Automobili

Vremena se mijenjaju na Pikes Peaku

Marko Guzina subota, 30. lipnja 2018. u 22:11

Trebalo je tek jedno desetljeće da rekord staze Pikes Peak bude popravljen za ludih dvije minute i 21 sekundu, a u sportu gdje je razlika između pobjednika i prvog gubitnika često desetinka ili manje, ovo je dramatičan napredak

Pikes Peak brdska utrka jedan je od onih događaja auto-moto sporta koji ili fanatično pratite ili za njega niti ne znate, ali posljednjih godina ovo se mijenja jer električna vozila ostavljaju sve zapaženiji trag što "Utrku do oblaka" približava nekim novim publikama. Kada govorimo o tragu, zapravo i ne možemo zamisliti veći trag nego ga je ove godine na planini Pikes Peak u saveznoj državi Colorado nedavno ostavio Volkswagen I.D. R električni automobil. Kao da ukupna pobjeda nije bila dovoljna, automobil koji je za zadatak imao privući pažnju i na spektakularan način tržištu Sjeverne Amerike predstaviti podmarku "I.D." Volkswagen električnih vozila oborio je rekord staze koji je stajao od 2013. godine.

Brdska utrka na Pikes Peak, službeno Pikes Peak International Hill Climb (PPIHC) nezavisan je sportski događaj u kojem nastupaju različite klase automobila, motocikala pa čak i kamiona, četverocikala i drugoga što možete zamisliti. Utrka se održava od 1916. na istoimenoj planini u dužini od 19,99 km što uključuje 156 zavoja te visinsku razliku od 1.440 metara. Pobjednik prve utrke, spomenute 1916. bio je Rea Lentz s vremenom od 20:55:60 da bi ove godine Romain Dumas u Volkswagenu do vrha stigao za 7:57.148 o čemu smo već izvijestili.

Što se rekorda tiče, treba znati da je utrka na Pikes Peak, usprkos održavanju u lipnju znala biti skraćena zbog snijega ili tuče pri vrhu. Faktor u ostvarenim vremenima igra i podloga odnosno činjenica da je prometnica po kojoj se utrka vozi u cjelosti asfaltirana tek 2011. godine pa je prvi rekord bez makadamskih dijelova postavio Rhys Millen na utrci 2012. godine. Upravo podatak da se Pikes Peak donedavno vozio po makadamu koji je još 2008. zauzimao 54% duljine staze postignuća prijašnjih rekordera čini značajnijima. Kako je izgledala vožnja 2013. možemo vidjeti iz perspektive Sebastiana Loeba, a dojam o ranijim rekorderima steći ćemo kroz nagrađivani dokumentarac "Climb Dance" gdje pratimo legendu relija, Arija Vatanena.

Rečeni Finac Vatanen odvezao je Utrku do oblaka s vremenom 10:47.220 i to 1988. da bi tek 2011. na Planini legendarni i tada već vremešni Japanac Nobuhiro "Monster" Tajima išao brže od 10 sekundi te postavio rekord od 9:51.278 u prototipu koji je nalikovao na Suzuki SX4. Naredne godine, prvi puta na potpuno asfaltiranoj stazi rekord "dorađuje" Amerikanac Rhys Millen pa svoj Hyundai na, zbog vremena skraćenoj stazi vozi do vremena 9:46.164.

Godinu nakon na Planini se pojavljuje Francuz Sébastien Loeb koji za tu priliku sagrađeni Peugeot 208 T16 Pikes Peak tjera do vremena od 8:13.878 što je do nekidan bio nedodirljivi rekord. Već 2014. Dumas ide ispod deset sekundi, ali ne i bolje od Loeba, a 2015. u ukupnom poretku pobjeđuje Rhys Millen u električnom bolidu eO PP03. Te godine do vrha s drugim vremenom dolazi 65-godišnji Tajima u E-runneru, 1.1 MW snažnom električnom vozilu za koje pogon potpisuje tvrtka Rimac Automobili.

Povijest bilježi kako je prvi električni automobil na brdskoj Utrci do oblaka nastupio, s današnjeg gledišta davne 1982. godine. Tada je prerađeni Fiat 128 od starta do cilja putovao 32 minute i sedam sekundi što niti maštoviti ljubitelji sporta u to vrijeme nisu mogli prepoznati kao nagovještaj ovogodišnjeg raspleta utrke. Danas možemo s podosta sigurnosti predložiti ideju kako rekord Pikes Peaka više nikada neće držati automobil pogonjen unutarnjim izgaranjem. Dok benzinski motori i pored golemih turbo punjača muku muče s padom gustoće zraka uslijed povećanja nadmorske visine, elektro motori, posve nesvjesni ovakvih parametara dosljedno razvijaju snagu i zakretni moment te donose nedostižne rezultate.