Pregled neobičnih ruskih vozila namijenjenih za svladavanje teških terena

Kad je riječ o čudnom, bizarnom i neobičnom - asocijacije vrlo često vode prema Rusiji. Ništa drugačija situacija nije ni kad je riječ o vozilima specijalne namjene, pa smo za nedjeljnju ležernu zabavu složili kratak pregled manje poznatih transportnih rješenja koja se koriste u bespućima ruske unutrašnjosti

Sandro Vrbanus nedjelja, 18. veljače 2018. u 07:00

Geografski položaj Rusije i njezini teški i zahtjevni tereni i klimatski uvjeti doveli su do razvoja neobičnih i čudnih vozila koja mogu savladavati specijalne zadaće koje se pred njih postavljaju. Rusima tako nije strano razvijati neobična vozila za neprobojni krajolik Sibira, iznimno niske temperature, močvare, guste šume i visoke uspone. U ovom ćemo pregledu izdvojiti nekoliko najzanimljivijih primjeraka ruske transportne tehnologije koje možda do sada niste vidjeli.

Započinjemo s vozilom na naslovnoj slici, Sherp. Ovaj maleni "monster truck" s ogromnim kotačima dug je tek oko 3,5 metra, a zahvaljujući jedinstvenom dizajnu u stanju je savladavati prepreka visine do 70 centimetara na kopnu. No, može voziti i kroz vodu, snijeg, blato, led, ili bilo što da mu se nađe na putu. Pogoni ga maleni dizel motor od tek 44 konjske snage, koji 1,3 tone teško vozilo može potjerati do brzine od oko 45 km/h. Zadovoljstvo vožnje ovom malenom zvjerkom koštat će vas oko 50.000 dolara.

Burlak je drugi ATV u našem pregledu – sličan Sherpu, ali s ugrađenih šest kotača dug je oko 7 metara i služi poput pokretnog doma. Unutar njega su prostorije za spavanje, tuš, kuhinja, a sve zaštićeno debelom izolacijom. Nekad ove godine autori Burlaka pokušat će se njime dovesti do sjevernog pola, jer – zašto ne?

MAZ-537, transporter s V12 dizel motorom od 38800 kubika, 525 konja, četiri osovine i nosivošću od 65 tona prava je zvijer. Osnovna mu je namjena biti vojno vozilo za prijevoz i vuču tereta poput lansera raketa, no koristi se i u civilne svrhe za prijevoz teških tereta, posebice u ruskim naftnim i plinskim bušotinama.

Vityaz DT-30 razvijen je još 60-ih godina prošlog stoljeća, a konstantno se unaprjeđuje i proizvodi se do današnjih dana. Ima V12 motor od 710 konjskih snaga, sličan onome u tenku T-64, koji podnosi temperature od -40 do 50 °C. DT-30 je "stariji brat" modela DT-10 i DT-20, koji se razlikuju tek po nosivosti (10, 20, ili 30 tona). Vozilo se kreće gusjenicama i sposobno je savladavati gotovo nemoguće terene, kretati se poput amfibije, premostiti kanale do 4 metra širine, a može normalno voziti i na visinama od 4.000 metara nadmorske visine. Vityaze najčešće koristi, dakako, ruska vojska.

Kako ne bi sve ostalo samo na kotačima i gusjenicama pobrinuo se još jedan ruski prozivod – ZVM-2901. Ovo neobično vozilo pogonjeno je vijčanim "kotačima", sustavom koji je osmišljen još početkom 20. stoljeća a rani po principu Arhimedovog vijka. Ovakav pogon ne jamči brzinu niti udobnost, ali zahvaljujući vijcima koji figuriraju i kao plutače može se kretati i po vodi i po tlu. Sovjetska vojska razvila je ovo vozilo 70-ih godina prošlog stoljeća, a kako izgleda restaurirano u današnje vrijeme, možete pogledati u videu ispod.

I za kraj, ako vam je ovaj pregled otvorio apetit za neobičnim ruskim terencima, donosimo i video s mnoštvom fotografija sličnih gusjeničara, amfibija i općenito vozila za posebne namjene. Uživajte!