Ove godine glavna rečenica na NVIDIA GTC 2026, skupu koji je prošli tjedan održan u San Joseu, bila je: „Vidim da ćemo do 2027. prodati najmanje bilijun dolara (tisuću milijardi dolara!) vrijednog AI hardvera." Jensen Huang je govorio o kupovnom interesu za Blackwell i Vera Rubin kroz 2027., ne o jamčenom prihodu niti nužno o „prodaji" kao realiziranom prihodu. Salom se raširio dugotrajni aplauz, dionice su nakratko porasle, novinari su to prenijeli — no nitko nije pitao koliki je udio tog bilijuna već isporučen, a koliki postoji na papiru u obliku onoga što branša naziva purchase intent — dokumentom koji je pravno negdje između obećanja i magle, i koji se u financijskim izvještajima ne razdvaja od potpisanog ugovora jer to zakon ne zahtijeva, a investitori ne traže dok god raste cijena dionice.

Huang je sam dao dodatno objašnjenje, nesvjesno ili sasvim svjesno: rekao je, da postoji oko 500 milijardi dolara — što potražnje, što narudžbi — za Blackwell i Rubin kroz prošlu i ovu godinu, a na GTC-u je taj broj zaokružio na bilijun, da budemo jasni, kao prognozu.

Čeka se Vera Rubin

Vera Rubin je, na papiru, nasljednik Blackwella s isporukom u drugoj polovici 2026. NVIDIA navodi partnere i cloud suradnike za Rubin, pa se spominje da će Microsoft biti među prvima s implementacijom Rubina. Na pozornici, Huang je usput, nonšalantno rekao da je Blackwell imao određenih problema pri prvoj isporuci, ali da Vera Rubin ide glatko — što je, za one koji prate industriju, oprezna formulacija kojom se govori da problem još nije vidljiv, ili da nije javno priznat, ili oboje.

Karike koje se ne mogu lako otkopčati

Ono što je skup jasno pokazao, a ostalo neizrečeno, jest da NVIDIA više nije kompanija koja prodaje čipove — prodaje zatvorene AI pogone. Kompletne sustave u kojima je sve, od silicija do softvera, unaprijed spojeno na njezin način i po njezinim pravilima. Arhitektura platforme Vera Rubin to potvrđuje i sastoji se od lanca s nekoliko karika koje se ne mogu lako otkopčati: NVLink sabirnica koja spaja čipove, Rubin NVL72 GPU sklopovlje za treniranje, Vera CPU ormari za generalne zadatke, CUDA biblioteke bez kojih postojeći softver ne radi, NeMo i Nemotron modeli za fino podešavanje i prilagodbu te Dynamo i DSX sustavi za upravljanje klasterima. Svaka nova karika veže se na prethodnu, svaka razina integracije diže performanse — ali i trošak izlaska. Od prve kupljene kartice put vodi prema paketu u kojem se više ne kupuje samo hardver nego ovisnost o jednoj platformi. A kako izvještava DigiTimes, jedan Vera Rubin poslužiteljski ormar koštat će između tri i sedam milijuna dolara. No to neće mnoge zaustaviti da odriješe novčanik — jer, kako kaže naslov WccfTecha, tehnološki divovi plaćaju svaku cijenu da ne bi postali novi Yahoo.

Kako ubiti konkurenciju?

Na GTC-u je ta logika dobila najkonkretniji oblik kroz Groqovu tehnologiju. NVIDIA je u prosincu sklopila posao vrijedan dvadeset milijardi dolara kojim preuzima Groqov IP, čipove i dio tima — kombinacija kupnje imovine i licenciranja, ne klasična akvizicija cijele firme, pa Groq kao pravna osoba formalno ostaje neovisan. Rezultat je NVIDIA Groq 3 LPX: ormar sa SRAM-baziranim LPU čipovima koji je, uparen s Rubin GPU sklopovljem, optimiziran za izrazito nisku latenciju i visoku propusnost. Groq su osnovali inženjeri koji su u Googleu radili na TPU-u, jednom od rijetkih ozbiljnih alternativa NVIDIA-inoj arhitekturi. Sada njihova tehnologija sjedi unutar Vera Rubin platforme kao još jedna karika: ako hoćeš Groq, kupuješ ga kroz NVIDIA-in komplet. Dvadeset milijardi za čip koji stiže za šest mjeseci, od kompanije koja je bila jedina domaća alternativa arhitekturi NVIDI-je — industrija to ne naziva uklanjanjem konkurencije nego strateškim proširenjem portfelja.

NemoClaw i OpenClaw

Softverski pandan strategiji "karike i lanci" je NemoClaw. NVIDIA ga opisuje kao sigurnosni sloj otvorenog koda za pokretanje AI agenata koji se instalira iznad postojećih modela i dodaje im kontrolu privatnosti, sandboxing i upravljanje dozvolama — dovoljno da tvrtka može pustiti agente u vlastite podatke, ali ne i izvan vlastitih ograda. NemoClaw podržava modele OpenAI-ja, Anthropica i NVIDIA-inih Nemotron serija, što znači da svaki zadatak koji agent odradi prolazi kroz NVIDIA-ine alate, metrike i naplatu. U tom sklopu Groq 3 rješava latenciju, Rubin sirovu računalnu snagu, a NemoClaw orkestraciju — tri zasebna sloja koja zajedno funkcioniraju kao sustav: što ga dublje integriraš u vlastiti podatkovni centar, to je skuplje posegnuti za bilo čim drugim.

Osamdeset posto svjetskog tržišta AI akceleratora ostaje u rukama jedne kompanije, i taj broj nitko nije javno citirao na nedavnom druženju.

Inace, NemoClaw koristi OpenClaw kao jedan od podržanih agentic frameworka — Huang ga je na GTC-u spominjao kao dio NemoClaw ekosustava, što je pomalo ironično jer OpenClaw po definiciji ne pripada nijednom ekosustavu. NVIDIA ga je integrirala jer ga nije mogla ignorirati — previše developera ga koristi. 

Enormni tržisni udio

AMD još postoji, Intel pokušava preživjeti, custom čipovi Googlea i Amazona rade i nisu loši — ali su skuplji za razvoj, uži u primjeni i zahtijevaju stručnost koja se ne zapošljava lako na tržištu gdje NVIDIA plaća bolje. Regulatori još ne gledaju u smjeru tržišne koncentracije GPU čipova: možda jer ne razumiju arhitekturu, možda jer industrija raste prebrzo da bi povlačila regulatornu pažnju koja dolazi tek kad rast stane, možda jer su lobiji učinkoviti na način koji se ne bilježi u SEC prijavama. Osamdeset posto svjetskog tržišta AI akceleratora ostaje u rukama jedne kompanije, i taj broj nitko nije javno citirao na nedavnom druženju.

Što je dosad isporučeno, tko čeka na listi i koji postotak je ugovor umjesto namjere — nije bila tema za keynote u San Joseu. To je tema uz idući kvartalni izvještaj. Tada će Huang imati nove magične brojke, analitičari će postaviti precizna pitanja, ali odgovori će biti dovoljno neodređeni da se produži fama oko NVIDIA-e i, najvažnije, da dionice ne padnu.