Bug Online

Inženjeri iz laboratorija Sandia National Laboratories u New Mexicu su proveli istraživanje o utjecaju višejezgrenih procesora na povećanje performansi u superračunalima, koje se može indirektno primijeniti i na moderna višejezgrena stolna računala. Simulirani su budući 8-, 16- i 32-jezgreni procesori, a rezultati su poprilično zanimljivi.

Povećanje performansi je primjetno do 8-jezgrenih čipova, dok su se simulirani procesori sa 16 jezgri u performansama ponašali kao dvojezgreni. Problem je u tzv. memorijskom zidu, odnosno memorijskoj propusnosti koja nije jednakom brzinom pratila razvoj samih procesora. Današnja memorija i memorijski kontroleri jednostavno nisu dovoljno brzi i učinkoviti da neprestano hrane višejezgrene čipove s dovoljnom količinom podataka. U tom slučaju jezgre procesora moraju čekati, što ne donosi bolje performanse, a može se ponekad pokazati i kao sporije rješenje od čipova s manjim brojem jezgri. Problem je osobito izražen kod superračunala, gdje se sama memorija može fizički nalaziti dosta dalje od procesora.

Proizvođači procesora, osobito Intel, su do sada problem rješavali ugradnjom relativno velikog cache međuspremnika, no najbolje bi bilo memoriju ugrađivati na same čipove, zajedno s procesorom. IBM, Intel i Sun su već pokazali istraživanja u tom smjeru, no prvi konkretni rezultati se očekuju kroz pet do deset godina. Problem je jednak kao i do sada, opet će se brže razvijati višejezgreni procesori nego što će se povećavati propusnost i brzina memorije.