Bug Online

Na varaždinskom FOI-ju održano je hrvatsko finale Imagine Cupa, na kojem su izabrani naši putnici na svjetsku smotru najboljih programera i kreativaca na Microsoftovim platformama. U finalnom su takmičenju sudjelovala tri tima - dva sa splitskog FESB-a, i jedan s varaždinskog FOI-ja. Zagrebački FER, koji se voli smatrati našim najjačim tehničkim fakultetom, nije imao nijedan tim, što i nije prvi put da izostaju s takmičenja i neka slobodno ovo smatraju žestokom packom.

Oko pobjednika, po našem, a i mišljenju većine promatrača, ni jednog trenutka nije bilo većih dilema - to je tim Think Green, jedan od dva splitska tima. Članovi Think Greena su Nebojša Veron, Mislav Tomić, Frane Roje i Ivana Biluš, a mentor je Marko Matijević. Matijevića sam inače već pratio na dva finala Imagine Cupa, u Koreji 2007 i Parizu 2008, na kojima je sudjelovao kao takmičar u okviru tima mentoriranog od strane Ivana Šaškora. Šaškor, jedan od naših najuspješnijih mentora, i ove je godine imao svoj tim u hrvatskom finalu - onaj drugi splitski tim - ali sam nije došao na prezentaciju. Ne treba posebno niti govoriti da nedolazak mentora na prezentaciju tima ne ostavlja baš dobar dojam ni na takmičare ni na žiri.

Inače, da pojasnimo, mentori tima ne moraju biti studenti niti profesori. Mentori ne prezentiraju radove, oni samo savjetuju i vode tim, imaju ulogu uporedivu s ulogom selektora ili trenera momčadi u nogometu. Najčešće su to profesori koji vode svoje studente ili iskusni programeri s dosta projekata iz stvarnog svijeta iza sebe (primjer Šaškora). Članovi timova, kojih u kategoriji Software Design može biti najviše četiri, moraju biti studenti s neke srednjoškolske ili visokoškolske ustanove. Mentor pobjedničkog tima Marko Matijević je i sam još uvijek student - rijetkost je da mentori budu tako mladi. Da nastavimo s (promašenim) nogometnim paralelama - nešto kao Pep Guardiola iz Barcelone ili Slaven Bilić iz nekada moćne hrvatske repke. Marko ima iskustvo s čak dva svjetska finala Imagine Cupa, pa je s tog gledišta već iskusan "imadžinaš" i ima preduvjete biti dobar mentor.

Projekt tima Think Green temelji se na softveru za upravljanje staklenicima i proizvodnjom hrane. Senzori montirani u staklenik mjere vlažnost, temperaturu, i niz drugih karakteristika, dojavljuju to računalu, koje, pod budnom paskom stručnog operatera, na daljinu uključuje zračenje, hlađenje, zatvaranje, i što već treba. Timu je za uspjeh svakako pomoglo što su za svoje izlaganje donijeli i pravi mali model staklenika sa svim senzorima i uređajima. Travica u stakleniku-modelu neke je promatrače podsjetila na "travu", pa je bilo i duhovitih opaski da se tim već snašao oko financiranja...

Tim je cijelu ovu spiku začinio i možda malo pretjerano dugim i patetičnim osvrtima na glad u Africi i slično - ovo ponekad pali kod žirija na svjetskoj smotri, koja se i inače fura na opće zajedništvo i duh "mladi mijenjaju svijet", no valja biti umjeren. Na svjetskom se finalu očekuje barem šezdesetak timova u kategoriji Software Design, daleko najvećoj i najuglednijoj kategoriji Imagine Cupa, i ako sad svaki tim u prezentacijama krene s patetikom o gladnima, slijepima, siromašnima, neobrazovanima, nesretno zaljubljenima itd - kod žirija lako dolazi do zasićenja. Po mom je mišljenju bolje odmah udariti u glavu, i žiri zabljesnuti golemim količinama tehničkih podataka - konačno, u pitanju i jest tehničko takmičenje, a ne utrka u sažalnosti.

Kao stara iskusnjara i novinar koji je pratio već podosta Imagine Cupova - nešto na pola puta između Židaka i Ćire Blaževića - prenio sam ova opažanja pobjednicima, pa nema straha za Hrvate!

Drugo mjesto pripalo je drugom splitskom timu, I See You, ili ICU, i njihovom projektu softversko-hardverske pomoći slijepima u snalaženju u gradu. Treće mjesto osvojio je tim s FOI-ja, inače jedini koji ima svega tri člana (druga dva imaju po četiri). Njihov projekt bio je softver za komunikaciju s udaljenim "kioscima", terminalima raspoređenim po selima neke imaginarne siromašne zemlje, koji omogućuju žiteljima da, čak i ako sami nemaju Internet, računalo, struju, frižider pun Žuje i DVD player, komuniciraju sa općinama i županijama, ili kako se već jedinice lokalne samouprave zovu u tom Sirotinja-Lendu. Previše mašte, a premalo konkretnog, to je i inače česta mana studentskih projekata. Sitnice znaju biti silno razrađene i tehnološki podržane, a da se gubi "velika slika" - kome to točno, i gdje, zapravo treba? Kakva je infrastruktura potrebna kao preduvjet i je li je realno očekivati na terenu? Studenti se često i žacnu kad ih žiri to pita - zašto nas muče pitanjima umjesto da se cijeni silna softverska razrađenost naše bajke?

U žiriju su ove godine sjedili Domagoj Pavlešić, webmaster stranica koje upravo gledate, Žaklina Šupica iz T-Coma, Tomislav Tipurić iz Microsofta, te Mihael Kukec s Veleučilišta Varaždin. Valja napomenuti da su čak tri od četiri člana žirija (Domagoj, Žaklina i Tomislav) suradnici i autori časopisa Mreža pa je posve jasno koji magazin valja pratiti ako želite biti uspješni i mladi u svijetu računala.

Prije prezentacije timova za Imagine Cup nastupila su i tri najbolja tima s nedavno održanog takmičenja i smotre srednjoškolaca u Puli. Dojam je da je pred ovim ambicioznim srednjoškolcima vrlo svijetla budućnost, no zasad su to ipak radovi ponešto ispod razine takmičenja za Imagine Cup, pa je Microsoft donio dobru odluku da ih se predstavi van konkurencije.

Na kraju valja napomenuti da je ovo bilo biranje predstavnika samo u kategoriji Software Design. To je najveća i najuglednija kategorija, no u drugim kategorijama timovi se prijavljuju i biraju izravnom prijavom, bez finala po zemljama. Stoga je posve moguće da na finalu Imagine Cupa, koje se ove godine dešava početkom srpnja u Varšavi, bude još naših timova u drugim kategorijama.

Sve u svemu - vrlo lijep i uspješan dan u vrlo lijepom Varaždinu, a za narednu godinu zaista očekujemo više prijava i realiziranih projekata.