Bug Online

Više puta smo najavili nastup U2 u Zagrebu, pa je red da kažemo koju i o tom događaju sada, kada se održao, odnosno još „traje“.

Sam koncert je bio dobar, kao i obično – fanovi su prezadovoljni, oni drugi nešto ravnodušniji, ali nema nezadovoljnih. Pozornica je tehnički i funkcionalno odlično riješena, zvuk je bio odličan, U2 standardno visokoprofesionalan. Nama je najfascinantniji prizor bio potpuno ispunjen Maksimir! Tko bi rekao da je i to moguće doživjeti, a još je fascinantnije da će se ista stvar ponoviti, odnosno dogoditi i danas.

I sada ono najvažnije, za vas koji danas idete na koncert – ne vjerujte najavama organizatora i gradskih vlasti o „osiguranom javnom prijevozu“. Iz prve ruke možemo potvrditi da je prije koncerta tramvajski promet obustavljen u zoni Kvaternikova trga, pa računajte da u startu morate tri tramvajske stanice (koliko ima do Maksimira) prehodati. Sve je lako dok se tek ide na koncert, svi su dobre volje i odmorni - puno je gore s povratkom, kada u isto vrijeme na ulice izađe veliki broj ljudi.

Najpametniji su oni koji su ostali nekoliko sati nakon kraja koncerta na samom stadionu, jer su tako (možda) izbjegli gužve koje su se pojavile u svim smjerovima. Logično da ni tada nije tramvaj vozio kroz Maksimirsku ulicu (prepunu ljudi), ali nije logično, ni jasno, zašto nije vozio Zvonimirovom, odnosno s Borongaja?

Uhvatiti taksi u zoni stadiona bilo je kao dobiti na lutriji, a slično je bilo i kada biste odmaknuli dalje. Posebno je bilo iritantno što zagrebački taksisti iz nekog razloga ne gase svoje oznake na krovu, a puni si i ne primaju nove mušterije (što je za posljedicu imalo da su se ljudi bespotrebno zatrčavali prema „nepraznim“ vozilima). Nisu to svi radili, no većina jest.

Tramvaji su vozili od Šubićeve, pa nadalje, ali ući u njih bilo je moguće samo na polaznoj stanici na Kvatriću. Tako da je čekanje na svim ostalim stanicama bio uzaludan posao.

Za nas koji živimo 4-5 kilometara od stadiona jedino rješenje je bilo doma otići pješice, a kako su drugi to riješili ne znamo, pa vam savjetujemo da ipak idete svojim autom, makar ga parkirali i dvadeset ulica dalje od stadiona ili dogovorite s nekim prijateljem da vas pokupi nakon koncerta. Ostaje i opcija psihološki se pripremiti za pješačenje do doma, pa onda to i nije tako teško.

Bitno je - ne vjerujte javnom prijevozu!

Ne znamo na što bi život ovog grada sličio da se češće događaju manifestacije koje mogu popuniti Makisimir u ovakvoj mjeri, pa će još ispasti da veliki stadion ipak treba napraviti na Kajzerici (iako emocije govore drugačije).

P.S.

Priču da su sve karte rasprodane prvog dana prodaje - zaboravite! Jučer su se bez problema mogle kupiti i na službenim prodajnim mjestima, a dobrano ispod cijene od preprodavača.