Bug Online

Tirana će kod prosječnog Hrvata izazvati podsmijeh, no ovaj grad ima barem dvije stvari koje naš glavni grad nema a možda i nikad neće imati - aktivan noćni život, te modernu žičaru do svog "Sljemena". Ima i solidnu taksi uslugu, ali za nju ne možemo rezolutno tvrditi da je Zagreb jednom neće imati. Možda hoće, za dvadeset godina, obzirom koliko se "brzo" dešavaju promjene na tom polju. U našoj ekspediciji "putevima hrvatskog IT-a", nakon Prištine, došli smo obići i Versove operacije u Albaniji.

Inače, razlike između Prištine i Tirane, pa i između Kosova i Albanije, goleme su. Priština je nabacana hrpa betona, bez organizacije, ljepote i povijesti. Mislimo na sam grad, koji je izmišljen nakon Drugog svjetskog rata, a ne cijelo Kosovo koje, dakako, ima mnogo povijesti. Prava "poštena" prijestolnica Kosova je mnogo ljepši i povijesniji, ali nekima kod uspostave nekadašnje autonomne pokrajine očito previše turski Prizren.

Većina Hrvata vjerojatno ne zamišlja neku bitniju razliku između svih nabrojanih gradova, no razlike su goleme, vjerojatno veće nego između Zagreba, Rijeke i Splita. Nakon Prištine dolazak u Tiranu, cestom preko Prizrena, ugodan je šok. Grad ima planirane prometnice, simpatično obojane fasade, ulice po kojima ljudi šetaju pse, avenije, čak i droverede - dobar znak planskog razvoja jer drveću treba koja godina ili decenija da naraste do smislene veličine. Tirana ima i spomenike, nešto interesantnih zgrada, ostatke talijanske kolonijalne arhitekture, kakav-takav javni prijevoz, ugodnu mediteransku klimu, more na pola sata vožnje, te spomenutu žičaru na "Sljeme" (odnosno planinu Dajti) - sve u svemu, ako nemate nerealno visoka očekivanja, pristojan gradić dobrog smještaja.

Verso u Albaniji zasad ima dva projekta - veliki i mali. Veliki, štoviše ogromni projekt je suradnja s ALB telecomom, najvećim operaterom mobilne i fiskne telefonije te Interneta u Albaniji. Albansko je telekom tržište vrlo specifično. U Hoxhinoj zatvorenoj tvrđavi fiksni telefoni su bili prava rijetkost - čuli smo (različite) podatke o penetraciji od svega 25 ili 35%. Dolaskom kapitalizma odmah se prešlo na mobitele, popularne diljem Balkana, preskočivši uvelike fazu uvođenja fiksne telefonije. Fiksne žice i infrastruktura, međutim, preduvjet su za dosljedan razvoj broadbanda. Sve u svemu situacija puna izazova, a kako se neki od njih rješavaju, i koju ulogu u tome imaju hrvatske kompanije čitajte u reportaži u Mreži.

U ALB telecomu razgovarali smo sa sugovornicima na najvišoj razini direktorom Orhanom Coskunom, inače Turčinom, te Arjanom Ymerijem, zaduženim za prodaju usluga, uglavnom sve više vezanih za cloud i hostane usluge, koje u Albaniji tek hvataju korijena. Arjan je "vidio svijeta" i korektno procjenjuje da su Albanci u razvoju ICT-a otprilike šest godina iza Hrvatske. Tih "šest godina" naš je glavni kapital u odnosu na neke tvrtke i zemlje u regiji i trebalo bi ga iskoristiti, kako Verso već čini. Jedan od Versovih projekata u zemlji specifičnog tržišta je i umrežavanje škola, od oko 2.000 škola pola će biti umreženo ADSL-om, a oko pola raznim bežičnim tehnologijama, zbog lokacije u zabiti, ili nerazvijene mreže žica.

Inače, većinski vlasnik ALB telecoma je turski Calik holding. Još jedna neobičnost - u našoj regiji telekome uglavnom kupuju drugi telekomi, a ovdje je kupnju obavio holding koji se bavi razgranatim djelatnostima (mediji, građevina, investicije...). Manjinski vlasnik je i Turk Telekom.

Manji Versov projekt u Albaniji je poslovni konzalting za Primo, malog operatera, specijaliziranog za pružanje usluga pristupa Internetu poslovnim korisnicima. Primo je, kao i kosovski Ipko, u vlasništvu Telekoma Slovenije. U Primu su osobito ponosni na svoj novi data centar, koji bi im trebao biti "poluga" za prodaju usluga poslovnjacima.

Opširnije u reportaži u nekom od sljedećih brojeva časopisa Mreža...