Bug Online

Do ovog sam ljeta živio u uvjerenju da je išijas bolest koja napada samo stare i nemoćne, duhovnu i fizičku braću Jeremije iz Alana Forda. Mentalna slika išijatičnog bolesnika bila je lik nekoga od barem osamdeset-devedeset godina, kako prignut u kuku hoda uz pomoć štapa i uz išijas se rutinski jada na barem još dvadesetak boljetica, od kojih nekako možda upamtite taj išijas prvenstveno radi neobičnog imena.
               
Ovog ljeta godišnji mi se odmor pretvorio u ocean boli koji me natjerao da preispitam taj stav. Razvaljen bolju, i spsoban da se tek nakon 2-3 analgina gibam brzinom puža stogodišnjaka potražio sam savjete gdje ih traže svi pametni ljudi – na Internetu i od uredskih kolega s liječničkim nagnućima. Dijagnoza je bila jasna – u cvijetu mladosti napala me bolest mega-starkelja, išijas! Počelo je time što sam se ozlijedio glumeći golmana sinu – cijena ambicije da netko u obitelji zarađuje dobre pare, od nogometa.

Sad bi tu ladno mogao copy-pastati nekoliko živopisnih ulomaka iz mailova prijateljima u kojima sam im detaljno opisivao jadno stanje, ali da ne davim previše, i ovo je dovoljno. Boli su me i komarci, oni azijski, koji su zadnjih nekoliko godina na Ugljanu, gdje ljetujem već 30-ak godina, posve istrijebili domaće i zauzeli njihovo mjesto. Ma koliko sam mrzio domaće komarce, u poređenju s azijskima bili su nekoliko puta pitomiji, ubodi su im bili manje iritantni, a poštovali su i primirje za vrijeme dana.

Žalim za našom hrvatskom gamađu! Azijski lete nečujno, napadaju i danju, a neki navodno znaju i karate. Također, čini se da njuše išijas, pa nas jadnike nesposobne za brz bijeg – ili ikakav bijeg – napadaju u valovima, uz podmukao cerek. Ukratko, možda bi zbog svega i priželjkivao brz kraj tako mučna odmora, da alternativa nije bila još žalosnija – povratak u Zagreb, najbljutaviji grad Evrope, i novi porezi grupe građana koja nam se naziva Vladom.

Stezanje u križima i nozi koincidiralo je s prelaskom već postojeće DSL linije na Ugljanu na bežični način rada (novi router). Opremljen relativno novim laptopom, wirelessom, DSL-om i išijasom, dobar sam dio ljeta proveo viseći na laptopu i sajtovima za starkelje, slabo pokretne i one posvećene borbi protiv kukaca.

Koga lažem, i bez boli u nozi visio bi dosta na netu jer sam idiot.

Nepokretnost i bogat unutrašnji život nekako idu zajedno, pa ću ostatak kolumne ispuniti svojim stavovima oko nekih ljetnih i manje ljetnih fenomena.

Prvo, Vlada i porezi – na putu smo propasti i samo nas neki oblik vanjskog, stranog managementa može spasiti. Da li se taj strani management zove MMF, T-Com, Engleska uprava za kolonije (kenjam, držim da takva više ne postoji niti se ikad tako zvala) ili Roman Abramovič – manje je bitno. Mi Hrvati ne znamo i ne možemo, i došao je trenutak da se s time suočimo kako sam se ja osobno suočio s išijasom. Da, baš tako. BOL nije mjesto za političke kolumne pa neka ostane na ovome.

Drugo, Microsoftov Arc Mouse, dizajnerski dizajniran miš za laptope, je zakon! Upravo sam skužio da treptanjem lampice javlja kada ga steže išijas, odnosno kada mu baterija lagano zamire.

Treće, Microsoftov Imagine Cup je također zakon, ali o ovome nadugo drobih u izvještajima s narečenog, a drobit ću i u materijalima za tiskana izdanja. U retrospektivi – hvala bogovima išijasa što mi ocean boli nisu poslali dok sam u Egiptu glumio terenskog novinara i fotografa avanturistu.

Treće i pol – na povratku iz Kaira zastao sam u Istanbulu ili – kako ga mi ljubitelji Bizanta radije zovemo – Konstantinopolju ili Carigradu. Uz ostalo, u Hagiji Sofiji posjetio sam grob Enrica Dandola, venecijanskog dužda koji je super-kontroverznu operaciju osvajanja Zadra i Carigrada za vrijeme četvrtog križarskog pohoda pokrenuo kad je imao gotovo devedeset godina, star i slijep. Operacija je u povijesti upamćena kao izdajničko i bratoubilačko venecijansko pacovstvo, ali čitajući o istoj – a čitao sam mnogo – uvijek sam se potiho divio Dandolu, koji je u starosti imao snage, znanja, vještine, političke pameti i poduzetnosti da realizira tako nešto. Da netko snimi film o četvrtoj krusadi Dandolo bi bio najzahtjevniji – i potencijalno najbolji – negativac u povijesti sedme umjetnosti. Imate ideju tko bi ga dostojno odigrao?

Ne znam kako je čiča dužd stajao s išijasom, ali 1202. galije nisu imale air condition, nije bilo Voltarena, niti su se Venecijanci na pohodu hranili Insalatissima ribljim salatama iz uvoza, kao mi Hrvati danas. OK, slojevi ironije prebrojni su da ih raspletem. Bio sam tamo. Valjda sam osjećao neku virtualnu gerijatrijsko-išijasnu vezu s poduzetnim starkeljom.

Četvrto – ljetni apdejti statusa na Facebooku! Apdejti statusa i inače su, tijekom godine, otprilike 45% besmisao i 45% hvalisanje, uz 10% možda smislenih i zanimljivih apdejta (mojih recimo). Ljeti se omjer besmisla i hvalisanja pomiče u korist hvalisanja, ali i opet – besmislenog. "Najbolji" ljetni statusi sastoje se od nabrajanja jela kojeg ste pojeli taj dan, i/ili nabrajanja mjesta na obali koja ste posjetili, posjećujete ili tek planirate obići. Prevladavaju riječi kao: gradele, skuše, orada, maslinovo ulje, Palmižana, Hvar, Poreč, i ostale iz hrvatskog ljetnog asortimana. To je uglavnom sve, nekog šireg smisla, dobrih fotki ili zanimljive priče u pravilu nema.

Mislim, koga briga? Sve skupa djeluje kao nekakva žuta kronika ali turbo dosadna, bez Simone, Aleks Grdić, bez seksa, sisa i guzica, zapravo najčešće bez ikakvih fotografija uopće.

Apeliram na ljetne apdejtere s Fejsa da uz liste mjesta koja obilaze metnu barem neku fotku sa sisama, bit će zanimljivije. Orade i gradele ne bi mogle spasiti čak niti fotografije, jer ih se ne može jesti.

Peto – američki Marinski korpus (USMC) zabranio je korištenje Facebooka i Twittera. LOL suXX0rZ

Šesto – iranska "Twitter-Fejs revolucija" zamrla je poput glasa išijatičnog puža u ledenoj pustinji, kako su cinici War Nerd i Zli Luđak, odnosno Gary Brecher i Oleg Maštruko od početka i predviđali. LOL suXX0rZ

Sedmo – Large Hadron Collider. Misle li seronje ikad pokrenuti to smeće i uništiti ovaj izvor išijasa koji nazivamo Zemljom ili će nas zavlačiti još godinama? Po zadnjem, neki magneti ključni za rad stroja ozbiljno su precijenjeni u proračunima i možda nikad ne budu sposobni razviti moći potrebne da LHC zafercera kako su se "znanstvenici" nadali. Marš svi skupljati smeće po ulicama, lijeni ugursuzi, zajedno s članovima hrvatske Vlade i onima koji posjet Palmižani ili Motovunu meću na Fejs! I LHC sam posjetio, tada još duboko impresioniran strojem koji će "sad, samo što nije". U retrospektivi, trenutno više držim do fotke Dandolovog groba u Hagiji Sofiji ili slike uz Sfingu na kojoj oponašam Napoleona.

Osmo – Matrixgames je finalizirao War in the Pacific: Admiral's Edition. Cool sh1t. Za detaljniji komentar trebat će odigrati barem desetak poteza, za što će trebati koja godinica života. Išijas, kao i sve što čovjeka čini nepokretnim i nesposobnim, pomaže u suočavanju s mega-zahtjevnim igrama. Išijaše, središ li mi višemjesečno plaćeno bolovanje ili invalidsku penziju možda postanemo prijatelji?

Što više drobim manje boli. Terapija kolumnizmom ili profesionalna deformacija?

PS. Ako imate neku mast za križa, savjet travara ili lijek babe Stanke – šaljite na oleg@bug.hr. Odgovaram animiranim GIF-ovima smileya koji mašu ili kuvertiranim potezima za War in the Pacific...