Bug Online

Neko vrijeme je Hollywood imao foru da virusnu infekciju nekog računala prikazuje na način na koji bi to vizualizirale samo kompletne računalne neznalice – ekranski prikaz bi se počeo raspadati, ili bi se pojavili nekakvi animirani gremlini, virusići ili što već, pa skakali po desktopu. Virusni napad trebao je nekako biti vizualiziran da bi i posljednji računalni tudum u publici shvatio da se kompjuteru u filmu dogodilo nešto loše. Nema veze što u stvarnosti pravi virusni napadi izgledaju gotovo nevidljivo, jer se problemi počnu javljati u nutrini računala ili datotečnog sustava i vizualno ne izgledaju ni približno zanimljivo ili jasno kao efekti u filmu.

Nekidan smo imali zanimljiv slučaj krivog shvaćanja pojma virusnog napada, ali povezanog sa pravim, „holivudskim“ efektima na velikom ekranu. Novinar Jutarnjeg Krešimir Žabec preko vikenda nam je donio zgodan i zabavan tekst o blamaži hrvatskog časnika pred ovećim audotorijem: http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,10,17,,179914.jl Dobro pogođena tema, zgodno napisano, pristojan novinarski posao, ali samo u osnovnim crtama. Novinar je trebao dati opis blamaže i tada stati – ili prepustiti riječ nekome stručnijem.

Naime, Drago Lovrić, časnik HV, dajući neku prezentaciju evidentno je upotrebio logić NATO-a skinut s weba. Nakon ubacivanja u prezentaciju pokazalo se da logić nije statična slika, već animirana, i to na način da se znak NATO-a (nalik kompasu) transformira u nacistički kukasti križ:

Za vas koji ovo čitate, i koji ste, pretpostavljam, iskusni korisnici računala i Interneta, sve je jasno. Na Internetu mnogi ljudi ne vole NATO, kao što ne vole Ameriku, Billa Gatesa, Oracle, Iran, Hrvatsku, Srbiju, Vatikan, Olega Maštruka ili već bilo koji od tisuća i milijuna entiteta koje netko zbog nečeg, negdje, ne voli. Slika i animacija koje Billa Gatesa prikazuju kao Hitlera, Georgea Busha kao majmuna, a znak NATO-a kao svastiku ima brat bratu na stotine. Iza njih ne stoje nikakve terorističke organizacije niti autori virusa već samo živčani internetdžije s viškom vremena. Ništa bitno.

Animirani GIF, kao format, većini je čitatelja Buga također jasan. Dok klasični, statični GIF ima samo jednu sličicu, kao i većina slikovnih formata, animirani GIF sadrži niz sličica koje se prikazuju kao animacija. Međutim, kada tražite slike Googleovim ili nekim drugim alatom za pretraživanje, animirani GIF bit će prikazan samo jednom, početnom sličicom, i izgledat će statičan. Upravo to je ono što se, vjerojatno, dogodilo onome tko je slagao Lovrićevu prezentaciju – tip je tražio sličicu, na Googleu našao logić NATO-a koji je izgledao statičan a zapravo je bio animiran. Glupa greška, može se dogoditi svakome, ali bi oprezan autor ipak trebao pogledati prezentaciju barem jednom prije njenog javnog prikaza!

Novinar Jutarnjeg trebao nam je vijest predstaviti kao zanimljivu blamažu, ali se na kraju i sam izblamirao, uplićući se u objašnjenja fenomena koje, mada su elementarno jednostavni, evidentno ne razumije.

Veli tako Žabec (komentari u zagradama su moji): „Znak NATO-a s Googlea je preuzet u gif formatu kao fotografija (jest preuzet, ali logotip nikako nije „fotografija“). U tom formatu glavna slika u sebi ima više podslika koje sadrže animaciju te se jedna slika mijenja u drugu (točno). U ovom slučaju to je bio kukasti križ. Onaj tko je hakirao znak vjerojatno je stavio i neki vremenski tajmer kojim se znak NATO-a aktivira u određeno vrijeme (apsolutna glupost), pojasnio nam je jedan programer način kako je hakiran znak NATO-a. (ne mogu zamisliti nijednog programera koji bi Žabecu dao ovakvo pojašnjenje)“

Nitko nije „hakirao“ ništa, a još manje stavio „vremenski tajmer“. Inače, kakav je to „vremenski tajmer“, postoji li možda i bezvremenski? Autor animacije nije „hacker“ već neki šaljivdžija koji ne voli NATO. Nije trebalo stavljati nikakve tajmere, jer animacija nije virus koji nekome zlobno i tajno treba podvaliti, već javni i jasan protest protiv nečega što autor te animacije ne voli.

Šteta za tekstić koji je mogao i trebao biti pristojna razbibriga za vikend, po starom hrvatskom receptu da se smijemo onome tko se izblamirao, zalio se pivom, poskliznuo na koru od banane ili slično. Na kraju je ispalo po onoj: rugala se sova sjenici da ima veliku glavu... a mi se novinari koji znamo malo više, možemo smijati dvjema stranama.