Bug Online

Eli Harari, šef i osnivač kompanije SanDisk, predviđa kraj brzog razvoja i rasta kapaciteta flash memorijskih čipova u narednih pet godina. Prva linija SanDiskovih čipova iz 1990. godine je mogla pohraniti četiri milijuna bita, a današnji tvrtkini najkapacitetniji modeli pohranjuju 64 milijarde bita (8 GB) podataka.

Harari smatra da je maksimum negdje oko 256 milijardi bita po čipu (32 GB) gdje razvoj staje zbog – manjka elektrona. Naime, u početku je jedna memorijska ćelija održavala stanje, odnosno pamtila podatke, s pomoću jednog milijuna elektrona. Zbog sve gušćih čipova, danas u jednoj ćeliji podatke pamti njih nekoliko stotina. Današnji čipovi mogu čak odrediti točan broj elektrona u pojedinoj ćeliji, no računica je jednostavna – povećanjem kapaciteta i gustoće, broj elektrona po ćeliji se smanjuje sve dok ne dođe do jednog jedinog.

Prisutan je još jedan problem, povezan sa starenjem čipa. Dok je čip nov, moguće je s velikom preciznošću (plus minus dva elektrona) u ćeliju pohraniti, recimo, njih 40. No nakon nekoliko godina broj elektrona u različitim ćelijama može značajno varirati, što pogubno utječe na sam zapis podataka i pouzdanost flash memorije. Ovaj problem se djelomično može kompenzirati naprednijim kontrolerima, a Harari ima rješenje i za kapacitet. Tajna je u sendvič-čipovima s više slojeva, na čijem razvoju SanDisk već i radi, osobito nakon kupovine tvrtke Matrix Semiconductor.

Trenutni prototipi imaju četiri ili osam slojeva, no za sada je podatke moguće zapisati samo jednom i čitati više puta – dobro za distribuciju digitalnog sadržaja, no posve neprikladno za memorijske kartice. Moguće rješenje problema leži u novim materijalima i tehnologijama izrade, no za to valja pričekati još neko vrijeme,