Bug Online

Zadnjih mjeseci nekoliko sam kolumni za Bug posvetio Facebooku – uglavnom se sprdajući s ovim okupljalištem besposličara, hvalisavaca i kvazi-zavodnika, ali mu se na neki čudan način i diveći. Uglavnom, kada novinar i kolumnist o nečem drobi, pa makar i negativno, prisutan je određeni oblik fascinacije i nema smisla to negirati. I sam sam na Fejsu, ponekad tamo čak i vidim nešto korisno ili zanimljivo, kod otprilike 3 ili 4 moja Fejs-frenda ili frendice, ako ovo čitaju znat će se prepoznati i hvala im na tome.

Ono što me, međutim, fascinira ponekad i više od samog Fejsbuka, jest način na koji se ovaj servis tretira u tobože ozbiljnim hrvatskim medijima. Obavijesti o otvaranju novih grupa, koje su čak i za marginalan svijet Facebooka posve nebitne, prenose se kao da je riječ o nedajbože političkim inicijativama ozbiljnih stranaka ili uglednih intelektualaca i stratega. (Ovime ne želim reći ni da su "ozbiljne stranke" uvijek vrijedne pažnje – dapače.)

Jučer (nedjelja 8. veljače 2009.), na naslovnici portala Jutarnjeg Lista, vijest: "Facebook odgovara Channelu 7: Dubrovnik je siguran grad". Nadnaslov: "Odgovor na Britt". Odgovor na – što? I kome?

Uglavnom, suština ove prebitne "vijesti" je u tome da je netko je na Fejsu pokrenuo grupu o tome kako je Dubrovnik siguran grad, i u nju se, eto, do trenutka pisanja tog teksta učlanilo 300 ljudi. Ej, 300 ljudi! Za one koji nisu na Facebooku valja pojasniti da se svakodnevno otvara na tisuće grupa, a postupak učlanjenja nikoga na ništa ne obvezuje i svodi se na jedan jedini klik negdje. Većina kompulzivnih učlanjivača ne bi znala navesti niti pola grupa kojih su članovima – toliko im je to "bitno".

Tretman Fejsbuka u medijima, već ionako smiješan i glup, dosiže nove razine smijeha i glupizma. Donedavno su se u vijestima spominjale samo grupe s 10.000 ili pola milijuna članova – što je također glupo i ozbiljnim novinarima ne bi trebalo govoriti mnogo – a sad je dosta da je grupa tek pokrenuta i ima 300 članova, što je u Fejs-kriterijima ravno nuli. BTW čak tri autorice potpisuju ovo novinarsko remek djelo Jutarnjeg. Navest ću i njihova imena premda mi ne znače ništa, jer ne vidim razlog zbog kojega bi ih poštedio sramote: Kate Šutalo, Gabrijela Bijelić, Jasmina Mrvaljević. Ilustracija teksta je arhivska fotografija Britt Lapthorne, inače – kakve li ironije – vjerojatno uzeta upravo s Facebooka, dakle nijedna od tri genijalke nije fotografkinja, sve su, predmnijevam, "novinarke" i "autorice" – teksta koji ima otprilike tisuću slovnih znakova.

I urednik je genijalac, ako je njegov naslov "Facebook odgovara..." kao da je to medij s nekim uredništvom, pa odgovara nekome? Neka Internetska Pravda, organ komunističke partije SSSR-a, pa kad Pravda nekome "odgovori" bolje mu je da ima desetak divizija u pripremi, ili da se odmah sprema na šetnju u Sibir?

"Facebook" koji nekome nešto "odgovara", to je u ovom slučaju 300 ljudi koji su kliknuli mišem na neko njesra. Prema – uvjeren sam, lažnim – podacima samog Facebooka to je manje od jednog promila Hrvata na Fejsu, i manje od nano-promila ukupnog članstva ovog servisa. Tko dakle odgovara, i kome?

Novinar sam, i s tom se tužnom mišlju budim svako jutro. Onda vidim da je jutro zapravo bliže podnevu, spojim se na Fejs ili RedTube, pokrenem Call of Duty mulltiplayer, pa zaboravim na pripadnost toj u Hrvata turobnoj "struci" i shvatim neke benefite ovakve egzistencije. Ipak, s vremena na vrijeme me zaboli da postoje ljudi, formalno mi kolege autori i urednici, koji ovakve gluposti propuštaju u tisak ili na web...