Svemirska prostranstva Sunčevog sustava ponovno su u fokusu znanstvene zajednice nakon što su NASA-ini svemirski teleskopi James Webb i Hubble udružili snage u snimanju vizualno vrlo atraktivnog planeta Saturna. Koristeći komplementarne valne duljine svjetlosti, ovi opservatoriji pružili su istraživačima dosad najdetaljniji uvid u atmosferu ovog plinovitog diva.

"Oguljeni" slojevi

Dok Hubble bilježi suptilne varijacije boja vidljive u gornjim slojevima atmosfere, Webbov infracrveni pogled prodire duboko, detektirajući kemijske spojeve i oblake na različitim visinama. Ova metoda snimanja, koju znanstvenici opisuju kao "guljenje slojeva luka", omogućuje mapiranje Saturna kao povezanog trodimenzionalnog sustava kao nikad prije.

Podaci prikupljeni 2024. godine nadopunjuju bogato naslijeđe misije Cassini, koja je sustav istraživala od 1997. do 2017. godine. Hubbleov snimak nastao je tijekom kolovoza, u sklopu dugogodišnjeg programa OPAL, dok je Webb svoje promatranje obavio nekoliko mjeseci kasnije, u studenome te godine.

Atmosferski fenomeni i oluje

Na novim snimkama ističe se dugotrajna mlazna struja, koja vijuga srednjim sjevernim širinama pod utjecajem atmosferskih valova. Tik ispod nje vidljivi su ostaci "Velike proljetne oluje" koja je bjesnila na tom planetu od 2010. do 2012. godine. Webbov infracrveni prikaz otkriva i brojne manje oluje na južnoj polutki, što Saturn čini idealnim prirodnim laboratorijem za proučavanje dinamike fluida u ekstremnim uvjetima.

Posebnu pozornost privlači poznati heksagonalni uzorak oluje na sjevernom polu, koji je prvi put uočio Voyager 1981. godine. Rubovi tog šesterokuta vidljivi su na oba snimka, što potvrđuje stabilnost velikih atmosferskih procesa. Znanstvenici ističu kako su ovo vjerojatno posljednji snimci visoke rezolucije ove strukture sve do 2040-ih godina, jer sjeverni pol uskoro ulazi u petnaestogodišnju polarnu zimu i tamu te neće biti tako dobro vidljiv.

Analiza prstenova i polova

Webbova promatranja otkrila su i specifičnu sivo-zelenu boju polova na valnoj duljini od 4,3 mikrona. Stručnjaci pretpostavljaju da je riječ o visokim slojevima aerosola koji specifično raspršuju svjetlost ili o aktivnosti aurore, uzrokovanoj interakcijom nabijenih čestica s magnetskim poljem planeta. Istodobno, Saturnovi prsteni na infracrvenim snimkama blješte iznimnim sjajem zbog visoke refleksivnosti vodenog leda od kojeg su sačinjeni.

Razlike između dvaju teleskopa vidljive su i u detaljima prstenova. Dok vanjski prsten F na Webbovim snimkama izgleda oštro i tanko, na Hubbleovim tek blago sjaji. Promatranja su zabilježila planet u trenutku prijelaza iz sjevernog ljeta prema ekvinociju 2025. godine. Kako Saturn bude ulazio u južno proljeće, a potom i ljeto tijekom 2030-ih, oba će teleskopa imati sve bolji pogled na južnu hemisferu planeta.