Bug Online

Zadanj dva tjedna provodim, kao i svako ljeto, u Komiži na otoku Visu. Iz godine u godinu ovaj relativno neotkriveni dalmatinski dragulj sve više opsjedaju strani turisti, no srećom (za mene, ne i za Komižane), daleko je to od navale koju već godinama "uživaju" razvikanija turistička mjesta, poput Hvara, Bola, Dubrovnika...

Na očuvanju mira valja zahvaliti i tome što se o otoku Visu dobar glas uglavnom širi prepričavanjem onih koji su ga posjetili, a ne i raskošnim kampanjama kakve imaju bogatije jadranske sredine. Bojim se, međutim, da bi se stvari mogle promijeniti - živimo u vremenima kada je prenošenje osobnih doživljaja, iskustava i komentara postalo najjače marketinško sredstvo bilo kojeg, pa tako i turističkog proizvoda.

Uz razne fejsove, tvitere i ostale socio-pojave na Internetu, ovog ljeta tome kumuje i ekspanzija smartfona opremljenih fotoaparatima koji su, ponajviše zahvaljujući softveru, postali daleko moćniji od klasičnih kompaktnih i ultrakompaktnih digitalaca. Ono što danas snimimo iPhoneom, nekim Samsungovim Galaxyjem ili HTC-ovim Oneom već se kao "sirov materijal" može kvalitetom mjeriti s fotografijama napravljenim kompaktnim Canonima, Olympusima, Panasonicima ili Sonyjima, a smartfoni nam, pored toga, nude tri goleme prednosti nad "običnim" fotoaparatima...

Prvo, fotke možemo odmah, istog trena kad smo ih okinuli, postaviti na Facebook, Twitter, Flickr, Instagram... Svi naši prijatelji, poznanici, followeri i ostali kompanjoni iz digitalnog života vidjet će fotku odmah, pa je njezin "doseg" samim time neusporedivo veći i brži no da smo je snimili "pravim" fotićem. Ako smo snimili video možemo ga odmah pustiti na YouTube - ista stvar.

Drugo, fotke na smartfonu možemo dotjerivati. Instagram nam svima omogućuje da glumimo profesionalne fotografe, "umjetnike", a sličnog softvera za iOS, Android OS, Windows Phone, pa i ostale mobilne platforme postoji tonu. Crvene oči, loše kadriranje, loše osvjetljenje, mutne fotke, zrnatost i ostali problemi koji bi nam uništavali užitak kod snimanja klasičnim digitalcem sa smartfonima su postali prošlost. Sada, uz malo prčkanja, svaka slika može biti savršena.

Konačno, smartfon, za razliku od fotića, nikada ne zaboravljamo ponijeti sa sobom, pa sada sredstvo za fotografiranje uvijek imamo pri ruci.

Nikada kao ovog ljeta nisam vidio da ekipa koja se zatekla u Komiži toliko puno fotografira sve živo oko sebe. Snimaju kamenje, snimaju škure, snimaju brodove, snimaju gradele, snimaju palme, snimaju kale, snimaju galebove, snimaju masline, snimaju dakle sve klasične motive iz Grdovićevih hitova i snimaju ih isključivo smartfonima!

I ja sam pokleknuo toj pošasti - iako sam na more uzeo svoj fotoaparat, odličan i pregenijalan Lumix minijaturnih dimenzija i goleme fotografske moći, nisam ga u ova dva tjedna niti jednom uključio. Ipak, imam više fotki neko ijednog ljeta do sada - sve sam ih snimio s iPhoneom i već sada ih je vidjeo svatko za koga sam htio da ih vidi.

Mislim da niti u naredna dva tjedna, koliko planiram ostati u Komiži, neću uključiti svoj Lumix. Zapamtite ovo ljeto kao ono u kojem su smartfoni zadali posljednji, smrtni udarac kompaktnim digitalcima.