Bug Online

Linux – dečko koji obećava

U informatičkoj industriji u kojoj promjene često dolaze munjevito i preko noći, jedina je čvrsta točka Linux, istovremeno i nepomična gibraltarska stijena i dečko koji obećava, kako prije 20 i kusur godina kad se pojavio uplakan i u pelenama, tako i sada, kada već uz pomoć hodalice nabada naokolo. Obećava li ga obećava…

Prije nego li krene napad pravovjernih, želim se deklarirati kao simpatizer, ako već ne korisnik Linuxa. U svojih par stoljeća bavljenja računalima uvijek sam u različitim vremenskim razmacima pokušavao koristiti Linux na svom računalu – od verzije s komandnolinijskim sučeljem i Slackware distribucije, raznih verzija Red Hata i sada Ubuntua. Dirljivo je i plemenito kako ti tamo neki entuzijasti (ili komercijalni timovi – svejedno) marljivo rade na operativnom sustavu kojega onda puštaju u besplatnu distribuciju svima kojima treba, bez nagwarea, cardwarea, donatewarea i bilo kojeg drugog oblika distribucije gdje se od korisnika ipak očekuje da nešto plati. Altruistički, plemenito, nekako startrekovski gdje svi rade za opću dobrobit, a ne zato što moraju da bi platili račune.

 

Dakle, na toj idejnoj ili idealističkoj razini, Linux jako skladno rezonira s mojim poimanjem toga kakav bi svijet trebao biti i kakvi bi ga ljudi trebali nastanjivati.

 

Naravno, ideje su jedno, a izvedba je posve drugo, pa odatle i ona cinična izreka da je „put u Pakao popločan dobrim namjerama“. Linux, istina, ne vodi u Pakao. Dapače – u mnogim slučajevima služi jako dobro. Imate li serverski centar ili neku znanstvenoistraživačku ustanovu pod sobom, vrlo vjerojatno ćete najbolje proći ako se opredijelite za Linux kao centralni OS na kojemu će se odvijati sve kritične aplikacije, iako, iskreno za reći – premda je sam OS uglavnom besplatan, podrška i alati koji dolaze za njega u takvim okruženjima uopće nisu besplatni i neke (ne baš mnoge) firme fino žive od prodaje svega vezanog uz Linux, premda ne i samog Linuxa. Dakle, besplatnost i „startrekovnost“ tu uglavnom više ne igraju ulogu.

 

U privatnom životu, gdje doma ili pak u nekom malom ili srednjem uredu poželite instalirati Linux, opet se vraćamo na besplatnost i visoke ideale Federacije planeta gdje osrednje vješt i informiran netko može uz neki ne pretjerano veliki trud besplatno i legalno na sva računala instalirati Linux koji radi, na kojemu se stvarno može raditi i koji vraća vjeru u Čovječanstvo… To jest, prvih nekoliko dana ili eventualno koji tjedan prije nego shvatite da stvari jednostavno rade u 90% … 80-90% … 70-80% slučajeva onako kako ste se nadali, pa da jednostavno ne možete otvoriti sve dokumente iz Worda i Excela u OpenOfficeu, ma koliko se trudili; da ne možete naći prave, negeneričke drivere za vašu grafičku karticu, makar imali najnoviju verziju Ubuntua i makar vam kartica ne bila starija od hlača koje nosite; da ne možete upogoniti bežični adapter usprkos tome što proizvođač navodno podržava Linux, ali za konkretan uređaj „još uvijek“ nema drivera, itd…

 

Oni koji čitaju tiskano izdanje Buga možda se sjećaju mog ljetnog Tupog pogleda u kojem sam pisao da sam odlučio od raznih računalnih dijelova koji se godinama vuku po kući sastaviti što je više računala moguće i na kraju sam (uz kupnju ponekog novog dijela) došao do brojke od čak pet komada.

 

(Ako ima onih koji mi zavide – opustite se. Kada živite tako dugo kao likovi iz početnih poglavlja Biblije, onda se s vremenom nakupi dijelova i ostataka rashodovanih kompjutera koliko ti srce želi, što ne znači da se na svima njima može igrati Battlefield 4 (pa ni 3, ni 2…) ili da procesorskom snagom konkuriram NSA.  Daleko od toga – stara krama, realno.)

 

Kako licence za Windowse ne rastu na grani, a k tome u svojoj ogromnoj mudrosti Microsoft više službeno ne prodaje Sedmicu, posebno ne uz logično očekivani popust, već samo Osmicu, odlučio sam se po tko zna koji puta pokušati ukrcati na vlak zvan Linux, točnije Ubuntu. Live distribucija koja se može pokrenuti s CD-a, a i kasnije s istog CD-a instalirati na disk mi se učinila genijalnom idejom, što i jest. (Pitanje Microsoftu: ima li neki normalni razlog zašto ne postoji takva live distribucija Windowsa – na CD-u, USB-u ili nečem desetom? Čega se bojite?)

 

Nakon par sati korištenja Live CD-a, instalirao sam Ubuntu na tri od pet računala (dva su već imala od ranije Sedmicu). Prvi dan – oduševljenje. Instalacija prošla bez ikakvog zapinjanja, sve radi, sučelje prilično oku ugodno (kome se ne sviđa ono u instalaciji, može ga promijeniti za neko drugo – ftw!), tipkam u OpenOfficeu, gledam filmove preko mreže na XBMC-u, dizanje računala praktično trenutno – milina.

 

Drugi dan – već malo manje oduševljenje. OpenOffice ne otvara sve dokumente Microsoft Officea, odnosno gubi neke dijelove i formatiranja, Excel tablice s raznim forumulama su posebno problematične, a o PowerPointu da ne pričam…

 

Da stvar bude gora, išao sam na Steam koji javno izjavljuje ljubav i opći s Linuxom po trgovima i stadionima da pogledam taj odjel s naslovima za Linux sa željom da skinem neku od igara (znao sam da to neće biti Battlefield 3, niti Company of Heroes 2, ali nešto što se može igrati na računalu s Core 2 Duo procesorom overclockanim na 4 GHz i sa Radeonom 4870). Strike Suit Zero, recimo, koji ima grafiku kao prastari Homeworld i koji jednostavno leti na tom istom računalu. Prvi problem – tek po instalaciji igre shvatio sam da generički driveri za moju karticu, sasvim dovoljni za rad u OpenOfficeu i pokretanje XBMC-a, nisu dovoljno dobri za pokretanje prilično jednostavno igre na Linuxu. Sve se jedva vuče, pa krenusmo do AMD-a po Linux drivere za Radeon 4870. Naravno, nema ih. Postoje, možda, neki zamjenski, na nekom ruskom sajtu, koje je (možda) potrebno platiti i instalirati iz komandne linije.

 

Vratilo me to 15 godina unatrag, i 10 godina, i 8 godina unatrag kada sam instalirao razne verzije Linuxa na svoje računalo i svaki puta neki komad hardvera nije mu dobro sjeo, nije bilo drivera ili su postojali, ali se trebalo platiti za to – bilo da se radi o zvučnoj, grafičkoj ili mrežnoj kartici.

 

A govorimo o dobu Ubuntua, live distribucije i „svemirskog“ Linuxa za kojega Steam prodaje igre, naravno, ako imate sreću da imate točno onakvu konfiguraciju kakvu stvarno podržavaju aktualne distribucije.

 

Da skratimo dugu i mučnu priču, nakon neuspjelog prtljanja, vratio sam se Windowsima. I to ne ni Sedmici ni Osmici nego –Visti, najprezrenijoj među Windowsima, omraženoj i nekorištenoj. Igrom slučaja imam za nju podosta licenci koje nikada nisam iskoristio do sada, pa sam nakon iskustva s Ubuntuom instalirao Vistu na svoja računala, aplicirao dva izašla SP-a (i tonu zakrpa – očekujte da ćete potrošiti čitav dan, odnosno jutro ili večer za instalaciju koja je uistinu stravično duga i naporna, a ne zaboravite ni isključiti Superfetch servis koji neprestance beskorisno rošta po diskovima), ali nakon čega – sve radi! Bez problema.

 

Na  računalu sa 64-bitnom Vistom sa svim zakrpama radi bez problema sav hardver koji imam i koji sam probao, sve igre koje imam, sve aplikacije koje imam, sva mrežna komunikacija sa svim računalima u mreži.

 

A Vista je, ne zaboravimo – „smeće“.

 

Istina – nakon Windowsa XP i u odnosu na Sedmicu, Vista nema ispoliranost koju očekujemo od Windowsa, ali u odnosu na Ubuntu, trenutno vjerojatno najkompletniju i najbolju distribuciju Linuxa – Vista je s drugog svijeta. Ispričavam se Visti, Microsoftu i svakome koga sam uvrijedio pišući i pričajući o tome kako Vista ne valja. Ništa ne vraća stvari u pravu perspektivu kao malo iskustva iz stvarnog života nasuprot filozofiranju i životu u oblacima. Najgori Microsoftovi Windowsi bolji su od najboljeg Linuxa koji postoji. I to ne „to je samo moje mišljenje“ nego objektivno – stvarno su bolji, svestraniji, stabilniji.

 

 

A dečko koji obećava, neka obećava i dalje, mladcu je tek dvadeset-i-koja, ima vremena da ispuni ta velika očekivanja... Jednom… Kad Zefram Cochrane otkrije Warp pogon ili malo kasnije.

dodaj komentar

zadnji komentari na forumu (647)

Drago čet 17.10.2013 15:23

Linux – dečko koji obećava

Opet lock. Because. ...

Punti čet 17.10.2013 14:23

Linux – dečko koji obećava

'Ko doda sljedeći post - magarac!...

ihush čet 17.10.2013 13:51

Linux – dečko koji obećava

- nije petak, u onoj temi se prave englezi, ovdje zatišje... pred buru ili nirvana? (ili akteri ne vide uklonjen lokot).. neće dugo.Zlatna ribica, Mujo na pustom otoku, ''sad mi je dosadno, vrati ti meni njih nazad''. edit: je rek'o.-ništa idem probudit' MadBlueMaxa i hrvooja.. možda je pronaša...

prethodni tekstovi

Hrvoje Horvat

Besplatni U2 album i pizza za cijeli svijet sri 10.9.2014

Ante Vrdelja

Kako sam postao mangina čet 4.9.2014

Davor Šuštić

F1 se gleda iz kauča sri 25.6.2014

Miro Rosandić

Hrvatska nije naplatila svoj Jackpot čet 12.6.2014

Lucijan Carić

Tamni oblaci nad Internet bankarstvom u Hrvatskoj? pet 23.5.2014

Oleg Maštruko

Krimska medijska početnica (1) pon 10.3.2014

Oleg Maštruko

Sreski namjesnik na Bugovom Showu sub 1.2.2014

Drago Galić

Linux – dečko koji obećava pet 11.10.2013

Oleg Maštruko

Breme žutog čovjeka sri 18.9.2013

Nenad Bartolčić

E-knjiga u Hrvatskoj iliti kako trčati s utegom od 25 kila sri 21.8.2013

svi tekstovi

komentari dana

najkomentiraniji sadržaji