbilje, posao od užitka. Sve je to nestalo onoga dana kada sam prvi put instalirao Warcraft 2.

 

Nemojte misliti da sam nov u ovim stvarima. Probao sam i Warcraft 1, i Command & Conquer i Dune 1 i 2. Neke od igara su mi se dopale više, neke manje, ali sam uvijek znao redi “dosta" i isključiti računalo. Ne i s posljednjim Warcraftom. A trebao sam znati, simptomi su bili očiti...

 

Prve večeri, kad sam ga donio doma, igrao sam do tri ujutro, iako je za to računalo trebalo premjestiti iz spavaće sobe u kuhinju da ratoborni zvuci iz računala ne bi smetali ženi.

 

Posljednji put sam računalo premještao s jednoga mjesta na drugo kad mi je u posjet dolazila rodbina u vidu dva hipertrofirana žohara, kojima je drugo najveće zadovoljstvo u životu sjediti za računalom i coca colom zalijevati tipkovnicu. Za one osjetljivih želudaca neću opisivati njihovo prvo najveće zadovoljstvo u životu, ali i Beavis & Butthcad bi bili zadivljeni.

 

I tako, ujutro na poslu, neispavan, u pauzama za kavu (njih 20) instalirao sam i povremeno pokretao Warcraft. Sa sobom sam donio disketu od kuće na kojoj je bila snimljena pozicija od tri ujutro. Uskoro sam instalirao i još nekima u uredu i nagovorio ih da probamo jednu u mreži.

 

Završili smo nešto poslije ponoći. Doma sam se uzverao kroz prozor, pretpostavljajući da su vrata dobro čuvana. Prije nego sam usnuo, razmišljao sam o najboljoj taktici: ograditi Town Hall i rudnik, postaviti na uglove zidina katapulte, u sredinu trolove - bacače sjekira, a iznad njih četiri zmaja.

 

Te noći sam sanjao da sam napokon osvojio sjeverne obale i ljudska naselja. Moje Orke su me zvali “Lycllin - The Slasher", a gruntovi su vitlali sabljama i slavili moje pobjede - bio je to lijep san.

 

Nakon toga, kao u noćnoj mori, slijedili su dani u uredu gdje sam postao glavni Warcraft majstor, prepreden i nemilosrdan protivnik svima, opsjednut gomilanjem zlata iz rudnika koje sam pohlepno grabio.

 

Malo pomalo, kolege su me počeli izbjegavati. Ne znam je li to bilo zbog opsjednutosti igrom ili zbog toga što sam se posljednja dva tjedna prestao prati (Orka-ratnici se peru samo kad upadnu u potok). Osjetio sam da sam pamalo počeo gubiti kontrolu nad stvarima kad mi je direktor dao otkaz, a ja sam mahnuo rukom i pokušao baciti “Death and Decay" čini na nj.

 

Naravno, do tada me već žena izbacila iz kuće. Zajedno s računalom. Stanovao sam kod prijatelja koji je mjesečno provodio četiri sata u kući, a ostatak vremena je sjedio za upravljačem TIR-ova kamiona.

 

Njemu nisu smetale moje higijenske navike i cjelonoćne bitke u Sjevernim Zemljama.

 

Razradio sam taktiku osvajanja ozemlja, koja se sastojala od napredovanja gruntovima, katapultima i strijelcima, uz podršku čarobnjaka, a sasvim bez uporabe zmajeva. Počeo sam davati imena svojim ratnicima: Alkhir, Brour, Hwarp, Stipe... Svaki je bio poseban, toliko nalik na druge, a opet osobit.

 

Alkhir je bio Ijudeskara, bacač sjekire, hrabar i snažan, vrhunske preciznosti. Brour - tih, samozatajan, u društvu povučen, idealan za napade na sela i civile... Stipe, eh. Stipe je bio poseban, južnjačke krvi, temperamentan i uvijek spreman za šalu. Gledao sam ih kako mi pomažu u osvajanju imeprija i ginu: Alkhir kod potoka, Brour kad smo osvajali zlatni rudnik i na koncu Stipe. Potopili su njegov transport dok smo prelazili more. Nikada ne bih za njega pomislio da ne zna plivati.

 

U međuvremenu, prijatelj me izbacio iz stana kad je vidio da se u novim okolnostima na mene i stolicu pred računalom uhvatila nekakva zelena plijesan. Tvrdio sam da je to zapravo lišaj, kožna bolest, ali on se nije obazirao. Bilo je to više nego je mogao izdržati. Čuo sam da je po parkiralištima u Turskoj drugim vozačima pričao o mom slučaju kad bi noću sjeli večerati u logoru.

 

Preselio sam zajedno s računalom, u kantu za smeće jednoga velikog hotela. Hranio bih se onim što su kuhari bacali, a s obližnje bande re sam doveo struju u kompjutor i po cijeli dan provodio ugodno zatrpan u smeću (izuzev četvrtkom i subotom kad dolaze Čistoćini kamioni i prazne kontejnere. Tada bih izašao prije nego bi oni stigli i pretvarao se da se samo nezainteresirano šetam uz kontejnere, ali mislim da su u Čistoći ipak znali za mene i moj problem).

 

I napokon, došao je i veliki dan pobjede. Ljudi su izgubili i posljednje utočište, srušen je njihov posljednji grad, a ja sam postao veliki voda Orka i Trolova (Ogre da i ne spominjemo, oni su ionako više životinje nego ljudi). Nekoliko trenutaka nisam mogao vjerovati, zagušili su me čudni osjećaji zadovoljstva i totalne praznine.

 

Što sad kad sam napokon pobijedio, što mi je još ostalo u životu? Osjećaj velike tuge i sveopća depresija pritisli me sa svih strana. Ostavio sam računalo i teturajući izašao iz kontejnera. Nisam imao love ni za kakve lijekove, ali sam se ipak pokušao otrovati.

 

Kad sam se probudio na ispiranju, dežurna sestra rekla mi je da sam prvi kojemu su ispumpali dugmad s kaputa plus dva dugmeta s traperica. Nakon toga otišao sam na rehabilitaciju. Neko vrijeme su me odvikavali držeći me po pola sata ili sat vremena za računalom, davali su mi TIE Fighter i Scorch u malim količinama, ali dovoljnima da prebrodim apstinencijsku krizu.

 

Sada sada se već mogu kontrolirati. Ošišao sam kosu i obrijao bradu, a računalu ne prilazim. Vratio sam se u staro poduzeće, radim kao dostavljač. To je jedino radno mjesto gdje ne moram koristiti računalo. Žena me primila nazad i stvari se pomalo vraćaju u normalu. Ipak, ponekad se usred noći budim sav u znoju i buljim preda se... Kako bi bilo sve to ponoviti još jednom, ali ovaj put na strani ljudi?

dodaj komentar

zadnji komentari na forumu (36)

Floki sri 13.7.2016 17:22

Samo reci NE!

Ti stariji čovik pa igraš te maštarije, daj malo realnosti (ili si se vremenom ostavio budaleština, a koliko vidim nisi, da jesi ne bi išao tu maštariju gledati u kino).Ja odigram Strike Fighters 2, srušim pokoji komunjarski MIG, bilo u Vijetnamu ili u onom zamišljenom ratu sa SSSR u Istočnoj Europi...

Raja pon 27.6.2016 19:55

Samo reci NE!

Zanima me strašno komentar na igru Stronghold Crusader, još dan danas mi je to gušt odigrat i sad upravo kupujem HD na steamu...  EDIT: ispričavam se nisam vidio da je datum od prije 2 tjedna  ...

Prince-Artas uto 14.6.2016 10:24

Samo reci NE!

Nek nam neka dobra duša iskopa stare Bugove i skenira...

Barbarosa pet 10.6.2016 22:01

Samo reci NE!

sjecam se ko danas, na dvije stranice recenzija, velika slika protosa i 60% ocjena....

Barbarosa pet 10.6.2016 09:54

Samo reci NE!

Tamna mrlja u istoriji  BUG-a ostaje ocjena od 60% za Starcraft.I prebacivanje kao ozbiljnih tema u neki pamflet zvan Mreza. Od tad se ne kupuju casopisi jer ozbiljne teme  bez recenzija igara je preozbiljno a recenzije  igara bez ozbiljnih tema nisu vrijedne novaca.Valjd je to bila u...

Plus

Prati radnju igre

Minus

Namijenjo samo fanovima WOW-a

prethodni tekstovi

Oleg Maštruko

Tomislav Židak nije dobro. čet 13.4.2017

Ivo Špigel

Vaše dijete ima čudne prijatelje sub 11.3.2017

Miroslav Ambruš Kiš

Žohari ispod pokrivača ned 1.1.2017

Hrvoje Brekalo

Što je geek bez naočala čet 20.10.2016

Tonči Jukić

Mobilna dosada sri 5.10.2016

Goran Vojković

Hrvatski Internet - kako smo postali zemlja trećeg svijeta pet 12.8.2016

Damir Sabol

Dobar posao s IBM-om nastavit će egzodus hrvatskih informatičara pet 22.7.2016

Drago Galić Smaug

Samo reci NE! sri 8.6.2016

Oleg Maštruko

Poslovni modeli i sektorske strategije sub 4.6.2016

Ivo Špigel

Nevjerojatni dr. Moore sri 18.5.2016

svi tekstovi

komentari dana