Svemirski teleskop James Webb uspješno je otkrio prvi kemijski otisak jednog međuzvjezdanog objekta u srednjem infracrvenom spektru, tijekom nedavnog ponovnog promatranja kometa 3I/ATLAS. Znanstveni tim objavio je rezultate ovih analiza u časopisu The Astrophysical Journal Letters, a podaci su prikupljeni u sklopu koordiniranih napora niza NASA-inih misija koje nastoje detaljno proučiti ovaj jedinstveni komet.

Međuzvjezdani posjetitelj

3I/ATLAS otkriven je u ljeto 2025. godine, kada je proletio kroz naše susjedstvo u Sunčevom sustavu. Prije negoli ga trajno napusti i nestane u svemirskom prostranstvu, tek treći ikad snimljeni međuzvjezdani objekt bio je premetom brojnih studija i u fokusu interesa astronoma diljem svijeta.

Najnovija promatranja su uz pomoć teleskopa webb izvršena u dva navrata. Učinjeno je to pomoću Webbova instrumenta MIRI (Mid-Infrared Instrument) dok se komet udaljavao od Sunca nakon prolaska kroz perihel. Prvo snimanje provedeno je između 15. i 16. prosinca, kada se komet nalazio na udaljenosti od oko 329 milijuna kilometara od Sunca. Drugo promatranje uslijedilo je ubrzo nakon toga, 27. prosinca prošle godine, na udaljenosti od približno 379 milijuna kilometara od sunca.

Prvo otkriće metana

Najvažnije postignuće Webba je prva izravna detekcija plina metana na nekom međuzvjezdanom objektu. Metan je izrazito hlapljiva tvar, što znači da vrlo lako sublimira iz čvrstog leda izravno u plinovito stanje. Njegovo odgođeno pojavljivanje na kometu 3I/ATLAS sugerira da je bio zakopan duboko ispod površinskog sloja, gdje je bio zaštićen od isparavanja sve dok toplina Sunca, tijekom bliskog prolaska, nije prodrla do zaleđenog podzemlja. Znanstvenici ističu da je izmjerena količina metana u odnosu na vodu iznenađujuće visoka, s vrlo malo sličnih primjera unutar našeg Sunčeva sustava.

Osim metana, Webbova su promatranja potvrdila da je 3I/ATLAS neuobičajeno bogat ugljikovim dioksidom. Prilikom isparavanja, ovaj komet oslobađa znatno više ugljikova dioksida nego što je to uobičajeno za tipične komete nastale u našem sustavu. Oba ova kemijska nalaza – visoke razine metana i ugljikova dioksida – jasno upućuju na zaključak da je komet formiran u bitno drugačijem kemijskom okruženju od velike većine tijela koja poznajemo u vlastitom planetarnom susjedstvu.

Pad proizvodnje plina

Webb je također zabilježio nagli pad proizvodnje plina kako se komet 3I/ATLAS udaljavao od Sunca, pri čemu je najizraženiji pad uočen kod vode. Takvo je ponašanje očekivano za objekte ove vrste – smanjenjem Sunčeve topline površina kometa postaje hladnija, zbog čega se bilježi i manje isparavanja. Budući da je voda manje hlapljiva od metana i ugljikova dioksida, njezino se oslobađanje u obliku plina znatno brže zaustavlja s padom temperature.