Bug Online

Kako kaže forumaš nadimka Sizgoreo s našeg foruma – boli me mozak i sve tri metra oko njega. Dolazim, naime, izravno s događanja pod imenom "Uloga ICT-a u razvoju hrvatskog gospodarstva i društva", koje su organizirali HUP – Udruga informatičke i komunikacijske djelatnosti u suradnji s Udruženjem za informatičke tehnologije pri HGK-u.

Početna premisa bila je dosta intrigantna – krenuti od IDC-eve analize stanja u informatičkoj i telekomunikacijskoj industriji u Hrvatskoj, i predstavnicima najvažnijih stranaka pred nadolazeće izbore postaviti pitanja kako vide hrvatski ICT danas i kako ga misle unaprijediti u periodu nakon izbora, kada osvoje vlast, dio vlasti ili barem šačicu mandata u Saboru. Gdje smo, kakvo nam je okruženje, s kim se možemo usporediti... Samo IDC-evo istraživanje nije baš najsvježije – zadnji podaci odnose se na 2009., od koje su protekle već gotovo pune dvije mršave krizne godine za vrijeme kojih su se pokazatelji, koji su već za 2009. sugerirali pad, postali još gori. Nema veze, zgodno je da za podlogu imamo konkretno istraživanje i brojke koje sadrži.

Onda dovedemo moderatora – Mislav Togonal s HRT-a – predstavnike stranaka i udri. Na konferencijama zadnjih godina gledao sam podosta okruglih stolova, neki su bolji, neki lošiji, ali baš nijedan nije bio smrtno dosadan, promašen, lišen sadržaja i isprazan kao ovaj. U principu, informatičari su rječit i pametan narod, čim ih se posjedne nekoliko za stol ima vjerojatnosti da će nastati solidna diskusija. Danas, međutim, nisu diskutirali informatičari nego političari, drugi ili treći ešalon u svojim strankama, ljudi koji se, brijem, gledaju ogrebucnuti za mjesto kakvog državnog tajničića nakon izbora.

Riječ "konkretno" bila je odličan indikator da iza nje neće uslijediti ništa uistinu konkretno, već samo naklapanja, možda začinjena još pokojim ubacivanjem same riječi "konkretno". U jednom trenutku netko iz publike tražio je "konkretan odgovor" na neko pitanje, nešto o projektima koji se misle pokrenuti. Domagoj Juričić odgovorio je rečenicom koja je, po slobodnom sjećanju, sadržavala i ovu frazu: "da vam kažem konkretno, konkretne mjere i konkretni postupci bit će definirani", bla bla u nekom dokumentu, zaboravio sam točno kojem, jer još ionako nije donesen. U ekspresnom roku četiri puta je spomenut termin "konkretno" a da nijednom nije konkretiziran. Tako su, dakle, izgledali konkretni odgovori na konkretna pitanja s današnje diskusije, a onda možete zamisliti kakvi su tek bili oni općeniti.

U rijetke, ali obzirom na okružje koje je gušilo svaku konkretizaciju – hrabre pokušaje skretanja diskusije u vode preciznijih definicija i odgovora valja upisati pitanja Borisa Žitnika iz IDC-a (Žitnik se bavi analitikom i brojkama, što je minus u političkoj diskusiji) i Hrvoja Balena iz Algebre.

Blebetanje je trajalo preko sat i pol, a da me pod najgorom torturom tjerate da prepričam nekoliko suvislih rečenica o čemu se zapravo pričalo, što se predlagalo i s kakvim zaključcima razišlo – ne bih mogao. Mogu samo komentirati opći duh besmislenog skupa. Zrak je vrvio općenitim frazama – "poticat ćemo investicije, obrazovanje, ulaganje u tehnologiju". Da, ali kako?

Još je najzanimljiviji sugovornik bio Domagoj Juričić iz HDZ-a, a tko pozna Juričića zna kakvu to ima težinu i što govori o događaju. To vam je otprilike kao da Materazzija proglasimo najboljim fantazistom utakmice, film Larsa von Triera najveselijim na nekom festivalu ili neki Appleov gadget najjeftinijim u ponudi.

Predstavnici stranaka koje nisu na vlasti unisono su obećavali smanjenje poreznog opterećenja, poticanje poduzetništva i gospodarstva, pomaganje investitora, cvjetnu livadu, Ferrari s punim tankom benge i bačvu medovine za svakog. Lijepo i bajkovito, ali odakle lova za to, bez preciznog navođenja kome će se novac oduzeti ili kakvom magijom stvoriti? Predstavnici vlasti – Juričić iz HDZ-a i neka žena iz HSS-a kojoj sam zaboravio ime, ali nije ni bitno jer je tipičan bezličan stranački robot – bili su mnogo skromniji u obećanjima – imaju iskustva s vladanjem. Juričić je u diskusiji sudjelovao uglavnom usenetovski se svađajući oko sitnica i zareza u tuđim rečenicama, ne vidjevši balvane u svojima. Zamjerio je tako što se u slučaju dolaska strane tvrtke s velikim zahtjevima "recimo 2.000 programera" domaće tvrtke ne mogu složiti, ujediniti, pa da nastupi njih nekoliko zajedno i ponudi takvu brojku. Čudi se takvom neslaganju među Hrvatima predstavnik stranke koji je gotovo sve vrijeme za diskusiju potrošio na sitničavu svadljivost s kolegama po profesiji – političkim laprdalima!

Juričić je bljesak zabilježio spustivši oporbenjacima, dvama predstavnicima SDP-a i jednom iz HSLS-a, stranke za koju više i ne znam jesu li oporba, vlast, kamenjarci, građani ili što već – da je lako obećavati smanjenja poreza i povećanja ulaganja bez navođenja odakle lova. Opaska na mjestu, ono što nije dodao je da nema ni love niti mogućnosti smanjenja poreza radi 7,5 milijuna branitelja, 5 milijuna penzionera i tri Kine službenika na državnim jaslama koje je izmislila baš njegova vlast.

To je otprilike sve zanimljivo što se da iscijediti iz sat i pol neprekidnog pričanja. U jednom trenutku neki od sugovornika je spomenuo nedopustivo nisku efikasnost visokog školstva, koju je izračunao na 30-ak posto. Kaže lik, nijedan poduzetnik ne bi trpio tako nisku učinkovitost. Slažem se. Ako uzmemo broj pamtljivih detalja i rečenica i podijelimo s ukupnom količinom izgovorenog, efikasnost ove današnje diskusije bila je po mojoj procjeni oko 2%, što dovoljno govori o tome koliko bi svaki od današnjih diskutanata živio u pravom poduzetničkom gospodarstvu.

Mučenje nije pokazivalo znakove prirodne smrti, ali je stvar spasio Togonal – hvala mu, držao se vremena propisanog za diskusiju, čak i ako je to značilo da se neka pitanja srežu. Šteta pitanja, možda, ako bi bila dobro formulirana, ali kako smo već dotada dobro vidjeli kakvi su odgovori, bolje da je skup srezan na brzinu. Ionako je trajao oko sat i dvadeset minuta predugo.