Milijarda dolara za hipersonično oružje

Kao da dani Hladnog rata nisu iza nas, svjetske sile i dalje ulažu velike svote novca u razvoj interkontinentalnog oružja, ovaj puta hipersoničnog, bržeg od trenutno dostupnih obrambenih sustava

Marko Guzina ponedjeljak, 18. lipnja 2018. u 06:00

U duhu transparentnog trošenja novca poreznih obveznika SAD objavljeno je kako je Zrakoplovstvo SAD potpisalo ugovor vrijedan 928 milijuna (zaokružimo na milijardu, zašto ne) dolara s tvrtkom Lockheed Martin, a u cilju razvoja i izrade novog oružja. Predmet ovog ugovora je hipersonično oružje dakle ono koje barem pet puta premašuje brzinu zvuka, sposobno posve nadvladati neprijateljske obrambene sustave te brzo i precizno pogoditi mete za čije uništenje je upravo vrijeme kritično.

Radovi koje će Lockheed Martin obavljati u sklopu ovog ugovora nadovezuju se na HCSW (Hypersonic Conventional Strike Weapon) program Zrakoplovstva SAD o kojem se zapravo zna vrlo malo osim da mu se ime izgovara "Hacksaw". Pod okriljem Zrakoplovstva postoji i ništa manje misteriozan projekt ARROW (Air-Launched Rapid Response Weapon) dok sveprisutna DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency) u međuvremenu vodi dva više ili manje slična projekta. Spomenuti programi su TBG (Tactical Boost-Glide) te HAWC (Hypersonic Air-breathing Weapon Concept), a kao da je važnije potrošiti novac nego doseći cilj, svoj zasebni program vodi i Mornarica SAD-a.

Prethodni projekt nam mogu dati uvid u aktualne, a jedan takav je bio X-43A "Hyper X" koji je vodila NASA početkom ovog stoljeća. Korišten je koncept gdje matični zrakoplov, u tom slučaju B-52 pod krilom nosi raketu na čijem prednjem kraju se nalazi hipersonično vozilo. Na odgovarajućoj visini "nosač" otpušta raketu koja stvara početno ubrzanje da bi zatim hipersonično vozilo nastavilo ubrzavati koristeći vlastiti scramjet motor. Scramjet motori koriste supersonično gibanje kroz zrak kako bi ga sabili, ubrizgali gorivo i stvorili potisak, ali nedostatak im je što za rad trebaju velike brzine gdje na svoje dolazi raketa za početno ubrzanje. Ako je vjerovati "Air-Launched" dijelu iz akronima ARROW, taj projekt gotovo sigurno koristi ovakvu koncepciju.

X-51A WaveRider pod krilom "nosača", bombardera B-52 utjelovljuje "air launch" koncept
X-51A WaveRider pod krilom "nosača", bombardera B-52 utjelovljuje "air launch" koncept

Drugi način za lansiranje hipersoničnih vozila funkcionira tako da se ono ispaljuje s tla (broda, podmornice...) na vrhu balističke rakete koja hipersonično vozilo nosi na veliku visinu, recimo 100 km te ono nakon toga do mete nastavlja samo, hipersoničnom brzinom. Malo odgonetavanja nas vodi do zaključka da će ovako nekako izgledati riješenje koje će ponuditi projekt "Hacksaw".

Ovdje odmah možemo pojasniti kako vodeće svjetske sile razvijaju više ili manje slične hipersonične platforme i to primarno za plasiranje konvencionalnog oružja. Za razliku od balističkih raketa, koje također putuju hipersoničnim brzinama, ovdje je riječ o manjim i daleko upravljivijim vozilima koja nije moguće osujetiti na putu do cilja trenutno raspoloživim obrambenim sustavima.

Kada spominjemo svjetske sile mislimo na Kinu koja je već prije dvoje godine uspješno testirala svoju DF-ZF hipersoničnu platformu koja nakon lansiranja pomoću balističke rakete DF-21 srednjeg dometa leti brzinom između 6.400 i 11.200 km/h. Uz Kinu u igri je i Rusija iz koje dolazi samohvala na temu hipersoničnog oružja zvanog Kinzhal, a čini se da je riječ o raketi predviđenoj za lansiranje s tla po imenu Iskander, prilagođenoj da ju nosi i lansira MIG-31. Osim ovoga, Putin se u obraćanju naciji pohvalio hipersoničnom "jedrilicom" (koja prema meti leti nakon što ju balistička raketa dopremi do najviše točke leta) zvanom Avangard koja bi trebala ući u službu 2020. godine i dostizati 20 brzina zvuka. Gotovo je sigurno da Putin želi Avangard sposoban za "dopremu" nuklearnih bojevih glava i jednako sposoban za savladavanje obrambenog sustava SAD.

S tehničkog stajališta svi ovi projekti se susreću s brojnim izazovima. Ubrzanje do hipersoničnih brzina nije toliki problem, ali materijali potrebni da izdrže velika naprezanja i temperature koje se pri takvim brzinama pojavljuju svakako jesu. Ruku pod ruku s izazovima vezanim uz materijale ide, za sada ne posve upregnuta tehnologija scramjet motora koji su potrebni za održavanje brzine prilikom krstarenja u hipersoničnom režimu. Napose, hipersonična vozila usljed interakcije s atmosferom oko sebe generiraju sloj plazme što zadaje glavobolju razvojnim inženjerima koji su zaduženi osmisliti sustav komunikacije između upravljačke stanice i samog vozila.

Za razliku od ostalih projekata o kojima znamo više ili manje Putinov Avangard bi trebao biti sposoban nositi nuklearne bojeve glave
Za razliku od ostalih projekata o kojima znamo više ili manje Putinov Avangard bi trebao biti sposoban nositi nuklearne bojeve glave

Promišljanje iziskuje i dramatičan utjecaj ovakvih projekata na ratovanje općenito jer hipersonična oružja od kojih je nemoguće obraniti se odjednom dovode u pitanje klasike ratovanja kao što su bojni brodovi ili još značajnije nosači aviona. I dok sa zanimanjem pratimo kakva će tehnološka riješenja ovi projekti iznjedriti od srca se nadamo da nećemo imati prilike svjedočiti njihovom korištenju u srdžbi.