Bug Online

Nije velika tajna da neki od nas u Bugu imaju nezdravu sklonost prema svemu vezanom uz avijaciju. Stoga, premda nije direktno povezano s našim "poslanjem" časopisa o računalima, s veseljem smo prihvatili Lufthansin poziv u Frankfurt 19. ovoga kada je ova golema zračna tvrtka dobila dugo očekivanu prinovu  svojoj floti - Airbus A380-800.

Oni koji malo prate događaje oko Airbusovog najnovijeg i najvećeg zrakoplova u povijesti te tvrtke i u dogledno vrijeme najvećeg putničkog zrakoplova na svijetu (ne i najvećeg zrakoplova na svijetu uopće - da ne bi bilo zabune), znaju da je njegov put do tržišta bio trnovit. Svi rokovi su probijeni, narudžbe su otkazivane, a početak isporuke kupcima kasnio je nekoliko godina. Iako su prvi komercijalni primjerak isporučili još 2007. Singapore Airlinesu, do kraja ove godine će ih sveukupno u svijetu biti isporučeno 5 komada, odnosno, ukupno će ih u uporabi kod raznih avioprijevoznika biti manje od 30 komada. Dakle, Airbus 380 nije baš česti prizor niti na najvećim svjetskim aerodromima, a o domaćim da i ne govorimo.

Time je razumljivije uzbuđenje u Lufthansi kada su se napokon dokopali svoga primjerka, koji će do kraja godine slijediti još tri komada, te do kraja iduće godine još četiri - čime će flota Airubsa A380 - 800 kod ovog avioprijevoznika narasti na impresivnih osam komada.

Primjerak koji smo mi u ranim popodnevnim satima 19. ovoga imali priliku razgledati kršten je imenom Frankfurt na Majni (točnije - "Frankfurt am Main"), a krsna kuma bila je gradonačelnica (Frankfurta, naravno, ne Malog Mokrog Luga) Petra Roth.

Zajedno s njom i u društvu 700-tinjak najbližih prijatelja, proveli su nas kroz dva kata i sve tri klase ovoga zrakoplova da se i sami uvjerimo što nova generacija prekooceanskih zrakoplova donosi. U ovom slučaju, Lufthansa se odlučila na najudobniji raspored sjedenja s tri klase: prva, poslovna (business) i ekonomska klasa s ukupno "samo" 526 sjedala. Kažemo "samo", jer u najgušćem "pakiranju" A380-800 ima mogućnost primiti čak 853 putnika, dakle, više nego je posjetitelja na prosječnoj utakmici 1. HNL.

Za početak, prva klasa, ona koju vjerojatno 99,99% nas koji ovo čitamo nikada neće iskusiti u praksi, uistinu je nešto posebno.

Toalet veći od onoga u današnjim novogradnjama i "urbanim vilama", te sjedala koja se po potrebi razvlače u ležajeve duljine 2,08 metara i širine 80 centimetara kako bi umorni putnici prve klase mogli malo "ubiti oko" na tim napornim letovima do Tokija ili Singapura. Električni grijana dekica i posebni madrac, navodno zadnji urlik tehnologije, jamče udobnost i zimogrožljivima i krevetno izbirljivima, a tu su naravno i odvojeni ekrani za svakoga putnika, 24-inčne dijagonale, na kojima se možete igrati, gledati filmove ili gledati događaje van zrakoplova preko više eksternih kamera kojima je opremljen.

Zanimljivo je da sve tri klase imaju zasebne ekrane za svakog putnika i svaki putnik na raspolaganju ima iste mogućnosti zabave - od igranja računalnih igara (golf, nogomet, aviosimulacija…), gledanja filmova, slušanja glazbe, Internet…

Razlika je, naravno, u "stisnutosti", odnosno broju putnika smještenom u istom prostoru, ali u osnovi je sva zabava dostupna svima.

Najimpresivniji dio A380-800 je, naravno, kokpit opremljen isključivo LCD-ovima i praktički bez ijednog analognog ili mehaničkog pokazivača. Izgleda prejednostavno i banalno, komentirali su kolege u redakciji, nevježe. Istina je, ali u tome i jest stvar - nadzor nad svim sustavima i upravljanje zrakoplovom upravo stoga je toliko jednostavno da je konverzija s ranijih tipova Airubsa -primjerice A318, za kvalificirane pilote vrlo kratka i u stanju su ekspresno zauzeti svoje mjesto u kokpitu ovoga čudovišta. Dapače, prema svemu viđenome čini se da će većeg problema imati Airbus s isporukom ovih zrakoplova na vrijeme i u dovoljnim količinama nego aviokompanije s prekvalifikacijom letačkog osoblja.

Pored kokpita, što je još impresivno? Zasigurno Rolls Royceovi motori iz serije Trent 900, najtiši i najekonomičniji motori koji su se ikada pojavili na putničkim mlažnjacima. Po putniku na 100 kilometra potroše svega tri litre goriva, što je količina koju ne biste mogli izvući niti na mopedu od 49 kubika, makar se tih 100 kilometra vozili isključivo nizbrdo.

Što je manje impresivno? Veličina zrakoplova. Iako po nosivosti, masi i broju putnika A380-800 (i kasniji model A800-900 - nešto produžena varijanta koja se tek treba pojaviti) nemaju premca, u stvarnosti to ne izgleda toliko golemo. Istina je - nije to ni sićušan aviončić, ali po duljini je čak nešto kraći od Airbusa A400, koji je već dulje vrijeme u uporabi, a iako su mu krila bitno većeg raspona, ukoliko ne gledate odozgo, planformu aviona, teško da ćete to uočiti.

Trup, gledano izvana, pomalo je nalik Belugi, verziji Airbusa A300-600 ST, iako ne baš toliko groteskne izvedbe. Ima tri palube (dvije putničke i jednu teretnu), ali - to bi bilo to. Ne izgleda kao čudovište za koje je potrebno sve zrakoplovne piste na ovome svijetu posebno pripremiti, kao što je Boeing "dobronamjerno" sugerirao od začetaka ovog projekta. Istina, druga infrastruktura, terminali za ukrcavanje (A380 u stanju je ukrcavati putnike na obje palube istodobno, što znači da ukrcaj s odgovarajućim terminalima može biti i brži nego za Boeingov jumbo), te hangari moraju biti ponešto prilagođeni, ali ne pretjerano.

Ukratko, velik, ali ne čudovišno velik zrakoplov koji je najimpresivniji po stupnju automatizacije svih sustava, te po komforu koji nudi putnicima. Ne očekujte ga na linijama Zagreb-Split-Mostar, ali ako se katkada zaletite od Muenchena ili Frankfurta do New Yorka ili Tokija, savjetujemo da to uradite baš s A380.