Bug Online

Ovih je dana Wired donio silno glup tekst naslovljen "Web is dead, long live the Internet" (Web je mrtav, živio Internet). Kažu da riba smrdi od glave, a u ovom slučaju tekst zaglupljuje već od naslova. Wiredove spike uhvatio se i Jutarnji, ali - hvala nebesima - ipak na malkice oprezniji način. Uglavnom prenose teze iz Wiredovog materijala, ali s upitnikom na kraju - traže da čitatelji reagiraju i presude: umire li zaista web? Velika tema s odgovorima na ova sudbinska pitanja dočekat će nas, najavljuju, u narednom Nedjeljnom Jutarnjem. Jedva čekamo.

Naravno da web ne umire, umiru samo moždane stanice u Wiredovih urednika, ali to se ionako dešava već najmanje deset godina, pa ni to nije ništa novo. U biti, moždane stanice su generalizacija, poštenije bi bilo kazati da umiru stanice za novinarsku čast i profesionalizam, ali koliko mi je poznato za to ne postoje specijalizirane celebralne ćelije.

Tekst o "smrti weba" tipično je Wiredovo tendenciozno pisanje kakvom su skloni i mnogi mediji kod nas - prva mi na pamet pada Nova TV kao eklatantan primjer, ali ovakvog pristupa nisu pošteđeni niti drugi mediji (osobito dnevnici na webu) u većoj ili manjoj mjeri.

O čemu je, dakle, uopće riječ?
(izvor: Cisco) - Relativni omjeri od 1990 do danas - ovo nisu kruške i jabuke, ovo su amebe i slonovi!Wiredov tekst o smrti weba prati grafikon, koji s prijevodima na hrvatski prenosimo i mi uz ovaj komentar. Iz njega je razvidno da se tijekom zadnjih 20 godina relativan (napominjem - RELATIVAN) omjer internetskih servisa mijenjao. Web je zapravo dosta dugo i stabilno rastao, da bi zadnjih godina počeo bilježiti pad. Na grafu su i neki gotovo zaboravljeni servisi koji su figurirali u ranijim fazama Interneta, ali ih se do danas sjećamo samo mi starčeki: telnet, FTP, Usenet...

Ponavljamo, u pitanju su relativni omjeri, a u apsolutnima cijeli je Internet rastao ultrastrelovitom brzinom, i 1% - ne, 0,01% prometa danas veće je valjda od svih 100% prometa pred 20-ak godina! Kakve onda veze ima što je udio weba u tom prometu blago pao zadnjih godina, kada se u apsolutnim iznosima povećao? Naravno, došli su novi servisi, od kojih neki zahtijevaju ogroman bandwidth čak i za najmanju količinu sadržaja (video).... pa što? Na video ću se vratiti kasnije, jer se u njemu krije ključ čitanja grafa.

To je kao da kažemo da je prve godine televizije 100% sadržaja recimo bilo vijesti, jer su se, hipotetski, 5-minutne eksperimentalne emisije na prvoj TV postaji bavile vijestima. Onda je netko počeo stavljati serije, zabavni program, pa nogomet, a TV se raširio na stotine kanala koji emitiraju 24 sata... i nakon 20 godina vijesti su bile recimo 10% programa (iako, općim volumenom, 3000x više nego vijesti one prve godine) a nogomet je zabilježio rast od 0% pa na 5% pa na 20%. SMRT VIJESTI NA TV-U? Naravno da ne, osim ako slijepo vjerujete Wiredu i ostaloj medijskoj bagri.

Zanimljivo je da se na grafu vidi i DNS, servis za razrješavanje IP adresa. On je i dobar pokazatelj koliko je graf glup i besmislen. Naime, DNS je nužan za rad Interneta i tehnički se nije bitnije mijenjao ovih dvadeset godina. Trebao nam je i 1990., kao što nam treba i danas. Međutim, po grafu možemo vidjeti da je od solidnog udjela 1990. već do 1995. gotovo posve nestao. Da li je, riječima Wireda, "umro"? Ne, naravno da nije, i dalje je s nama, tiho radi svoj posao u pozadini, no toliko je nebitan za promet da mu se postotak na grafu niti ne vidi! 1990. godine čak 11% je otpadalo na ovog tihog servisera, jer drugih sadržaja na netu nije bilo mnogo, a ukupan je promet bio smiješno malen.

Graf oko kojeg pleše Wired, a posredno i Jutarnji, izvorno je Ciscov. Uočite snažan rast videa u relativnom omjeru zadnjih godina - tu je kvaka! Čitav smisao Ciscova grafa je da čitatelje uvjeri da je video na Internetu budućnost jer se sad marketinški orijentiraju na videokonferencije i slične proizvode. Onda njihov marketing složi ovakav, besmislen graf, a imbecili s Wireda dođu i popasu tu, već u početku sumnjivu "informaciju", i provuku je kroz svoj probavni sustav... što je rezultat ovakvog procesa neću napisati da vam ne pokvarim zadnji objed, ali počinje sa "s" i sadrži drevno hrvatsko slovo "nj".

Da otvoreno prenose Ciscov marketing - to bih još donekle i razumio ako je za novac. Ali da uzmu nečiju glupost, i ne shvativši da je reklamna, te interpretiraju kroz dodatne slojeve idiotizma, to je već profesionalni zločin.

Wired je već desetak godina vrlo loš časopis i negativna pojava, kao i svaki medij koji svjesno širi zarazu gluposti. Takvi mediji krenu od nečeg što se zaista desilo, ali umjesto da obave po meni najuzvišeniju od novinarskih zadaća – educiranje masa, obave suprotno: tendencozno predstavljanje, laganje, napuhivanje... Jako mrzim medije koji to rade, jer zaista držim do tog edukativnog aspekta našeg novinarskog posla (u tome je, priznajem, lako pretjerati, pa u pojedinim tekstovima prijeći u dociranje i profesuru, što zna biti i dosadno).

Sve se može predstaviti ako je objašnjeno na odgovarajući način. Neka ljudi nauče. A ti, webe, stari druže, nemoj nam još umrijeti - trebamo te, mada nas boli kad vidimo kakve si sve bedastoće prisiljen prenositi...