Bug Online

Da nije tragično, bilo bi smiješno. Dobro, zapravo je smiješno: ZAMP ("Zaštita Autorskih Muzičkih Prava") , stručna služba za obavljanje djelatnosti ostvarivanja i zaštite autorskih glazbenih prava pri Hrvatskom Društvu Skladatelja (HDS), sukladno Zakonu o autorskom pravu i drugim pravima, pokušala je naknadu za reproduciranje autorskih djela naplatiti i iz džepova korisnika računala, vodeći se premisom kako su isti u mogućnosti lako i jednostavno kopirati – glazbena umjetnička djela.

Sastavili su tako u ZAMP-u cjenik po kojem bi za autorska prava glazbenika a priori osigurali naknadu za slučaj neovlaštenog kopiranja njihovog djela iz svakog prodanog medija za pohranu podataka, poput CD-a, DVD-a, memorijske kartice, ali i tvrdog diska, pločice s RAM-om, USB sticka i svega ostalog što je u mogućnosti na bilo koji način sačuvati elektroničke podatke. Istim cjenikom ZAMP a priori osigurava naknadu i iz svakog uređaja koji može poslužiti za kopiranje glazbenih autorskih djela (CD i DVD snimači) te iz elektroničkih uređaja koji sadrže integriranu memoriju, a u mogućnosti su reproducirati glazbu, kao što su MP3 playeri, ručna računala, mobiteli, pa čak i satelitski prijemnici ili televizori s integriranom memorijom.

Konačno, prema ZAMP-ovoj zamisli, prije puštanja u prodaju, prema preciznom definiranom cjeniku, naknadu za eventualno neovlašteno kopiranje autorskog djela, koje će se možda dogoditi jednom u budućnosti, proizvođač ili uvoznik morao bi platiti i za svako računalo, bez obzira na njegovu namjenu, bilo ono prijenosno, stolno ili se radilo o kompleksnom serveru koji će služiti vrlo precizno definiranoj svrsi, zasigurno nimalo bliskoj neovlaštenom kopiranju ičega.

Jedan CD-R medij kapaciteta 800 MB bi, prema ZAMP-ovom cjeniku tako poskupio za 1,44 kune, dvostruko više bismo plaćali nameta za isti takav CR-RW medij, dok bi, primjerice, jednoslojni DVD medij kapaciteta 4,7 GB bio skuplji za 2,35 kuna (na sve valja zaračunati i dodatni PDV). Tobože svjestan tehnološkog razvoja i spreman na prihvaćanje novih tehnologija, ZAMP je formirao cijenu i za nadolazeće Blu-ray medije (pogrešno ih u cjeniku nazivajući "Blue ray" medijima) koji će u startu biti skuplji za 12,5 kuna.

Za memorijsku karticu od 1 GB, koju ćete najvjerojatnije koristiti u svojem digitalnom fotoaparatu, osim njezine uobičajene cijene, morat ćete izdvojiti dodatnih 120 kuna plus PDV za slučaj da ju eventualno, možda, jednog dana iskoristiti kako biste drpili novi uradak Thompsona, Škore, Maje Šuput ili nekog jedanaestog – skladatelja. Slično tome, ako kupujete novo računalo, kada zbrojite namete koje ćete morati dati za ugrađenu memoriju, tvrdi disk i optički snimač, uzmemo li u obzir neku prosječnu suvremenu konfiguraciju, glazbenjačkom feudalcu ćete preko svojeg trgovca inkasirati stotinjak kuna. Kupujete li servere ili – ne dogodilo vam se – novi sustav za backup, pripremite se za kudikamo ozbiljniji izdatak za popunjavanje Majinog budžeta, bezobrazno ugroženog diskovima i memorijom u tom serveru.

Ovaj frapantni pokušaj harača, ZAMP u svojoj službenoj dokumentaciji objašnjava tako što kaže kako je "razvoj digitalne tehnologije omogućio vrlo brzo, jednostavno, kvalitetno i jeftino presnimavanje glazbenih i video sadržaja za privatno korištenje", te dodaje kako je "upravo to razlogom stalnog pada prodaje originalnih nosača zvuka i slike". (U dokumentu, doduše, stoji "nosaća", a ne "nosača".) Karakterizirajući ovime "razvoj digitalne tehnologije" kao nešto što je samo po sebi nužno loše i zlo, te dovodeći razvoj digitalne tehnologije u isključivu uzročno-posljedičnu vezu s nesposobnošću tržišnog opstanka pripadnika glazbeno-estradnog miljea, ZAMP ne samo da dodatno potvrđuje besmislenost svojeg nameta, već neprihvaćanjem suvremenih civilizacijskih dosega anulira i smisao svojeg postojanja.

Kada bismo zaista a priori naplaćivali svaku mogućnost neovlaštenog kopiranja autorskog djela, isti danak morali bismo uvesti, primjerice, i na papir. Nikad se, naime, ne zna hoće li ga netko iskoristiti za fotokopiranje kakve knjige ili članka u časopisu, što također predstavlja povredu nečijih autorskih prava. Naravno, ne samo na običan papir kakav se koristi u fotokopirkama, već i na papirnate maramice, role za ispis računa u samoposluživanjima, ukrasni papir za umatanje poklona, fotografski papir… Jer, ako postoji mogućnost da netko kopira glazbu koristeći se memorijom ugrađenom u, na primjer, digitalni fotoaparat – jednako tako postoji mogućnost da prepiše autorsko djelo na WC papiru.

Zapravo, prepisati autorsko djelo – recimo stihove nekog glazbenog uratka – moguće je i na druge "medije" osim papira, pa uskoro od ZAMP-a možemo očekivati i cjenik naknada za moguću povredu autorskih prava za fasade zgrada, zidove interijera, prozorska stakla, namještaj, odjeću, obuću, automobile... Naravno, i alat kojim bi se krala autorska djela valja propisno popisati u cjeniku, poput olovaka, flomastera, kistova, ali i noževa i ostalog bešteka kojim se autorsko djelo može urezati u drvo ili neki drugi materijal. Iskoristite li za kopiranje autorskog djela metodu kojom je Marquis de Sade svoja autorska djela stvarao, ZAMP-u ćete morati iskeširati pokoju kunu i svaki puta kada poželite obaviti veliku nuždu…

Sve i da je razvoj tehnologije zaista krivac za nemogućnost glazbenog miljea da se nosi sa suvremenim tržištem zabave, besmisleno je egzistenciju tog miljea osiguravati kroz financijsko "kažnjavanje" proizvođača i uvoznika, a zapravo neizravno korisnika tih tehnologija, kao da su oni krivi što su Matko, Ivek i Hamdo danas višestruko zanimljiviji, zabavniji i popularniji od popularnog Jole. Svako tržište se mijenja, pa tako i tržište zabave, a želi li HDS svojim članovima omogućiti da na tom tržištu opstanu, tehnologiju bi trebao prihvaćati i njoj se prilagoditi, a ne sotonizirati te ubirati danak za njezino korištenje, argumentirajući to činjenicom kako "isti sustav naplate postoji i u EU, Kanadi i Japanu".

U tim državama postoje i suvremeni oblici distribucije glazbenih djela kakve u Hrvatskoj nemamo, pa prije no što svoje članstvo osramotite pokušajem javne pljačke korisnika digitalnih tehnologija, gospodo iz HDS ZAMP-a, pokrenite inicijativu kojom će se vašem članstvu omogućiti da svoja autorska djela u Hrvatskoj prodaju putem iTunesa i sličnih servisa – što bi zapravo i trebao biti vaš posao. Uvjeravam vas da će im se tada i tiraže vratiti na financijski isplativu razinu, pa nećete morati vući očajničke poteze kojima okupatorski kopate po novčanicima onih koji tehnologiju, za razliku od vas, razumiju.