Za Android boxove i srodne uređaje, namijenjene reprodukciji multimedijalnih sadržaja u kućnoj mreži, preko Interneta i lokalno, nekoć smo koristili naziv "HD playeri". Međutim, niti "HD" danas simbolizira najvišu kvalitetu videa, niti su uređaji s vlastitim operacijskim sustavima, poput WDTV-a i Popcorn Houra, opstali na tržištu. Svi relevantni HD playeri sada su temeljeni na nekoj varijanti Androida, stoga skupni naziv "Android box" ima smisla.

Kako to s bilo čime temeljenim na Androidu redovito biva, tržište je preplavljeno uređajima bezimenih kineskih proizvođača, koji mame izrazito niskim cijenama i velikim obećanjima. Pronaći ćete ih u popularnim internetskim trgovinama jeftinom (da ne kažemo, škart) robom, poput AliExpressa, Banggooda, GearBesta i sličnih. Međutim, nije lako odabrati onaj koji valja, jer nije dovoljno biti upoznat s mogućnostima čipova koje koriste, već i konkretnoj podršci za rezolucije na servisima poput Netflixa i YouTubea. Pomislili biste da će svaki Android box u aplikacijama poput Netflixa i YouTubea prikazivati maksimalnu rezoluciju koju mu dopušta brzina vaše internetske konekcije (i razina pretplate, u slučaju Netflixa) - i grdno biste se prevarili. Naime, ogroman broj jeftinih Android boxova ne podržava Widevine L1 DRM, certifikat koji je nužan za streamanje videa u HD, Full HD i višoj rezoluciji putem Netflixa, Amazon Prime Videa, Hulua, Google Play Moviesa i sličnih servisa. Zbog toga, maksimalna rezolucija koju ćete uspjeti postići na svim tim servisima, ako koristite uređaj bez spomenutog certifikata, jest 480p. YouTube ne iziskuje podršku za Widevine L1 DRM, ali jeftini Android boxovi svejedno ne mogu izvoditi video u rezoluciji višoj od Full HD-a.

Samih Android boxova na tržištu je jednostavno previše da bismo svakog testirali i opisali - govorimo o nekoliko stotina modela - no svakako vam možemo dati neke općenite smjernice, kojima biste se trebali voditi prilikom odabira. Prvo i osnovno, pogledajte naziv čipa (SoC-a) i količinu RAM-a. S obzirom na današnje zahtjeve videodatoteka, ciljajte na uređaje koji su opremljeni čipom Amlogic S905X2 i imaju barem 3 GB RAM-a (2 GB je još uvijek podnošljivo, a 1 GB je premalo). Količina memorije za pohranu podataka neka bude 32 ili 64 GB. Da biste pronašli Android boxove koji zadovoljavaju ove kriterije, bit će dovoljno da u tražilicu AliExpressa upišete "S905X2" - izlistat će vam se brojni modeli koji imaju upravo ovu kombinaciju specifikacija, u rasponu cijena od oko 35 do stotinjak američkih dolara. Dobar odabir također su modeli s Amlogicovim SoC-om S912.

U generičkim testovima visoke rezultate ostvaruju i neki Rockchipovi SoC-ovi, kao što je RK3399, ali iskustvo je pokazalo da Rockchipov hardver, baš kao i, primjerice, AllWinnerov, zna imati problema s glatkim izvođenjem vrlo zahtjevnih videozapisa (4K HDR, 10-bitni HEVC), stoga ga u principu ne preporučujemo. Osobito se treba kloniti starijih Rockchipovih i AllWinnerovih SoC-ova, poput RK3328.

Kad izbor suzite na određeni broj modela s čipom, RAM-om i skladišnim prostorom koji zadovoljavaju gornje kriterije, preostaje vam proučiti ponudu konektora (ponajprije broj USB-ova i prisutnost optičkog izlaza za zvuk, ako vam treba). U slučaju da vam kućni Wi-Fi nije osobito brz i pouzdan, pobrinite se da kupite Android box s ugrađenom klasičnom, žičnom mrežnom karticom. Ne treba vam gigabitni LAN - već ćete preko 100-megabitnog moći glatko streamati sve sadržaje s internetskih videoservisa.

Najzad, ako vam je bitno da odabrani Android box može streamati video s Netflixa i sličnih servisa u Full HD-u, istražite podržava li on Widevine L1 DRM certifikat. Ako pak video s Netflixa želite gledati u 4K rezoluciji, tada vam se izbor svodi na svega nekoliko modela, poput Xiaomijevog Mi Boxa, Mi Boxa S i Nvidijinog Shield TV-a, pri čemu potonji predstavlja najbolje i najskuplje što svijet Android boxova trenutačno ima za ponuditi.

Štoviše, ako ne želite trošiti vrijeme na istraživanje i zdvajanje oko optimalnog odabira Android boxa, čitava priča može se sažeti ovako - ako želite odličan uređaj, s najboljim omjerom uloženog i dobivenog, i podrškom za sve što bi vam moglo zatrebati, kupite Xiaomi Mi Box S (oko 50 eura). Ako pak tražite apsolutni vrhunac ispoliranosti i funkcionalnosti u ovoj klasi uređaja, Nvidia Shield TV (oko 200 eura)  je to što tražite.

Xiaomi Mi Box S

• Čip: Amlogic S905X (4 jezgre)
• RAM/Memorija: 2 GB DDR3 / 8 GB
• Maks. rezolucija: 4K @ 60 FPS (HDR10)
• Zvuk: DTS 2.0+, Dolby Digital Plus
• Mreža: Wi-Fi (802.11ac), Bluetooth 4.2
• Konektori: HDMI 2.0a, 1x USB 2.0, S/PDIF audio izlaz, 3,5-mm audio izlaz
• Widevine L1 DRM: Da
• Softver: Android TV 8.1 Oreo
• Cijena: 50 EUR

Xiaomi Mi Box S, na kineskom tržištu poznat kao Mi Box 4, definitivno ima nedostataka - raspolaže samo jednim USB portom te nema klasičnu, žičnu mrežnu karticu, stoga jako ovisi o performansama kućnog Wi-Fi-ja. Međutim, od većine no-name Android boxova razlikuje se po tome što dolazi s kvalitetnim daljinskim upravljačem, integriranim Chromecastom (mala iritantnost - da bismo mogli castati, Mi Box S prvo moramo uključiti pomoću daljinca), kao i punom podrškom za Widevine L1 DRM. Drugim riječima, uredno će reproducirati sadržaje s Netflixa i svih ostalih videoservisa u punoj 4K rezoluciji. Samim time, ne radi se samo o uređaju koji će poslušno reproducirati vaše video i audio sadržaje unutar Kodija i Plexa, već o punokrvnom multimedijalnom streameru, koji, usto, ne košta previše.

Nvidia Shield TV

• Čip: Tegra X1 (4 jezgre)
• RAM/Memorija: 3 GB DDR3 / 16 GB
• Maks. rezolucija: 4K @ 60 FPS (HDR10)
• Zvuk: DTS-X, Dolby Atmos
• Mreža: LAN (10/100/1000), Wi-Fi (802.11ac), Bluetooth 4.1
• Konektori: HDMI 2.0b, 2x USB 3.0
• Widevine L1 DRM: Da
• Softver: Android TV 8.0 Oreo
• Cijena: 200 EUR

Nvidia Shield TV, čiju smo punu recenziju objavili prošle godine, je hardverski uvjerljivo najmoćniji, cjelokupno najispoliraniji i generalno apsolutno najbolji Android box  kojeg novac može kupiti. Ovaj uređaj ponaša se upravo onako kako biste se nadali: svi videoservisi funkcioniraju na najvišim dostupnim rezolucijama, umreživ je žično i bežično, dolazi s odličnim daljinskim upravljačem, redovito biva softverski nadograđivan, posjeduje dva USB 3.0 porta, a ima i integriran Chromecast, stoga mu se funkcionalnost proširuje i na sve ono što nam omogućava Googleov famozni gadget. Dodatna pogodnost jest što je dovoljno moćan da se može iskoristiti za glatko igranje svih naslova za Android, ali i onih koje izvodimo preko GameStreama. GameStream je rješenje koje omogućava da se igra izvodi na našem računalu, koje mora biti opremljeno Nvidijinom grafičkom karticom, a putem kućne mreže biva streamana na Shield, te ju igramo iz kauča, na televizoru, a uz iskustvo blisko onome kao da sjedimo za računalom. Nedostaci? Zasad ne podržava Dolby Vision, sve rašireniji standard za HDR, već samo manje napredni HDR10.