Sljedećeg tjedna u srijedu počinje emitiranje pete sezone TV serije Vikings (2013-). U središtu priče je Ragnar Lothbrok, legendarni Viking iz nordijskih sagi čiji je lik za History kanal adaptirao Michael Hirst (The Tudors), a kojeg briljantno glumi Travis Fimmel. Vrijedi izdvojiti i nastupe Gustafa Skarsgårda (Floki), Linusa Roachea (King Ecbert), te Georgea Blagdena (Athelstan).

Počevši od 793. godine, Hirst kondenzira više od stoljeća vikinške povijesti, te nam prezentira događaje kroz tek par desetljeća. To je vidljivo već zbog likova koji su u seriji suvremenici, unatoč tome što su u povijesti njihovi pothvati i postignuća razdvojeni desetljećima. Takvo intenziviranje aktera i sukoba ipak je u skladu s velikim značajem koji Hirst pridaje motivima sudbine i osvete, osnažene proročanstvima i izdajama.

Sama priča počinje skromno u Kattegatu, selu na jugu Norveške, gdje Ragnar započinje svoj uspon od farmera do osvajača. Serija uzima puno slobode, pa i praznog hoda, no ipak uspijeva privesti kraju pojedine pothvate bez razvlačenja na sljedeće sezone.

Premda negativna stavka mnogih kritika, povijesna nedosljednost i anakronizmi likova, djela i ponašanja čine se kao nužno zlo u svijetu televizije koja ovisi o dinamičnosti i gledanosti. Tome je potvrda i tempo serije, koji je dovoljno umjeren i bez dokumentarističke adaptacije vikinške povijesti kroz nekoliko stoljeća umjesto nekoliko desetljeća.

Sa svakom sljedećom sezonom prikaz rituala iz nordijske mitologije sve je rjeđi, a nadomješta ga tek značaj nordijskih bogova za pojedine likove, često u sukobu i u odnosu na kršćansku vjeru. No, povijesnih izvora je ionako toliko malo da je ono što je prikazano uglavnom rezultat produkcijske slobode.

Dok je prva sezona bila pohvaljena zbog svoje relativne umjerenosti, kasnije su sezone umjesto kvalitetnim dijalogom ispunjene seksom kao načinom za uspostavljanje bliskosti pojedinih likova. Takva karakterizacija uglavnom podrazumijeva nepotrebno i površno dramatiziranje likova umjesto prikaza suštine kroz djela i događaje.

Režija borbi više naginje realističnom nego spektakularnom prikazu. Ponašanje neprijatelja u pojedinim scenama prve sezone na trenutke iskušava strpljenje gledatelja, a dovitljivost i strategija vidljivi su tek u posljednjim epizodama druge, treće i četvrte (polu)sezone. No, s pojavom novih likova i bitke bi mogle postati kompleksnije u petoj sezoni.

Bez obzira na nedostatke, Vikinzi neupitno imaju svoju čar. Počevši od uvodne špice, kostimografije, šminke, nagrađivanih vizualnih efekata i estetike krajolika i rituala pa do nekoliko kompleksnijih likova i znatiželje koju bude pitanja kao što su: mogu li uspjeti u svojim ambicijama, mogu li ostati isti u sukobu s drugim kulturama, te mogu li se oteti sudbinama koje su im proreknute.

Vikinzi nisu autentični kao što je Rome (2005-2007), spektakl kao što je Spartacus (2010-2013), ili zabavni kao što je Game of Thrones (2011-). S druge strane, dobrodošli su dodatak serijalima davnih razdoblja, odnosno povijesne fikcije, a već produkcijska vrijednost ih izdvaja od ostalih vikinških adaptacija.

Oni koji su već u toku, preostali tjedan do pete sezone mogu ispuniti TV serijom The Last Kingdom (2015-), smještenom u bliskom razdoblju i na istom teritoriju kao Vikinzi. Fanovi Jonathana Rhysa Meyersa (The Tudors; August Rush; Match Point) mogu očekivati da će isti imati značajnu ulogu u novoj sezoni. Ostalima su na raspolaganju 49 već emitiranih epizoda, 20 epizoda nadolazeće pete sezone, te 20 epizoda najavljene šeste sezone.

Trailer 5. sezone: