Unutrašnji biološki sat, poznat i pod nazivom dnevni (cirkadijalni) ritam, ima izravan utjecaj na mnoge funkcije organizma. Osim odavno opaženih varijacija u izlučivanju hormona (npr. kortizola) ili promjena tjelesne temperature tijekom 24 sata, dobro su poznati primjeri kao što je jet-lag (poremećaj ritma budnosti i sna pri putovanju između vremenskih zona), ali i različita učinkovitost nekih lijekova ovisna o tome kada ih se tijekom dana primjenjuje. Efekt biološkog sata je individualan i različit je od osobe do osobe, ovisno o tome je li netko jutarnji, dnevni ili noćni tip.

Cilj istraživanja kojega je proveo međunarodni tim pod vodstvom prof. dr. Achima Kramera iz Instituta za medicinsku imunologiju na berlinskom institutu Charité-Universitätsmedizin bio je traženje i identifikacija biomarkera, laboratorijskih pokazatelja kojima bi se mogao definirati individualni dnevni biološki ritam. Pretpostavljajući da je genetika najvjerojatniji „krivac“ za postojanje cirkadijalnog biološkog sata, praćene su i mjerene dnevne varijacije u aktivnosti preko 20.000 gena izoliranih iz krvnih stanica ispitanika. Studija je prošloga tjedna objavljena u The Journal of Clinical Investigation.

Iz prikupljenih podataka je korištenjem računalnih algoritama izdvojeno dvanaest gena koji definiraju ljudski unutrašnji cirkadijalni sat. Rezultat istraživanja je definiranje biomarkera kojima se iz samo jednog uzorka krvi mogu razlikovati „ranoranioci“ od „kasnih“ tipova i od „noćnih ptica“, čak i ako je uzorak uzet od osobe koja je toga jutra ustala pomoću budilice, a protiv svojeg biološkog sata.

U svjetlu saznanja o postojanju individualnog dnevnog biološkog ritma, sve se češće koriste izrazi poput kronobiologije (uvažavanje bioloških i fizioloških varijacija u odnosu na cirkadijalne promjene) i kronoterapije (individualizirana primjena lijekova prilagođena osobnom unutrašnjem biološkom satu).

U odnosu na uobičajeni ritam davanja lijekova, kronoterapija ima potencijal biti učinkovitija i imati manje nuspojava. Za sada se terapija pri kojoj se uzima u obzir dnevni biološki ritam rijetko primjenjuje, jer do sada nije bila dostupna neka jednostavna dijagnostička metoda za definiranje osobnog dnevnog bioritma. Biomarkersko gensko testiranje to znatno pojednostavljuje.

U najavljenim budućim kliničkim studijama planira se dokazati da personalizirana kronoterapija ima veću učinkovitost od klasične primjene lijekova „ujutro, u podne i uvečer“. Nakon biomarkerskog genetskog definiranja unutrašnjeg sata pojedinog pacijenta, terapija će biti prilagođena njegovom cirkadijalnom ritmu. Poznavanjem točnog „vremenskog prozora“ u kojem lijek ima maksimalni terapijski učinak uz minimalne nuspojave, učinkovitost liječenja može se optimizirati, uz istodobno smanjivanje rizika od neželjenih popratih pojava.
 

 Dr. Igor „Doc“ Berecki, rođen 1961., pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.