Za razliku od svih drugih obrađenih laptopa (s izuzetkom praktički identičnih Dellova G3 3779), 15-inčne G-trojke izgledaju dosta pitomo, pa čak i profesionalno. Plastični poklopac ima mat teksturu bez ikakvih dodatnih uzoraka, a jedini ukras je plavičasti Dellov logo u sredini i mala slovo G3 na šarki kojom je ekran spojen za bazu, vidljivo kad je laptop zatvoren. S obzirom na to da je i ovdje riječ o vrlo tamnoj plastici, otisci prstiju dosta se vide, pa će krpica za brisanje pedantnijim korisnicima biti neizbježan suputnik laptopa. Ekran je na bazu spojen preko jedne velike centralne šarke, koja je vrlo kruta i onemogućava otvaranje laptopa bez uporabe druge ruke. Pri tom manevru ne pomaže niti to što su gumeni odstojnici na dnu baze dosta tvrdi, odnosno previše plastični. Plastični se poklopac pod opterećenjem ponešto savija, no situacija nije alarmantna. Za pohvalu je i to što je Dell, prema svemu sudeći, dodatno izolirao LCD panel iznutra, pa pritisak prstiju ne deformira monitor kao ne nekim drugim uređajima.

G3 3579 pripada starijoj generaciji laptopa, u smislu da nema seksi tanke letvice oko ekrana. To ujedno povećava i gabarite laptopa u širinu, no debljina kućišta s druge je strane vrlo impresivna – nešto manje od 23 mm. U poklopac je ugrađen LG-jev 60-hercni IPS panel LGD05D0, koji će malo koga impresionirati svojim značajkama. Prvo što upada u oči je niska svjetlina. Nakon mjerenja, ispada da je panel u najboljem slučaju sposoban isporučiti 210 cd/m², što je na granici za ugodan rad čak i u zatvorenom prostoru. Kako bi stvar bila gora, kolorimetrom smo ustanovili da je ta visina osvjetljenja dostupna samo u sredini ekrana, a svi ostali kvadranti su tamniji. Niša bolja situacija nije ni s prikazom boja – pokriveno je samo 64% sRGB spektra boja, što neće zadovoljiti zahtjevnije korisnike. Tvornička kalibracija slike je solidna, s napomenom da je bijela točka podešena na nešto hladniju od idealne temperature - 7.000 kelvina.

Baš kao i poklopac, baza laptopa također je načinjena od plastike. Donja polovica od iste je vrste crne glatke mat plastike kao i poklopac laptopa, a za gornji dio baze iskorištena je glađa i sjajnija sivo-plava plastika s uzorkom koji podsjeća na karbonska vlakna. Izvedba tipkovnice na očekivanoj je razini, i u pogledu tipkačkog iskustva nemamo zamjerki. Gornji red tipki podosta je smanjen i zamišljen da se koristi primarno za sekundarne funkcije. Jedna od tih sekundarnih funkcija je i upravljanje multimedijskim aplikacijama. Tipka za uključivanje računala izdvojena je u gornji desni kut baze, a dodijeljena joj je i sekundarna funkcija autentikacije korisnika pomoću čitača otiska prsta. Tipkovnica, naravno, ima i pozadinsko osvjetljenje, i to bijele boje.

Touchpad je netipično gigantski za jedan gamerski laptop. Dodatno je naglašen plavim okvirom, a zgodno je to što su istom bojom označene i integrirane tipke. Oslanja se na Microsoftov driver Precision Touch, i u skladu s time se u radu ponaša izvrsno. Iako preferiramo odvojene tipke, Dell je na G-trojki uspio dobro pogoditi tvrdoću, dubinu i taktilno-zvučni odziv, pa ni na taj dio nemamo zamjerki. Ponuda konektora je skromnija. Na lijevoj strani imamo okrugli konektor za napajanje, HDMI 2.0, sklopivi mrežni konektor, dva USB-a 3.1 Gen1 i konektor za headset. Na desnoj su strani Noble bravica, jedan USB 2.0 i čitač SD kartica. Kad već spominjemo mrežu, valja napomenuti da se, za razliku od svih ostalih proizvođača obrađenih u ovom testu, Dell oslanja na stariju Intelovu WiFi karticu Wireless-AC 9462 koja radi samo u 1x1 konfiguraciji te nudi maksimalnu brzinu od 433 Mb/s. Pomalo glupa ušteda, no pitanje je koliko će korisnika u praksi osjetiti razliku između dva mrežna uređaja.

Pristup komponentama nije omogućen preko dodatnih otvora na donjem dijelu baze, već je potrebno skinuti kompletan pokrov, što je daleko kompliciranije. Mi smo na testu imali dvije varijante uređaja – skuplji s procesorom i7, 16 GB memorije, grafičkom karticom GTX 1050 Ti i 512-gigabajtnim SSD-om te jeftiniji s upola manje RAM-a i kombinacijom znatno sporijeg 128-gigabajtnog NMVe SSD-a i klasičnog čvrstog diska od 1 TB. Već smo spomenuli da je takva kombinacija procesora i grafike prikladnija za korisnike koji radi drugih aplikacija trebaju jak procesor, nego za igrače koji bi trebali ciljati na što jaču grafiku.

Oba računala stižu s Ubuntu Linuxom pa smo Windowse sami instalirali. Nažalost, Dell ne nudi jednu moćnu aplikaciju za nadogradnju koja bi automatski pokrpala sustav s driverima i dodatnim softverom. Dell SupportAssist je najbliže tome, no on skida samo manji broj drivera i nadograđuje UEFI. Sve ostalo smo morali naći na Dellovim stranicama za podršku korisnicima te skinuti i instalirati ručno. Tu se ubrajaju i Nvidijini driveri, koje je nužno preuzeti od Della jer generički nisu kompatibilni s grafikom u ovim laptopima. Samostalan rad osigurava natprosječno jaka 56-vatsatna baterija zbog koje, kad je u pitanju autonomija na bateriji, ovi laptopi bilježe dobre rezultate.