Pouzdan i moćan – dvije su to osnovne karakteristike koje opisuju Huawei Mate 20 Pro kad ga detaljnije upoznate. Grabeći prema svjetskom tronu tržišta smartfona, Huawei je ove jeseni pripremio model kod kojeg je koristio apsolutno sva moguća oružja na raspolaganju. Nastao je tako uređaj koji je odmah nakon spektakularnog lansiranja u Londonu postao, prema svoj prilici, najpoželjniji mobitel sezone, a razlog zbog čega je – već na neviđeno – toliko impresionirao, jest činjenica da naprosto donosi sve one tehnologije i mogućnosti koje su kod raznih konkurentskih modela izazivale zazubice korisnika, plus još niz dosjetki i dostignuća iz vlastitog razvojnog laboratorija, kojima je dodatno proširio krugove zainteresiranih.

Proveli smo punih mjesec dana koristeći intenzivno taj uređaj, otkrivajući sve njegove prednosti i nedostatke na koje možete naići pri svakodnevnom korištenju i, najkraće rečeno, doista se radi o aparatu koji udovoljava i najzahtjevnijim tehnološkim apetitima.

Dakako, uza sve detalje, feature i komponente koje sadrži, koji mame dok se uređaj još ne počne koristiti, neke ipak nakon intenzivnije upotrebe iskaču kao posebno dobre – ili loše. Oni kojima je najvažnija izdržljivost mobitela, što se osobito odnosi na kapacitete i performanse njegove baterije, kao i oni koji žele što bolje fotografije snimljene automatskim postavkama, bit će među najsretnijim kupcima Huaweija Mate 20 Pro. Iznimno zadovoljni bit će i oni koji žele top performanse čipseta, vrhunski ekran, moderan i prepoznatljiv dizajn te sigurnosnu zaštitu koja je na najsuvremenijoj mogućnoj razini.

Nešto manje impresionirani bit će tek konzervativniji korisnici mobitela, koji se teže prilagođavaju trendovima poput izbacivanja analognog audioporta i uvođenja potpuno novog tipa memorijskih kartica, te oni kojima je okidanje selfieja važnije od bilo kakvog drugog fotografiranja…

Stakleni unikat

Staklo s obje strane telefona, uz metalnu šasiju koja izvire na obrubima, vrlo je uobičajen odabir proizvođača za top modele, pa je tome tako i kod ovog telefona. Huawei je za izuzetan finiš ponudio i nekoliko boja, među kojima su neke jedinstvene prema prividu “vinilne” teksture ili prelijevanja nijansi (sada već čuveni Twilight, poznat s modela Huawei P20 i Huawei P20 Pro), no ono što uređaj čini ponajviše prepoznatljivim jest matrični raspored kamera na sredini gornjeg dijela poleđine, gdje su tri kamere i LED bljeskalica smješteni u rasporedu 2 x 2, prema uzoru – kako kažu u Huaweiju – na farove Porscheovih automobila, s čijim dizajnerima bilježe višegodišnju suradnju.

Matrični raspored kamera i LED bljeskalice na poleđini telefona napravljen je prema uzoru na farove Porscheovih automobila

Telefon se u ruci ne doima odveć glomaznim ili masivnim, usprkos dijagonali ekrana od 6,39 inča i golemoj količini tehnologije “ispod haube”, no kako odaje dojam premium klase i čini se skupocjenim, glatka staklena površina koja dominira svakako će vas, barem podsvjesno, natjerati da ga odjenete u bilo kakvu zaštitnu maskicu.

Osim matričnog fotoaparata, na poleđini više nema ničega, a sprijeda se nalazi tek “notch”, u kojem su smješteni zvučnik za razgovor, selfie-kamera i niz senzora, među kojima najveće opravdanje za spomenuti “zubac” daje onaj za trodimenzionalnu detekciju lica. Odmah da razjasnimo – stvar funkcionira iznimno brzo i pouzdano, čak i u potpunom mraku, pa ta funkcija predstavlja najbolje rješenje za sigurnosnu zaštitu telefona. Ono što se ne vidi – a ima gotovo identičnu namjenu – jest čitač otisaka prstiju, smješten ispod ekrana.

Također je iznimno pouzdan i brz, no kako zahtijeva nešto intenzivniji pritisak na ekran, za nijansu je manje praktičan od detektora lica, no, kako rekosmo, Huawei je odlučio u ovaj mobitel ugraditi sve moguće aktualne tehnologije koje postoje na globalnom tržištu, pa ako netko baš preferira tako zaštititi pristup svojim podacima, na raspolaganju ima i tu opciju. Ono što je posebno zgodno – bez obzira za koju metodu zaštite se odlučite – jest to da se i jedna i druga mogu povezati s appovima koji zahtijevaju unos lozinke i/ili neku vrst identifikacije (primjerice, za plaćanje), što uvelike pridonosi praktičnosti pri svakodnevnom radu.

Na obrubima se također nailazi na minimalizam. Lijevi rub nema – ništa. Desni ima tipku Power i sklopku za kontrolu glasnoće. S gornje strane nalazi se infracrveni odašiljač i ambijentalni mikrofon, a primarni je mikrofon na donjem rubu, gdje su još i USB Type-C priključak i ladica za nano-SIM i Nano Memory karticu. Zanimljivo, Huawei je stereo zvučnike “sakrio” u USB priključak, i onaj isti prorez gdje je zvučnik za razgovore, pa dodatnih perforacija za zvuk nema. Ovo donekle distorzira zvuk kad je telefon na punjaču, no kako u tim situacijama vjerojatno rijetko tko sluša glazbu, ne može se takvom rješenju pripisati minus, osobito ako se uzme u obzir da je zvuk koji proizvodi uređaj natprosječan. Veći problem mogle bi – nekima – biti Nano Memory kartice, jer su još uvijek teško dostupne na tržištu, no Huawei se nada da će ih tržište brzo prihvatiti jer donose iste dimenzije kao i nanoSIM kartice, što reducira potrebu za dvostrukom hibridnom ladicom kod dual-SIM telefona, kakav je i ovaj. Štoviše, Nano Memory kartice daju opravdanje svim uređajima kojima se memorija može proširiti karticama da ujedno nude i hibridnu dual-SIM funkcionalnost, što je, premda samo dugoročno, na korist svih korisnika mobitela.

Još jedan bitan detalj pridonosi pouzdanosti Huaweija Mate 20 Pro, a to je certifikat IP68 za vodootpornost i otpornost na prašinu, što je korak više u odnosu na IP67, s kojim je dolazio prošlogodišnji Mate 10 Pro. Vjerojatno i zbog toga telefon nema 3,5-mm audiopriključak, što još uvijek dosta korisnika iritira, no za razliku od nekih konkurenata, Huawei u originalnom pakiranju ipak isporučuje adapter s kojim se mogu koristiti i slušalice koje imaju takav konektor.

Ekrančina i čipić

Huawei Mate 20 Pro dolazi sa 6,39-inčnim OLED ekranom s omjerom stranica 19,5:9, što uz razlučivost od 1.440 x 3.120 piksela donosi gustoću piksela od 538 ppi. Omjer veličine ekrana u odnosu na čitavu prednju plohu telefona je 87,9%, s time da su lijevi i desni rub ekrana blago zakrivljeni, pa ta dva obruba – zapravo – niti nema. Izrez pri vrhu prilično je velik, no – objasnili smo već – opravdan, a sve djeluje vrlo suvremeno i – što je daleko važnije – impresivno u praksi. OLED i inače nudi natprosječnu saturaciju boja i izvanredan kontrast, a Huawei je koristio tzv. Triangular PenTile uzorak piksela, koji se naziva i RGB-Delta, što znači da ima dva zelena subpiksela raspodijeljena uz svaki crveni i svaki plavi subpiksel.

Softverski je tako moguće postaviti uređaj u dva modaliteta prikaza boja – Normal i Vivid, a svaki od njih ima i tri podmodaliteta, Default, Warm i Cold. Vivid + Default način je rada koji dolazi podešen s telefonom, što se već nakon nekoliko dana pokazalo ponajboljim odabirom. Tada telefon donosi kontrast, svjetlinu i prikaz boja koji je najpostojaniji, bez obzira na kut gledanja i na uvjete ambijentalnog osvjetljenja, što osobito dolazi do izražaja kada je telefon izložen izravnoj sunčevoj svjetlosti.

Kirin 980 je prvi 7-nanometarski čipset dostupan na mobitelima s Android OS-om

U takvoj situaciji ekran ovog telefona svakako je među tri najbolja dosad viđena na mobitelima, što dodatno pridonosi njegovoj pouzdanosti, moći i praktičnosti. Oštrini prikaza, responzivnosti i kontrastu ne može se apsolutno ništa prigovoriti. Katkada se – u appovima koji imaju nespretan raspored boja u sučelju – osjeti pomak tonaliteta hladnijih boja prema svjetlijima u zakrivljenim rubovima ekrana, no teško da će to ikome predstavljati bitan problem. Sve je upogonjeno na “kućnom” SoC-u iz Huaweija, Kirinu 980, koji je, zapravo, prvi 7-nanometarski hardver dostupan na mobitelima s OS-om Android. Taj čipset dolazi s 8-jezgrenim procesorom s dvije jezgre Cortex-A76 na taktu od 2,6 GHz, dvije jezgre Cortex A76 na taktu od 1,92 GHz i četiri energetski učinkovitije jezgre Cortex-A55 na taktu od 1,8 GHz.

Sve je začinjeno ARM-ovom arhitekturom DynamicIQ, koja omogućuje da bilo koji podskup jezgri radi istovremeno, ovisno o opterećenju. Grafički čip je desetojezgreni Mali-G76 MP10, koji podržava Huaweijev GPU Turbo 2.0, za sada podržan u šest igara , čime se dobiva framerate od 60 fpsa na punoj razlučivosti. Kirin 980 ima i dedicirani dualni NPU čip – onaj specijaliziran za odrađivanje funkcija umjetne inteligencije – pa telefon može razaznati čak 4.500 slika u minuti, čime je dramatično poboljšana mogućnost pametnog uspostavljanja automatskih postavki okidanja fotografija, tako da budu ponajbolje podešene za objekt koji se snima, i ambijent u kojem se snima. Memorijski, uređaj dolazi sa 128 GB memorije za pohranu i 6 GB RAM-a, ili s 256 GB memorije za pohranu i 8 GB RAM-a.

Baterija

Kapacitet baterije od 4.200 mAh već sam za sebe obećava iznimnu autonomiju, a u praksi se pokazalo da telefon uspijeva – čak i uz vrlo intenzivno korištenje svih funkcija i antena – “izdržati” i po dva dana, pa ga je dovoljno puniti svaku drugu noć. Katkada nam se tijekom ovih mjesec dana (poglavito vikendom, kada bismo manje koristili mobitel) događalo da telefon ne trebamo spojiti na punjač čak niti nakon dva, već tek nakon tri dana.

U principu, najveći potrošači energije su loše napisani appovi poput Facebooka i inovativne funkcije koje zahtijevaju mnogo procesorske snage, poput korištenja AI-ja pri snimanju i obradi videa (primjerice, kada želite samo konkretnu osobu na videu imati u boji, a ostatak crno-bijeli), kao i 3D skeniranje i animiranje… Ovo su, ionako, “gimmick” mogućnosti telefona – zgodni, čak i impresivni, no u stvarnosti ćete ih koristiti jednom ili dvaput, i nikad više.

Huawei zaslužuje pohvale za isporuku brzog 40 W punjača u originalnom pakiranju s telefonom, koji bateriju može napuniti do 70% njezina kapaciteta za samo 30 minuta. Pouzdan i moćan, rekli smo na početku, no ovo je jedan od najjačih argumenata za takvu tvrdnju. Uz to, telefon podržava i recipročno bežično punjenje, pa njegova poleđina i sama može poslužiti kao bežični punjač za druge uređaje. Zgodno ako imate pametni sat sa sobom – tom tipu uređaja autonomija je velika boljka. Zgodno i ako nekome tko nema tako “dobar” telefon kao vi trebate uskočiti u pomoć, da se malo pohvalite…

Kamere

Kamera, pak, dolazi s tri senzora, od kojih su dva jednaka kao i na iznimno hvaljenoj kameri modela Huawei P20 Pro, a treći je – onaj monokromatski – nadomješten 20-megapikselnim senzorom širokog kuta od 16 mm i blendom f/2.2. Da podsjetimo, prva dva senzora tako donose 40-megapikselni 1/1,7” čip s blendom f/1.8 i quad-bayer filterom. To znači da najbolje slike dobivamo u razlučivosti od 10 megapiksela, a 40-megapikselne moguće je snimati, ali bez previše smisla. Konačno, tu je i 8-megapikselni telefoto 80 mm čip s blendom f/2.4 i optičkom stabilizacijom.

Kvaliteta fotografija doista je zadivljujuća te se napredak u odnosu na pola godine stari Huawei P20 Pro – usprkos neznatnim izmjenama – osjeti. Uz dediciran NPU unutar čipseta, doista se dobivaju uvijek pravilno eksponirane fotografije s vrlo bogatim dinamičkim rasponom. U sada već čuvenom modalitetu rada Night za noćna snimanja, pozadinske kamere ovog telefona naprosto mame na poigravanje i eksperimentiranje, pa ćete zahvaljujući ovom telefonu u arhivi imati i više (kvalitetnih) fotografija no što ste, vjerojatno, ikada planirali.

Pametno uklanjanje šuma, bez bitnog gubitka detalja, zapravo, čine jednu od najimpresivnijih mogućnosti ovog fotoaparata, pa te noćne snimke izgledaju kao da su napravljene DSLR-om, ili kao da je iza kamere stajao netko tko nije tek fotografski amater. Tek pri korištenju širokokutnog objektiva i onog za jako zumiranje, osjete se aberacije pri kutovima fotografije, no i to je uobičajeno i neizbježno. Može se stoga zaključiti – Huawei Mate 20 Pro ima, ne samo ponajbolji fotoaparat među mobitelima za brzinsko i svakodnevno snimanje, već je on i sam za sebe, ponajbolji fotoaparat za prosječnog korisnika, pogotovo kada su uvjeti osvjetljenja teški.

Selfie kamera također je natprosječna, no šteta je što dolazi s fiksiranim fokusom, pa je nužno dosta istegnuti ruku kako bi se dobio “čisti” snimak samog sebe. Huawei očito ne računa na često “selfiranje” ovakvim profi telefonom, pa je, eto, dopustio detalj koji je podložan kritici, premda onima koji ionako ne ciljaju na tehnološku top klasu kada kupuju mobitel. Sve valja ponoviti i treći put – pozadinske kamere i baterija nešto su što ponajviše dolazi do izražaja nakon dužeg korištenja ovog telefona, i bit će bitan okidač za kupnju.

Tržište mobilnih telefona – čuli ste zasigurno – usprkos nikad većoj kompetitivnosti i inovativnosti posljednjih mjeseci, stagnira, a razlog tome je, paradoksalno, upravo taj tehnološki, ali i industrijski napredak, jer je upravo on zaslužan za to da se vijek trajanja jednog uređaja produljio. Korisnici sve češće mijenjaju telefon tek nakon tri godine, a ne već nakon dvije (ili češće), što opravdava i veće ulaganje u novi mobitel. Huawei Mate 20 Pro je, kada se sve zbroji i oduzme, uređaj za koji ćete vrlo dobro znati da vas može služiti duže razdoblje no što je bio slučaj s prethodnim uređajima. Njegova vrlo izdržljiva baterija, bogat paket opreme, natprosječne performanse čipova i ekrana, te stražnja kamera koja postavlja nove tržišne granice, jamstvo su takvog potencijala, čime je većina nedostataka – ionako uvjetovana konzervativnijim doživljajem mobilnog telefona – gotovo anulirana. U ovom trenutku je ovo, prema mnogim kriterijima, najbolji smartfon na svijetu.