Bug Online

Prema danas objavljenim rezultatima globalne godišnje studije o softverskom piratstvu, odnosno dijelu studije koji se odnosi na nas, stopa softverskog piratstva u Hrvatskoj iznosi 53%. Ovo znači da je malo više od polovice svog softvera koji se koristi piratskog porijekla, a prema njihovim procjenama (bez objašnjene metodologije) njegova ukupna komercijalna vrijednost je 380 milijuna kuna.

Naravno, BSA ne bi bila to što jest kada komercijalnu vrijednost piratiziranog softvera ne bi pokušala predstaviti kao direktni ekonomski gubitak gospodarstva. Pa tako naslov priopćenja glasi: „53% nelicenciranog softvera u Hrvatskoj u 2011. prouzročilo gubitak od 380 milijuna kuna“.

Problem s naslovom je taj da je već ranije dokazano da ova metoda gdje se za piratizirani softver automatski prikazuje kao direktan gubitak pogrešna, jer ne postoji nikakav dokaz da bi sav ili barem dio piratiziranog softvera bio kupljen da ne postoji mogućnost piratiziranja. Dapače, postoje mnogi dokazi da najveći dio piratiziranog softvera ne bi nikada bio kupljen da je dostupan samo kao legalna kupnja.

Što se daljnje statistike tiče, 70% ispitanih priznalo je da piratiziraju softver – bilo povremeno, uglavnom ili sve vrijeme, što je samo po sebi, ako ste dio računale industrije i živite od računala i programiranja, prilično zabrinjavajuće i loše. Međutim, službena izjava glasnogovornika BSA na tu temu je na tragu one predsjednika Josipovića kad je podržavao mrtvorođenu ACTA-u. Pa tako glasnogovornik BSA Hrvatske, Andrej Matijević, kaže:

- „Da 70 posto korisnika prizna da krade u dućanu - čak i rijetko - nadležna tijela bi reagirala strožim policijskim nadzorom i kaznama. Softversko piratstvo traži sličan pristup: usklađenu javnu edukaciju te snažnu provedbu zakona".

Istina je. Međutim, isto tako bi „nadležna tijela“ oštro reagirala da 70% korisnika krade DVD-ove sa softverom iz informatičkih dućana diljem Hrvatske. To što ne reagiraju istom mjerom na kopiranje je stoga što je već više puta objašnjeno kako krađa fizičkog predmeta i kopiranje informacije nisu baš u istoj ravni jer kopirana informacija ostaje u posjedu izvornog vlasnika, a ukradeni predmet baš i ne.

Nazad na statistiku – najčešći pirati su muškarci, u dobi od 35 do 44 godine (dakle, ljudi „u punoj snazi“, kako se nekada govorilo), a piratiziramo otprilike dvostruko više nego razvijene zemlje gdje je prosječna stopa piratstva 24%. Ipak, nešto smo bolji od prosjeka „zemalja u razvoju“ gdje je prosječna stopa piratstva ipak veća nego u Hrvatskoj – 68%, kaže BSA.

Zaključak? Previše piratstva nije dobro za bilo koga tko živi od informatike, a u nas ga ima previše.

Na žalost, način na koji nas o tome informira BSA sa svojim dalekosežnim, a netočnim i proizvoljnim zaključcima o utjecaju na gospodarstvo, čini medvjeđu uslugu borbi protiv piratstva ili, bolje bi bilo reći, borbi za korisnike koji bi kupovali softver.