Bug Online

Naše medije je i inače lako zbuniti, jer su u prosjeku sve slabije obrazovani, pa ih tako zbuni potonuće nekog broda, pokretne stepenice u radu, sudar aviona i albatrosa, asteroid koji od zemlje prođe na udaljenosti većoj od Mjeseca ili nekakav aztečki kalendar koji je svećenik na koki škrabao pred tko zna koliko stoljeća (ako i je uopće).

Ono što je mnogo čudnije jest da su zadnji događaji, tako nabijeni na gomili, zbunili i neke naše čitatelje i forumske komentatore, koji su ih na čudan način dovodili u vezu i griješili u njihovoj interpretaciji. Ovaj tekst stoga će biti strpljivo, djedovsko tumačenje nekih događaja i fenomena – šta je krivo, šta je pravo, šta je desno, šta lijevo, a šta gore. Ako ste iskusan i pametan internaut nemojte se iznenaditi ako sve napisano već i znate...

Krenimo nekim redom.

Po značaju je vjerojatno najvažnija stvar Sopa, odnosno Stop Online Piracy Act. Neću dužiti o tome, jer imate opširan tekst u prošloj Mreži, pa i moj osvrt iz kolumnističkog kuta u Bugu. Uostalom, nakon manjka političke volje, prijedlog, kao takav, izgubio je tlo pod nogama, pa su od njega odustali i oni koji su ga predlagali. Je li ovo konačno odustajanje ili samo povlačenje na rezervne pložaje, ostaje da se vidi, na što bi i neki naknadni događaji mogli imati utjecaja (čitajte dalje). Neki pametniji među nama unaprijed su predvidjeli da će se cijela stvar iznimno brzo ispuhati i da će biti po onoj "tresla se brda, rodio se miš" – bacite pogled na kolumnu u Bugu, jer je pisana tako da je ni odustajanje od prijedloga Sope ne čini zastarjelom, stvar je općenite naravi.

Sama Sopa se, inače, trebala baviti zaštitom "intelektualnog vlasništva" (IP, intellectual property). Po mom mišljenju, zaštita IP-a uopće nije sporna i više je nego dobrodošla, sa Sopom je jedino sporno bilo kakve ovlasti kod moguće (nedokazane) povrede daje, i kome, te kolika je zloporaba tih ovlasti moguća. Ne trebamo u detalje, ali imajte na umu da je zaštita IP-a potrebna, i da se s tom borbom neće stati odustajanjem od Sope.

E sad, u momentu kada je prijetnja Sopom po meni bila već na zalazu, a po nekim drugim komentatorima na vrhuncu – javlja se Wikipedija i odlučuje ugasiti svoje usluge na 24 sata kao protest protiv Sope. U protestu joj se pridružuju još neki webovi. Ako mene pitate, a ovo je osobni stav pa ću odgovoriti pitali me ili ne – radi se o najobičnijem propagandnom potezu rulje koja je ionako gladna naše pažnje i novca, što nam već mjesecima pokazuju buljeći u nas sa stranica Wikipedije i žicajući lovu.

Nemam baš mnogo žaljenja za ekipu koja želi kapitalizam, a onda na vlastitoj kičmi spozna kako je taj sustav surov – zvala se ta rulja Hrvati ili administratori Wikipedije. Ako nemaš nekakav održiv "business model" preostaje ti žicanje kojekakvih fondova, sve OK, a ako ne znaš ili ne možeš ni to – ne znam tko ti može pomoći... Jednodnevno zamračenje Wikipedije, u momentima kada su drugi webovi, pa i besplatne web-enciklopedije normalno radili ili izražavali protest na primjeren način smatram bezveznim. Wikipedija ne bi trebala biti vlasništvo ego-tripaša Jimmya Walesa, već svih onih stotina tisuća ljudi koji pišu te članke – nije li njihovim gašenjem bez pristanka autora Wales uradio nešto u principu slično onome za što optužuje Sopu, a sve ne bi li privukao pažnju javnosti s finalnom namjerom da lakše nažica pare za svoj projekt? Iako stalno ponavlja kako Wikipedija ne pripada njemu, već svima koji je održavaju, Wales se svakodnevno ponaša kao da je u pitanju privatno vlasništvo njega i najuže klike njegovih suradnika. Wikipedijaši su ti koji ropski, neplaćeno rade za korist uske grupice "gazda".

Najgora stvar u svemu je što su neki umislili da se Sopa povlači radi tog "pritiska" Wikipedije i srodnih webova, što je posvemašnja besmislica. Sopa je i prije toga bila na klimavim nogama i finalno odustajanje njenih predlagača s Wikipedijom nema veze. Kao aktivistički čin, gašenje Wikipedije je bilo posve promašeno, kao propagandni, vjerojatno nešto isplativije.

Svega dan-dva nakon vrhunca krize sa Sopom i Wikipedijom, stiže vijest o gašenju Megauploada i hapšenju njegovog šefa Kima Dotcoma na Novom Zelandu. Riječ je o nepovezanim događajima, iako su ih agregatori u dnevnim novinama nekako doveli u vezu. Megaupload je ugašen na temelju zakona koji nemaju veze sa Sopom – jednostavno se preko njega dilalo previše piratije, a usluga za najveće korisnike nije bila ni besplatna, tako da je netko zarađivao lijep novac na ilegalnoj djelatnosti. Kako Amerika i Novi Zeland, očito, imaju ugovore o suradnji službi gonjenja, Kim Dotcom je priveden, što možda ne bi bio da živi i radi u Švedskoj, Kosovu ili Azerbejdžanu (ne znam, doduše, točno kako bi se stvari odvijale tada).

Samim činom gašenja i hapšenja Megaupload i Kim Dotcom u očima prosječnog površnog promatrača postali su "žrtvama represije". Pogrešno.

Kim Dotcom, pravim imenom Kim Schmitz, Nijemac je koji u dosijeu ima cijeli niz krivičnih djela, prevara, baratanja ukradenom robom, pronevjera novca, zbog čega je u Njemačkoj i nekim drugim zemljama zaradio pravomoćne kazne. Prilično tust, ima vozni park od nekoliko milijuna dolara, voli se slikati s manekenkama u bikiniju, sa zlatnim lancima, a prezime je iz rođenog promjenio u bizarno "Dotcom" – sve iz zadnje rečenice doduše nigdje nije zabranjeno i malo vuče na napad ad hominem, ali vam uz opću sliku osobe osuđivane za prevaru i krađu, upotpunjuje lik ovog "heroja". Nikome normalnom ne treba biti žao ako netko takav završi u bajbokani jer je zarađivao milijune dolara na piratiji, ali s Internetskom rajom nikad ne znaš. Debeli lopov Kim u međuvremenu je na Internetu postao punokrvni heroj!

I tako su lopuža Kim i njegov Megaupload postali povod za još jedan besmislen protest – "veliki osvetnički napad" hackerske skupine Anonymous na neke stranice vladinih agencija i organizacija za komercijalna prava u Americi. Napad je izveden krajnje "seljački" – DDoS tehnikom, za koju je bitno da imate što više računala pod kontrolom. Anonymous je velika, disperzirana skupina bez jasne hijerarhije, i većina njenih članova nisu nikakvi hackeri, već klinci čije je znanje računala jednako kao kod vaše bake, sve što kod ovakvog napada trebaju napraviti je klikom miša pokrenuti skriptu koju im je netko dao i time biti dijelom stada od par tisuća vandala.

Događaj je izazvao nevjerojatne reakcije u nekim marginalnim krugovima, pa su i na našem webu neki forumaši komentirali kako je počeo "svjetski rat" na Mreži, kako će ovaj događaj "prepričavati unucima" i slično. Pretpostavljam da svi koji su tako reagirali jako mladi kad ovako miješaju stvari ili za neki beznačajan događaj misle da je povijesno bitan.

Izgleda da se neki zaista ne sjećaju velikih hacking napada iz povijesti, DDoS senzacije, ping of deatha, Back Orificea, l0phtcracka i sličnih čuda za tri dana. Potražite malo po Internetu, Wikipedia opet radi... Bilo je i opasnijih, bitnijih valova napada, i masovnog aktivizma, potražite Blue ribbon campaign, black ribbon campaign, pink ribbon campaign, Black WWW Protest i još koješta. Pa onda razna probijanja zaštita – iPhonea, Sonya, Plejki, DivX-a, svega i svačega. Čitajte Mrežu – Ždrnja u svakom broju ima kolumnu s nekim jakim napadom, a barem dva puta godišnje obrađuje "senzacije" poput ovog.

Valja jasno kazati da je ovakav napad čisti vandalizam. S gledišta pravog internetskog akitivizma je bezvezan. S gledišta toga koga brani (Schmitza i Megaupload) je sramotan. S gledišta upotrebljene tehnike uopće nije sofisticiran niti visoko tehnološki, niti se oslanja na neko veliko znanje članova grupe. Po efektu napad je prilično jadan, ugasio je na par sati neke servise koje bismo teško nazvali ključnima, pa makar i bitnima – kada ste zadnji put posjetili ijedan od servera koje je Anonymous privremeno izbacio iz stroja? To da je netko srušio Facebook ili Google na recimo puna tri dana, to bi možda bio kandidat za "priču unucima"... ali ovo je bio kikiriki.

I konačno, ono najvažnije, s gledišta politike – napad je plasiran krajnje glupo, u pogrešno vrijeme i s krivom porukom. Upravo u momentu kada je Sopa na uzmaku, dešava se jedan ovakav vandalizam koji može samo okrenuti vodu na mlin onima koji se zalažu za strože sustave kontrole na Internetu.

U pitanju je dakle, prvorazredna glupost u svim svojim elementima.

U nekim su medijima sve ovo nekako doveli u vezu i s Ljubom Jurčićem, kome je netko došao do podataka o kreditnoj kartici. I ovo je predstavljeno krajnje bedasto, stavljajući u prvi plan Jurčića i njegovu kreditnu karticu "s limitom od 7.000 eura". Jurčić je bio korisnik servisa Stratfor. Stratfor, kao ljubitelj strateških ratnih igara i vojnih analiza povremeno i sam posjećujem, iako nisam bio pretplatnik. Jurčić je bio. Pred nekoliko mjeseci hackeri, i opet iz vandalske bande Anonymous, provalili su u bazu brojeva kreditnih kartica Stratfora, i ukrali ih. Nažalost, još jedan argument svim "čvrstorukašima" koji bi malo jače stisli Internetske slobode.

I nakon svega – stiže nam ACTA. Iako su novinari koji slabije prate stvari Actu prikazali kao da je izmišljena jučer, radi se o međunarodnom dogovoru za borbu protiv krivotvorenja i piratstva čije dorađivanje traje godinama. Nakon grupe zemalja koje su potpisale Acta u listopadu 2011, u siječnju 2012 došao je red i na EU, zajednicu kojoj i mi stremimo. Acta je potpisana ali još nije stupila na snagu, jer treba biti potvrđena u parlamentima pojedinačnih zemalja, a zatim i u Europskom parlamentu.

Službeno, Hrvatska još nije potpisnica Acte jer još nismo članica EU, ali težimo to postati. (Neka uđe u zapisnik – osobno sam veliki zagovornik našeg ulaska.) Acta je vrlo kompleksan pravni dokument, kojeg se, iskreno, ne osjećam sposoban komentirati ovako preko koljena – čitat ćete o tome u Mreži iz tipkovnice naših pravnih stručnjaka. Moj osobni načeni stav je da se protiv krađe i piratstva u principu vrijedi boriti, no jesu li baš uvijek metode pogođene ili ne, druga je stvar. Huliganske skupine protiv Acte još nisu reagirale.

Nadam se da je onima koji sve to slabije prate ovaj tekst malo pojasnio zbivanja prošlih dana i tjedana i stavio ih u perspektivu. Ako će vam od svega ovog u glavi ostati samo jedna stvar – neka to bude sljedeće: huliganske bande nisu cool, u virtualnom svijetu kao ni u stvarnom.

Završio bih jednom šaljivom sličicom s agregatora 9gag.com koja dobro oslikava stanje uma suvremene mladeži (sada zbilja zvučim kao neki djedica), uz slobodan prijevod i hrvatsku lokalizaciju. Logika naše generacije: možeš nam ukrasti novac, dignuti poreze, uništiti zdravstvenu zaštitu i obrazovanje i nećemo napraviti BAŠ NIŠTA.

Ali da se nisi usudio... dirati nam Internet.

Čak i kada taj Internet predstavljaju likovi kao Schmitz.