Bug Online

Imagine Cup za 2010 u četvrtak ulazi u svoj posljednji dan. Kasno navečer u impozantnoj dvorani varšavske Opere bit će proglašeni pobjednici, podijeljene nagrade, a nakon toga slijedi party te noć bez spavanja za većinu sudionika, i odlazak kućama u petak.

U srijedu se odvijao po nekim elementima i najzanimljivji sadržaj kupa. U toj istoj zgradi Opere, na velikoj pozornici, finalisti u kategorijama Razvoja igara, Embedded developmenta i Softverskog dizajna prezentirali su svoje radove - ovaj put ne samo sucima, već cijelom auditoriju, svakome koga je to zanimalo.

Pratio sam prezentacije u kategoriji Embedded developmenta, koja je nekako hit-kategorija ovogodišnjeg takmičenja, i... imam dosta dojmova, pa čitajte, oosobito ako i sami razmišljate o nastupu. Kao prvo - Hrvatska apsolutno MORA dati poneki tim za ovu kategoriju na narednom Imagine Cupu. Konkurencija je neuporedivo manja i lakša nego u Softverskom dizajnu. Ovo, međutim, ne znači da neki projekti nisu fascinantni. Pobliže ću komentirati nekolicinu, a ujedno se igrati i prognozera...

Francuzi su nastupili s projektom pametnog tepiha za nemoćnu starčad. Ukoliko starija osoba padne - što najčešće znači i da ne može sama ustati, ili je zadobila težu ozljedu kuka ili zgloba čemu su takve osobe sklone - tepih i po potrebi ostali senzori u sobama registriraju pad i šalju obavijest rodbini i skrbnicima, ministru Darku Milinoviću, kome već. Interesantan, ali realno dosta trivijalan projekt, koji igra na suosjećajnost žirija više nego na tehnički domet, što je čest slučaj na Imagine Cupu. Mogli bi osvojiti treće mjesto. Prezentacija u kojoj Francuzi, sa svojim Alo-Alo engleskim pričaju i padaju po tepihu i ostaju nemoćno ležati bila je zabavna.

Tim iz Koreje predstavio je projekt... u biti nemam pojma što su predstavili jer im je engleski bio urnebesno loš, pa je dvorana odzvanjala od smijeha na jezične konstrukcije koje nisu govorile ništa suvislo, ako su uopće bile i razumljive zbog lošeg izgovora. Daleko od toga da smo neki elitisti, ili da se izrugujemo - ni u Bugu ne govorimo savršen engleski, razumijemo da je Korejcima ovaj jezik mnogo teže naučiti nego nama, ali valjda su barem nekog tko govori prihvatljivo mogli naći. Pouka: naučite solidan engleski ako išta međunarodno ikad mislite raditi u životu.

Vrlo simpatičan ruski tim predstavio je Robonanny - sagradili su robota kojem je namjena da pričama, igrama, vježbama i pokretima zabavlja djecu vrtićke dobi. Ono, buraz, robot, miče se i priča ruski! Dakle zakon! Još veći zakon bio bi da je narastao 70 metara u visinu i prijeteći na ruskom zdrobio zgradu varšavske Opere paleći laserima obližnji gradski park, no to smo tek zadrijemali i usnuli zabavan san. Vrtićke djece nema na Imagine Cupu, pa je test uživo bio nemoguć, ali prema prikazanom filmu, snimljenom u ruskom vrtiću Robonanny ih sjajno zabavlja! Ipak, nemojte misliti da je za uspjeh na Imagine Cupu nužno napraviti nešto ovako kompleksno (već čujem komentare: "tko bi napravio ROBOTA?!"). Stvar je često više u prezentaciji nego u projektu - glavna ruska prezenterica bila je jako simpatična, dok dva programera i konstruktora nisu znali ni riječ engleskog. Rusima predviđam drugo mjesto - a to nas dovodi do...

...engleskog tima, odnosno pojedinca. Za razliku od svih drugih, Engleski predstavnik nastupio je sam. Dosta je vješt u prezentaciji svog rada, zbog čega mu predviđam uspjeh i - nezasluženo prvo mjesto. Zašto nezasluženo? Njegov embedded projekt, imena Senses, namijenjen je slijepim osobama. Englezov uvod bio je odmjeren ali za žiri dojmljiv ("želim pomoći slijepima, kojih na svijetu ima toliko i pate na razne načine"). Senses preko web kamere montirane na tamne naočale prepoznaje osobe iz okolice slijepe osobe i auditivno upozorava osobu tko je oko njega. Kako Senses prepoznaje ljude? Sjajan marketinški trik - downloada profilne slike sljepčevih prijatelja s Facebooka i prepoznaje im lica (face recognition)! Kako rekoh - Englezu predviđam prvu nagradu jer je, uz vrlo vještu prezentaciju i dobar engleski (LOL) ubacio pravu dozu suosjećanja s invalidima, tehnologije, a i magičnu vezu sa najjačom socijalnom mrežom. To, što projekt ima dosta rupa, što je slaba vjerojatnost da sljepac koristi Facebook, što mnogi (pa i ovdje potpisani) na Fejs profilu uopće nemaju normalnu svoju sliku nego neku sprdnju ili tuđu fotku - bojim se da žiri neće omesti u dodjeli nezaslužene nagrade. Vidjet ćemo... volio bih da pobjede Rusi, ali bojim se da Englez kod žirija jače kotira.

Inače, i hrvatski tim koji je bio drugi na našem domaćem finalu imao je projekt za slijepe - po meni znatno bolji i razrađeniji od ovog, mada slabiji od Think Greena koji je pobjedio na HR finalu. Rješenje je vrlo jednostavno - drugoplasirani hrvatski tim trebao se prijaviti u kategoriju Embedded Developmenta za što su zapravo imali osnove! Kako to nikome nije palo na pamet?

Rumunjski projekt je uređaj za kontrolu i ograničenje rasipanja energije u kućama i stanovima. Tajvanski SmarterME je sličan, ali se bavi emisijama ugljičnog dioksida i njihovom kontrolom. Ni za jedan od ova dva ne mislim da će osvojiti jedno od prva tri mjesta, jer su premalo originalni i poslovno slabi, osobito tajvanski.

I u Razvoju igara bilo je zanimljivih prezentacija i uvjeren sam da hrvatski studenti mogu složiti timove koji bi opasno konkurirali na svjetskoj razini.

Pohvalno je što se ove godine inzistira na poslovnoj ozbiljnosti projekata. Više nije dovoljno skupiti 3-4 programerska manijaka sa socijalnim vještinama vjeverice i nikakvim znanjem jezika i nadati se uspjehu. Od studenata se očekuje da organiziraju prave male firme, imaju solidan poslovni plan, i nastupaju kao da od investirora traže novac za svoj suvislo uobličen projekt. Najbolji timovi se u pravilu sastoje od par programera, eventualno nekog za video ili grafički dizajn elemenata sučelja, jednog managera-organizatora (koji je ponekad mentor ali nije nužno) te jednog glavnog prezentera, osobe koja je od svih u timu najvještija s jezikom, javnim nastupom i komunikacijom - vrlo često se u ovoj ulozi nalaze studentice (žene). Prava mala tvrtka. Ukupno uzevši ovo je jako dobro jer studente trenira ponašanju kakvo će ih danas-sutra čekati i na radnom mjestu!

Inače, u utorak je bio dan odmora od informatike, takozvani Cultural Day. Recimo samo da je u pitanju bio najslabiji Cultural Day otkad pratim Imagine Cup - otužan pokušaj da se ljudi s vrlo malo preduvjeta za turizam bave turizmom (a ne kulturom). Otprilike kao kad vam turističke zajednice Karlovca, Zagreba ili Bjelovara pokušavaju svoje ubibože dosadne lokacije prikazati atraktivnima. Ostavite turizam onima kojima prirodno i povijesno pripada - Dalmatincima, Talijanima, Dubrovčanima, Španjolcima! Umjesto kulturnog dana imali smo osrednji piknik uz rijeku i vožnju - pedalina!

Srećom, obišli smo i gradić Pultusk. Zašto je to bitno? Pa zato jer se kod Pultuska odigrala jedna od zanimljivijih bitaka iz napoleonskih ratova a ja brijem na to! Bennigsen, omiljeni mi ruski general tog perioda, izmakao je tada Francuzima, ali samo zato jer Napoleon nije stigao na vrijeme preuzeti kontrolu nad bojnim poljem (zapovjedao je maršal Lannes). Nakon Pultuska sljedeća je bitka bila Eylau, a ako počnem o Eylauu i Friedlandu, ova će se "kratka" vijest pretvoriti u knjigu i izgubiti svaku vezu s informatikom. Ipak, Bonaparte je proveo nekoliko dana u Pultusku, dočekao novu godinu 1807 - Pultuščani sačuvaše i obilježiše kuću u kojoj je imperator noćivao, i obradovaše ovdje potpisanog izvjestitelja!

To bi zasad bilo to. Kako rekoh proglašenje pobjednika je u četvrtak navečer - očekujte kratak izvještaj s nabrajanjem pobjednika, te 2-3 dobre fotke s ekstatičnim mladim ljudima na pozornici i umornim starim Bugovcem iza fotoaparata, realno se mnogo više od toga za kraj i nema za kazati.

Bio je, možemo već sada kazati, to još jedan iznimno uspješan Imagine Cup... A naredne godine finale je gdje? Čitajte i o tome sutra - lokacija je atraktivna, pa ako ste student, počnite skupljati tim već sad... Napoleona mi, možda bih i ja mogao nekome biti mentor?