Ovoga tjedna su u časopisu Nature Communications objavljeni rezultati opsežne kohortne studije o laboratorijskoj analizi kojom se - mjerenjem koncentracije četrnaest metaboličkih spojeva u krvi - može s prilično visokom pouzdanošću predvidjeti vjerojatnost smrti u narednih pet do deset godina.

Sedamnaest godina analize, dvadeset godina promatranja

Tim istraživača pod vodstvom znanstvenika iz Nizozemske je tih „smrtonosnih četrnaest“ definirao na temelju podataka prikupljenih medicinskim praćenjem osoba u dobi između 18 i 109 godina. Od 44.168 promatranih osoba tijekom 17 godina praćenja umrlo je 5.512, a analizirani su laboratorijski nalazi od 226 različitih metabolita iz njihove krvi, te podaci o dobi smrti.

Nakon prikupljanja nalaza, istraživači su kompjuterskom analizom „pročistili“ dobivene podatke, pokušavajući definirati krvne nalaze koji bi bili statistički najpouzdanije povezani s dužinom života. Računalo je naposljetku izdvojilo - kako već rekosmo - četrnaest takvih spojeva.

Taj teorijski rezultat (nazovimo ga nekim atraktivnim imenom, recimo „prognoza smrtnosti“) su istraživači odlučili provjeriti i u praksi: analizirajući razine navedenih 14 spojeva u krvi 7.603 slučajno odabrane i naizgled zdrave osobe, pokušali su predvidjeti hoće li umrijeti u sljedećih 5 do 10 godina. Izvadili su im nalaze, pa iz njih - korištenjem statističkog obrasca „prognoze smrtnosti“ - izračunali vjerojatnu dob u kojoj će umrijeti.

A onda su idućih dvadeset godina (od 1997. do 2017.) strpljivo pratili jesu li još živi.

U tih 20 godina, od 7.603 osobe umrlo je njih 1.213, a „prognoza“ izračunata iz „smrtonosnih 14 nalaza“ je imala 83%-tnu točnost u predviđanju smrti koja se dogodila u roku od idućih 5 do 10 godina nakon analize krvi. Za osobe starije od 60 godina prediktivna točnost je bila 72%.

Prognostičari smrti

S medicinskog gledišta epidemiološkog praćenja kroničnih bolesti, postojanje „smrtonosnih prognostičkih nalaza“ i nije toliko iznenađujuća stvar, a još manje je stvar sudbine. Već odavno se zna da neke bolesti i poremećeni nalazi signaliziraju viši rizik za smrtnost: srčane bolesti, karcinomi i dijabetes su vodeći uzroci smrti u Europi i SAD.

Dakle, u „prognostičare smrti“ svakako spadaju povišen šećer u krvi, "loš" kolesterol, glikoprotein-acetil i polinezasićene masne kiseline (povezanost s upalom), albumin (koji može ukazivati ​​na probleme s bubrezima i jetrom), pa i neki drugi, poput acetoacetata, koji nisu sami za sebe tako jasno povezani sa smrtnošću, ali  kada se promatraju „u paketu“ kao uzajamna kombinacija, ovi biomarkeri statistički „izoštravaju“ preciznost predviđanja rizika od smrti u petogodišnjem ili desetogodišnjem razdoblju.

„Smrtonosnih 14“ imaju još bolje izraženu prediktivnost kada ih se usporedi s konvencionalnim faktorima rizika koje liječnici koriste u komunikaciji s pacijentima (tlak, pušenje, masnoće u krvi, konzumacija rafiniranog šećera…).

Ekonomski isplativa petoljetka

Razlozi za potrebu izračunavanja rizika skore smrti su brojni. Jedan je svakako onaj - u zapadnom svijetu neizbježan - ekonomski razlog: ako nalazi kažu da ćete u sljedećih pet godina s 80%-tnom vjerojatnošću otići grobaru na lopatu, onda vas okrutni kapitalističko-profitni sustav ekonomskog razmišljanja stavlja u kategoriju „škarta“. Shodno tome, plaćat ćete znatno više premije zdravstvenog i životnog osiguranja, imat ćete znatno manje šanse pri traženju posla, a još manje šanse da ćete doći na listu za neke operativne zahvate. Jer, ugrađivati umjetni kuk ili transplantirati srce i bubreg osobi koja će s njima živjeti još 50 godina daleko je isplativije nego ih „baciti“ na nekoga nekome tko će uskoro hraniti crve.

S druge strane, ovakvo statistički relevantno grupiranje metaboličkih biomarkera koji ukazuju na povišen rizik od smrti „u sljedećoj petoljetki“ potencijalno se može iskoristiti za davanje preciznijih smjernica pacijentima o tome što i kako trebaju korigirati u svojoj prehrani, životnom stilu i redovnoj terapiji koju koriste. A poboljšanje vrijednosti u nalazima "smrtonosnih 14" značit će i nove dane, mjesece, pa i godine na liniji života koja se pred njima pruža.

U tom smislu, saznanje o tome da će s visokom vjerojatnošću uskoro prdnuti pod ledinu i dobiti ilovačom po leđima moglo bi pomoći u motiviranju pacijenata na poboljšanju zdravlja kroz promjene načina života, kako bi promijenili statistiku i usporili ili barem malo odgodili neminovnu sudbinu.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}