Bug Online

Svijet se od rujna prošle godine zabavlja idejom da možda postoje neutrini brži od svjetlosti, odnosno da brzina svjetlosti nije granica preko koje ne možemo. Uzbudljivo je tako razmišljati o ispijanju travarice na grani s Ewocima, ili posjetu Ekscentrici Galumbiti na Erotikonu 6, koji nam se sada, ovako relativistički ograničenima, čine nemogućima.

Na žalost, za sada sve ostaje samo na razmišljanjima jer se pokazalo da je eksperiment u sklopu projekta OPERA u kojem su navodno pronađeni neutrini brži od svjetlosti - proveden s neispravnom opremom. S novom, popravljenom opremom koja uključuje ispravni sat za mjerenje brzine i ispravni optički kabel (dva dijela opreme detektirana kao uzroci neispravnih mjerenja u ranijem eksperimentu) ispalo je da neutrini putuju gotovo točno brzinom svjetlosti, baš onako kako se od njih i očekuje.

Povodom toga se oglasio i Sergio Bertolucci, direktor istraživanja u CERN-u koji je rekao da rezultati na koncu nisu onako uzbudljivi kakvima su se neki nadali, ali su onakvi kakve su svi intimno očekivali.

Problem s neutrinima bržim od svjetlosti je da pobijaju Einteinovu teoriju relativnosti koja je do sada bezbroj puta potvrđena u teoriji i praksi. Dobra strana im je, pak, bila mogućnost otvaranja posve nove fizike (novih teorija) koje do sada znanstvenici nisu mogli ni zamisliti, ukoliko se pokaže da su rezultati mjerenja bili točni.

Međutim, posljedice sada opovrgnutih mjerenja nisu bile samo opće uzbuđenje među fizičarima, kako u CERN-u, tako i u projektu OPERA koji, za one koji ne znaju, nije dio CERN-a, već neovisni talijanski istraživački projekt. Dapače, dovele su do takvih netrpeljivosti i napetosti unutar timova da su krajem ožujka ove godine Antonie Ereditato sa Sveučilišta u Bernu i Dario Autiero sa Instituta za nuklearnu fiziku u Lyonu dali ostavke na svoja pozicije unutar projekta OPERA zbog narušenih međuljudskih odnosa.

Nova mjerenja sprovedena u Italiji na detektorima ispod planine Gran Sasso prema kojima se iz CERN-a u Švicarskoj ispaljuju neutrini, pokazala su da je njihova brzina unutar 0,5 nanosekundi brzine svjetlosti, uz rezoluciju eksperimenta od 8 nanosekundi, s tim da će se daljnjom statističkom analizom relativna greška smanjiti. Ovo je prvi puta u povijesti da je brzina neutrina izmjerena s tolikom točnošću, što je nešto čime se ekipa projekta OPERA može sada tješiti.

Međutim, stvarni cilj eksperimenta ionako nikada nije bilo mjerenje brzine neutrina, što je samo jedna od usputnih posljedica, već traženje neutrina koji mijenjaju tip. Ove subatomske čestice nevjerojatno male mase dolaze u tri tipa: elektronski neutrino, tau neutrino i mionski neutrino. Ono što je zanimljivo kod njih je da neutrini mogu oscilirati iz jednog oblika u drugi, odnosno, mijenjati svoj tip.

Prije projekta OPERA svi dokazi za oscilacije neutrina (mijenjanje tipova) bili su indirektni i na osnovu nedostajućih neutrina – detektori bi na kraju bilježili manji broj određenog tipa neutrina nego što bi ih trebalo biti što je bio indirektni dokaz da su se neki neutrini putem pretvorili u neke druge. Prije dvije godine OPERA je prvi puta detektirala jedan (brojem: 1) tau neutrino u snopu milijarda mionskih neutrina koji su ispaljeni prema njihovim detektorima iz CERN-a.

Iako je ovo bilo veliko otkriće, čekala se potvrda kako bi rezultati bili statistički signifikantniji, a 6. ovoga je otkriven i drugi tau neutrino.

Ukupno u OPERA-i „pucaju“ na šest (brojkom: 6) detektiranih tau neutrina prije nego se može sa sigurnošću reći da je detektiran efekt osciliranja neutrina. Na žalost, skoro je sigurno da su ih već pretekli kolege iz Japana, a sve to bez „skandala“ s pogrešno izmjerenom brzinom . Japanski T2K detektor je tako do sada, tvrde znanstvenici, detektirao 10 mionskih neutrina koji su postali elektronski neutrini.

Zaključak? Neutrini imaju neku minimalnu masu, osciliraju iz jednog tipa u drugi i na koncu – ne idu brže od svjetlosti.