Bug Online

Nakon prijave bankrota pred nekoliko tjedana, vijest o prestanku proizvodnje ionako slabašne ponude fotića, video-kamera-igračaka i okvira za slike nije ništa posebno, samo još jedan korak na putu u propast nekada slavnog diva. Ono što Kodakovu priču čini različitom od drugih poslovnih katastrofa jest što je u pitanju (bila) tvrtka iznimnog ugleda i do pred desetak godina sjajne pozicije na tržištu fotaparata.

Osvrnimo se malo na prošlost, prvo bližu a zatim i nešto dalju. Koliko je Kodakova pozicija bila snažna govori i fraza "Kodak moment", koja je od reklamne doskočice postala dio svakodnevnog govora i to ne samo u Americi gdje je nastala. U vrijeme filma Kodak je uz Fuji imao snažan položaj na tržištu "kemije". Interesantno je da se Fuji koliko-toliko prilagodio prelasku na digitaliju, a svoje filmsko iskustvo je čak znao i pretočiti u zgodne marketinško-tehničke detalje. Većina Fujijevih digitalnih kamera ima nekakav "mod oponašanja filma" koji se zovu po Fujijevim markama filma - Velvia, Provia... Velvia s Fujijevog digitalca nema veze s "kemijskom" Velviom, ali uz malo softverskog procesiranja oponaša karakteristične boje tog filma - zgodna fora.

Kodak je bio i jedna od prvih tvrtki koje su prihvatile digitaliju, a do pred desetak godina spadao je među tri najjača igrača na tom polju (uz Canon i Nikon). U međuvremenu uskočili su mnogi drugi, da bi danas bila ugrožena i pozicija samih Canona i Nikona. Razlozi su isti kao i za Kodak - tehnološka tromost i manjak inovacija, u kojima ih pretječu Sony, Olympus, Panasonic i Samsung. Kodak nije uopće shvatio digitalnu revoluciju aparata s izmjenjivim objektivima, još manje u njoj sudjelovao. Nisu radili na razvoju senzora, optike...

Što se dalje prošlosti tiče, Kodak je jedna od rijetkih zapadnih kompanija kojoj najpamtljiviji dio imena nije prezime osnivača. Naime, puno je ime tvrtke Eastman Kodak - gospodin Eastman tražio je jednostavno, moćno i pamtljivo ime pa je izmislio riječ Kodak, što je vremenom postalo poznatije od njegovog prezimena i prvog (službenog) dijela kompanije. Kodaku dugujemo i mnoge filmske koncepte koji se vuku i do danas. Primjerice - veličina senzora izravni je nastavak na formate filma. U stalnom prepucavanju digitalnih fotografa "treba li nekome full frame SLR ili ne?" valja kazati kako sam "full frame" format nema veze s digitalijom, niti je po ičemu nužan za digitalne fotografije, riječ je jednostavno o preslici filmskog formata 35mm, kojeg su, kaže legenda, dogovorili Thomas Edison i George Eastman uz kavu, pogodite kad? 1891! Eastman je, naime, zaslužan za inovaciju u vidu filma u roli - dotad su se uglavnom koristile ploče - koji je rezultirao filmskom revolucijom i prvim širenjem fotografije u (relativne, za to doba) mase. No, kakvog smisla ima da se 2012. s ultra-naprednim digitalnim senzorima slijepo držimo formata ustanovljenog pred 120 godina za kemijski film i kamere veličine kutije za cipele? Na ovo pokušajte odgovoriti sami...

Čime će se sada baviti Kodak? Ničim bitnim. Samo pripćenje kojim je objavljeno napuštanje fotografije remek-djelo je bezveznog "marketing speaka". Jednostavno moram citirati odabrane dijelove: "Eastman Kodak Company announced today that, as a result of its ongoing strategic review process and commitment to drive sustainable profitability through its most valuable business lines, it plans to phase out its dedicated capture devices business – comprising digital cameras, pocket video cameras and digital picture frames". Neću ni pokušati prevesti ove besmislice - koštalo bi me više truda od pisanja ostatka ovog teksta.

U nastavku se govori o "širenju brand licensing programa", što se može shvatiti kao prodaja imena i franšiza onima koji su spremni platiti "dobar glas", valjda onim istima kojima fraza "Kodak moment" još budi nostalgiju. Uz prodaju imena, Kodak Consumer Business "sadržavat će online i maloprodajno printanje fotografija, te stolni tintni ispis". Dakle, riječ je o kioscima za ispis fotki nastalih na drugim aparatima, te inkjetima - a kako se tu Kodak misli boriti protiv HP-a, Epsona, Canona ili Lexmarka... dozvolite da budemo jako sumnjičavi.

Čak ni gašenje takvog mega-diva nije trivijalan posao - očekuje se da će prestanak operacija koštati oko 30 milijuna dolara (otpremnine, gašenje pogona...), no uštedjet će se oko 100 milijuna dolara godišnje koliko je koštao "hladni pogon" očito neprofitabilnog giganta.

Što se može naučiti iz Kodakove propasti, i tko bi trebao najbolje proučiti te lekcije? Najvažnija je lekcija o tehnološkoj tromosti i pokušajima života od stare slave, što u 21. stoljeću jednostavno ne prolazi. Tko bi trebali biti najbolji učenici? Evidentno Nikon i Canon, koji sporim i vrlo trapavim shvaćanjem realiteta mirrorless aparata, koji su evidentno budućnost, te skromnim tehnološkim inovacijama u tom, ali i drugim smjerovima, polako ali sigurno ponavljaju Kodakove greške s kraja prošlog, i početka ovog milenija...