Bug Online

Svake godine po povratku s godišnjeg odmora, iznova se oduševim, nečim čega nisam ni svjestan u svakodnevnom radnom ritmu - komforom velike stolne tipkovnice, monitorom raskošnih dimenzija, zvukom 5.1 sustava, blagodatima stalne veze prema Internetu – jednom riječju (ok bit će ih više): desktop je kralj!

Svaka čast fancy prijenosnicima, lakoj mobilnosti, dostupnosti Interneta (skoro) na svakom uglu, pa i u krevetu, ali ipak je mazohizam napikavati po tim malim i stiješnjenim tipkama, kratkog hoda, trpjeti bučan ventilator ili pregrijano kućište (poseban gušt je dok se laptop drži u krilu, kako mu već samo ime to nameće), žuljati prste po touchpadu, vucarati ciglu od trafoa... Pa stalno problemi s premalo mjesta na disku ili baterijom koja ni kao nova nije mogla izdržati deklarirano vrijeme autonomije, a nakon godinu-dvije krepava nakon 15 minuta… Onda onaj odvratni zvuk DVD čitača koji se zalaufava kao da će poletjeti. O grčenju i mučenju s imalo grafički zahtjevnijim aplikacijama ne moram ni pričati… OK, neki će reći, ima i moćnijih predstavnika u toj kategoriji, za ovako izbirljive i mrzovoljne tipove, ali kada postaju superiorniji jakim desktopima imaju masu od tri, četiri ili više kilograma, a cijena im je na razini solidnog polovnog automobila, pa je pitanje koliko takav izbor ima smisla? Jasno, svi spremniji na kompromise proći će jeftinije, a pragmatični uz upotrebu dockinga, dodatnog monitora, vanjskog diska i tipkovnice, vješto simulirati radne uvjete klasičnog stolnog računala uz upotrebu samo jednog – prijenosnog. Pri tome, u pravilu, dobivaju grozno neuredno radno mjesto (vječna borba s brojnim žicama), ali koga briga – oni su se odlučili za malo i lako prenosivo računalo koje je uvijek uz njih!

Stalan je i neupitan trend rasta broja prodanih prijenosnih računala (ma što mi rekli o tome), dok se stolna računala i dalje kupuju, ali davno je splasnuo balon njihova uspjeha.

Zašto se mnogi ipak radije odlučuju za prijenosno računalo – jasno je, ne trebamo to objašnjavati (detaljnije smo se analizom i testovima za samopreispitivanje odluke „što odabrati“ bavili u lipanjskom Bugu br. 187 u temi broja „Dilema“).

Osobno spadam među one koji kombiniraju te dvije mogućnosti i paralelno koristim i prijenosnik i desktop (podatke koje moram dijeliti držim na serveru ili vanjskom disku). A ljeti, odnosno na dužim putovanjima, znam svašta ponijeti sa sobom. Ove godine sam izabrao ultralake prijenosnike, znači one koji privlače sve više pažnje i interesa kupaca. I doista su lagani, praktični, ali više onako za prvu ruku, da vam se nađu ako baš zatreba. Daleko je to od udobnosti dobrog starog desktopa, pa sam mu se po povratku u bazu razveselio više nego ikada! Zato ovo i pišem :)

Dajmo desktopu dug život i vječno mjesto – na radnome stolu!