Bug Online

Što se dešava u dalekom Japanu vezano za bojno polje Fukushima I?

Moram priznati, da trenutno putujem i ne mogu kontinuirano pratiti nove informacije. No, javili su mi da je sve skupa bez promjene. Meni je ovo olakšanje, jer dan bez pogoršanja je dan koji sam čekao od samoga početka. Ovo sve skupa do sada je izgledalo kao spirala na kojoj se cijelo vrijeme propada sve dublje i dublje i postaje sve teže i teže zaustaviti propadanje.

Pozitivan scenarij je da će prva tri reaktora napokon početi stvarno hladiti bez ispuštanja pare i na nižem tlaku. Time bi situacija bila riješena, barem što se tiče reaktora. No, puno teže i po ispuštanje radioaktivnosti već do sada daleko gore je sa istrošenim gorivom u bazenima. Nekakvo kvazi stabilno stanje sa reaktorima je bilo i do sada, a za istrošeno gorivo ovaj dan bez promjene jako puno znači. Volio bih još jedan dan bez promjene i tako do polaganog smirivanja situacije.

Vidjeli smo da je na IAEA skali Fukushima sada na istoj razini kao i otok Tri milje. To je također izuzetno dobra vijest, mada mislim da je jasno da su ovdje ispuštene količine radioaktivnosti u okoliš daleko veće. Opet samo zbog istrošenog goriva. To već sada ima za posljedicu da je veliki broj radnika (samuraja!, nikako kamikaza) značajno ozračen. To je neusporedivo gore u odnosu na otok Tri milje, ali isto tako neusporedivo bolje u odnosu na Černobilj.

Da bismo vidjeli koje će sve biti posljedice po radnike u elektrani, stanovništvo i okoliš još treba sačekati jer nismo sigurni u kojem smjeru po spirali ćemo nastaviti. Želim biti optimist, ali do sada je bilo previše propuštenih prilika. Nekoliko dana na raspolaganju bilo je dovoljno da se bazenima za istrošeno gorivo osigura dotok borirane vode, pogotovo u reaktoru 4.

Već sada se može sa sigurnošću ustvrditi da će činjenica da su Japanci odmah evakuirali stanovništvo prije bilo kakvih ispuštanja radioaktivnosti značajno doprinijeti da utjecaj na njihovo zdravlje bude vrlo mali, praktično zanemarivi, odnosno na nivou blizu statističkog šuma. Samo da naglasim da kod utjecaja na stanovništvo nikada nije bilo ni govora o neposrednim štetnim posljedicama, upravo zato što su evakuirani. Radi se samo o utjecajima kroz buduće godine i samo ukoliko bude još jako velikoga ispuštanja i posebno nepovoljnih meteoroloških uvjeta.

Za utjecaj na okoliš u smislu radioaktivne kontaminacije je još prerano davati ocjene, ali tu bi situacija mogla biti daleko gora.

Relevantnost za svijet
Uobičajeno je u slučajevima havarija potencijalno visoko rizične industrije uvijek preispitati ima li to direktnih kratkoročnih i dugoročnih posljedica. Sasvim je jednostavna logika da se kratkoročne posljedice preispituju na temelju sličnosti tehnoloških rješenja i mogućnosti relativno brzog ponavljanja okolnosti koje su dovele do havarije. Za ovu situaciju se može reći da u Europi i SAD-u ima vrlo sličnih reaktora, ali da nema niti približno usporedivih okolnosti. Prema podacima koje dobivamo izgleda da je Fukushima građena za najviše 0,6 g (dizajn određuje akceleracija koju treba izdržati), a ovaj potres je bio možda i više od 1 g! Na portalu Hrvatskog nuklearnog društva bi se skoro o tome trebao pojaviti tekst.

Znamo li da je primarni problem izazvao tsunami valjda je jasno da nema potrebe ovoga trenutka obustavljati rad sličnih reaktora koje niti teorijski ne može pogoditi tsunami. Također, treba imati na umu da je odluka Nijemaca, iz raznih razloga koje je sada ovdje nemoguće eksplicirati, zapravo povećala rizik iz tih elektrana, a o povećanju cijena električne energije i ekonomskoj šteti da se i ne govori.

Za dugoročne odluke svakako ima vremena i tu treba uspostaviti ozbiljan dijalog najprije da se objasni kolika je i kako ostvarena trenutna sigurnost, a potom može li se i treba li se to poboljšavati u svjetlu havarije u Japanu.

Bez posebnog elaboriranja htio bih samo uputiti na dva linka.

Prvi govori o pozadini mogućih uzroka problema u nuklearkama u Japanu. Ovo je komentar jednog mog kolege koji 10 godina živi tamo i posao mu je analiza rizika.

Drugi je na napis o tome kako iskustvo pokazuje da u ovakvim situacijama gdje strah i paranoja lako mogu biti u potpunoj disproporciji sa rizikom sam strah postaje primaran problem.

(Prof. dr. Zdenko Šimić predsjednik je Hrvatskog nuklearnog društva i profesor zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva - op. ur.)