Bug Online

Londonski The Times uveo je naplatu pristupu sadržajima na svojem internetskom izdanju čime je, kako su nevješto izvijestili neki mediji, čitanost tog portala pala za 60-ak posto. Dakako da u upravi jedne takve novine ne rade tupani koji pad posjeta zbog uvođenja naplate nisu očekivali i dakako da su računali na to da 40-ak posto zadržanih čitatelja, koji su spremni odvojiti doista sitnih funtu do dvije za dosta dug i širok (barem za sada) pristup stranici, generirati prihod kojim će to biti kompenzirano.

Trend naplate novinarskih sadržaja na Internetu, međutim, započet je već prije, na ideju medijskog mogula Ruperta Murdocha, pa tako već neko vrijeme tu praksu imaju The Financial Times i Wall Street Journal. Radi se o nimalo bezveznoj ideji koja bi novinarsku struku mogla spasiti od ponora u koji srlja već godinama.

Ako je, naime, nešto dostupno na internetu, onda je to nužno besplatno - shvaćanje je koje se uvriježilo među internetskim korisnicima bez obzira što ih je većina svjesna kako produkcija sadržaja plasiranih na web podrazumijeva stanoviti trošak. Dobivati nešto za ništa svakome se čini kao pravi put ka mirnom financijskom opstanku, osobito ako je ekonomska klima nepovoljna, pa nimalo ne čudi što su krizna vremena potencirala internetsku konzumaciju medijskih sadržaja na štetu bilo koje druge metode dobivanja informacija koja se mora plaćati. 

Naplata sadržaja utoliko se doista doima kao spasonosna ideja za sve medijske kuće koje su zapale u poteškoće s isplativošću svojih izdanja, ali i kao spasonosna ideja za čitavu medijsku industriju.
Stvar se, međutim, na prvi pogled čini neizvedivom u praksi. Računati na to da će netko posjećivati medijski portal koji naplaćuje svoj sadržaj, uz beskonačne količine besplatnih internetskih stranica - koje će ionako prenositi (ili čak doslovno prepisivati) sve što produciraju kuće koje sadržaj naplaćuju - doista se čini suludim. 

Šefovi londonskog Timesa, međutim, nisu toliko nepromišljeni da bi svoje strateške poteze temeljili na naivnim vjerovanjima kako će netko plaćati sadržaje njegovih internetskih medija zato što su vjerodostojni, zato što eventualno prvi donose informaciju ili - ponajmanje - zato što je tako moralno ispravno. Dok postoji besplatna alternativa, to jest dok se do kruha može bez motike, mase će tu mogućnost koristiti. To je jasno svakome.

Svoju ideju oni temelje naprosto na poznavanju digitalne tehnologije, jednako one na kojoj je izgrađen Internet kao platforma za distribuciju medija koliko i one koja medijske sadržaje tiska na papir ili donosi eterom do radijskih i televizijskih prijemnika. Suvremena tehnološka dostignuća omogućit će izdavačima bezbolnu implementaciju takozvanog mikroplaćanja - davanja zanemarivo male svote novca na jednostavan način da bi se zauzvrat pročitalo kolumnu, pogledalo reportažu, odslušalo intervju…

Ne samo da bi se time doista može oživjeti industrija medija, već i razlika između pravog novinarstva i amaterskog prepisivanja ponovno postala vidljiva.