Tehnološki gigant Oracle povukao je potez koji je snažno odjeknuo Wall Streetom i cijelim sektorom umjetne inteligencije. Tvrtka je nedavno aktivirala pravnu klauzulu o "višoj sili" za svoj monumentalni projekt podatkovnog centra u saveznoj državi Novi Meksiko. Iako iz sjedišta Oraclea službeno poručuju kako projekt nazvan Jupiter ostaje u potpunosti prema planiranom rasporedu, ova specifična pravna manevriranja otkrivaju rastuću nervozu oko toga može li spori razvoj fizičke infrastrukture zaista pratiti nevjerojatan tempo potražnje za novom tehnologijom. Pad dionica kompanije od otprilike četiri posto jasan je signal da ulagači polako prepoznaju kako glavni problem industrije više nisu samo napredni čipovi, već obične cijevi, zemni plin i osnovna opskrba električnom energijom.

Što stoji iza pozivanja na višu silu?

Obavijest o višoj sili poslana je tvrtki Stack Infrastructure, radnoj jedinici u vlasništvu investicijskog fonda Blue Owl Capital koja operativno razvija ovaj gigantski kampus. Ugovorna klauzula o višoj sili najčešće se u poslovnom svijetu koristi za oslobađanje od preuzetih obveza kada se dogode teške i nepredviđene katastrofe poput razornih potresa ili ratova. Međutim, u ovom specifičnom slučaju, Oracle se pokušava zaštititi od gomilanja nepotrebnih troškova ako podatkovni centar ne bude spreman za rad u planiranom roku do kraja 2028. godine. Iako Oracle tvrdi da ostaje trajno posvećen projektu u Novom Meksiku i da ova obavijest sama po sebi ne znači potvrdu odgode isporuke, brojni financijski analitičari s Wall Streeta ističu da to jasno ukazuje na ozbiljnu promjenu u procjeni rizika unutar same kompanije. Jednostavno rečeno, tehnološki div traži pravno pokriće u obliku trogodišnje odgode plaćanja najamnine za slučaj da se situacija na terenu dodatno zakomplicira. Projekt Jupiter pritom nije tek usputna investicija na margini njihovog poslovanja. Riječ je o ključnom, temeljnom dijelu šire nacionalne inicijative nazvane Stargate. To je golemi plan izgradnje infrastrukture za umjetnu inteligenciju koji zajedno provode Oracle, OpenAI i SoftBank Group, a koji je još ranije snažno javno podržao i aktualni američki predsjednik Donald Trump. Trump ga je tada prigodno nazvao ogromnim ulaganjem na nevjerojatnoj skali kakvo još nikada do sada nije viđeno na tržištu.

Stvarni, prizemni problem leži duboko u fizičkoj stvarnosti izgradnje teške infrastrukture. Planirani kampus u južnom dijelu Novog Meksika trebao bi kontinuirano gutati ogromnih 2,45 gigavata električne energije. To je količina struje koja je više nego dovoljna za napajanje gotovo dva milijuna prosječnih američkih kućanstava u svakom trenutku. Kako bi se uspješno osigurala takva zapanjujuća količina energije izvan uobičajene mreže, glavni plan je osloniti se na napredne plinske gorivne ćelije tvrtke Bloom Energy. No, upravo tu dolazimo do kritičnog uskog grla koje koči cijeli sustav. Da bi te masivne ćelije besprijekorno radile, apsolutno je potreban stalan dotok prirodnog plina, a ključni opskrbni plinovod dug dvadesetak kilometara koji je trebala izgraditi kompanija Energy Transfer naišao je na nepremostiv birokratski zid. Državni ured za zemljište Novog Meksika već je dva puta službeno odbio izdati nužne dozvole za prelazak trase plinovoda preko osjetljivog državnog zemljišta. Zbog takvih administrativnih prepreka, početak redovnog rada plinovoda odgođen je za gotovo punih šest mjeseci, s prvobitnog roka pomaknut je tek na prvi veljače 2027. godine. Istovremeno, glasna lokalna oporba i aktivne ekološke udruge također vrše snažan pritisak na lokalne vlasti, pretvarajući tako ovaj visokotehnološki projekt u političko bojno polje.

Financijska težina i rastući rizici dugova

Financijski ulozi partnera u ovom projektu doslovno su astronomski. Široki konzorcij od dvadesetak velikih banaka zajednički je osigurao građevinski zajam u iznosu od osamnaest milijardi dolara za izgradnju ovog postrojenja.

Ubrzo nakon što je u javnost procurila vijest o aktivaciji više sile, time se specifičnim projektnim dugom počelo trgovati po znatno sniženim cijenama, debelo ispod devedeset centi za svaki uloženi dolar, što nedvosmisleno pokazuje ogromnu nervozu i nepovjerenje među institucionalnim kreditorima. Poznate banke poput Santandera i Jefferiesa posudile su taj golemi novac čvrsto računajući da će Oracleovi unosni ugovori s klijentima, prvenstveno s tvrtkom OpenAI, godinama donositi izdašan i potpuno stabilan prihod. Međutim, dobro je poznato da OpenAI troši raspoloživu gotovinu velikom brzinom za treniranje modela, a ako se podatkovni centar ne dovrši strogo na vrijeme, cijeli taj osjetljivi model otplate duga automatski dolazi pod veliki znak pitanja. Oracle je samo u prvom tromjesečju ove poslovne godine prijavio kapitalne izdatke od 28,5 milijardi dolara, što predstavlja ogroman skok u usporedbi sa samo 8,5 milijardi uloženih istom razdoblju godinu dana ranije. Zbog takve iznimno agresivne potrošnje na novu opremu, kompanija bilježi ozbiljan negativan slobodni novčani tok već pet uzastopnih kvartala zaredom. Racionalni ulagači se stoga s pravom sada pitaju može li Oracleova bilanca financijski izdržati ovaj ubitačan tempo ako prihodi od operativnog rada projekta budu značajno kasnili. Dionice ostalih partnerskih tvrtki uvučenih u projekt zabilježile su pad na burzi istoga dana, što ukazuje na to da se ovaj usko specifičan rizik ubrzano prelijeva na apsolutno cijeli opskrbni lanac, stvarajući tako ozbiljne sistemske probleme na širem tržištu. Sve to podsjeća na nedavni slučaj kada je Alphabet rezervirao pravo otkazivanja ugovora tvrtki SpaceX ako usluga ne započne u zadanom roku.

Širi simptomi krize u cijeloj industriji

Sve ovo neizbježno navodi na puno veće strateško pitanje: je li Oracleova trenutna nezavidna situacija samo jedan izolirani incident lošeg planiranja ili rani, jasni simptom strukturne krize cijele industrije umjetne inteligencije? Dublje analize stručnjaka upućuju upravo na ovo drugo. Bogata Silicijska dolina i moćno financijsko središte Wall Street dugo su naivno vjerovali da je apsolutno jedini problem nabaviti dovoljno modernih računalnih čipova, zbog čega su masovno, panično i bezrezervno kupovali svaki komad hardvera koji bi se proizveo na tržištu. Sada se konačno suočavamo sa surovom realnošću u kojoj ti nevjerojatno skupocjeni čipovi moraju negdje biti sigurno fizički smješteni i odnekud neprestano dobivati ogromne količine pouzdane struje. Zagušenja u zastarjelim elektroenergetskim mrežama, hroničan nedostatak visoko stručne građevinske radne snage za brzu izgradnju masivnih objekata i iznimno dugotrajni, iscrpljujući regulatorni procesi dobivanja dozvola postaju danas gotovo nepremostive prepreke. Oracleov najnoviji zaštitnički potez s klauzulom o višoj sili samo je javno priznanje onoga o čemu se u uskim, dobro informiranim tehnološkim krugovima već mjesecima vrlo tiho šuška. Ako iz prve ne možete na vrijeme osigurati najobičniju rutinsku dozvolu za prolazak lokalnog plinovoda kroz pustinju, vaše desetke milijardi dolara vrijedne investicije u vrhunski softver, najbrže servere i generativnu umjetnu inteligenciju stoje potpuno beskorisno i skupljaju prašinu. To nedvojbeno znači da se glavno usko grlo cjelokupne industrije nepovratno i trajno pomaknulo s napredne proizvodnje mikroskopskih poluvodiča na najbazičniju, glomaznu fizičku infrastrukturu koja se svakodnevno sudara sa sporom državnom birokracijom. 

U konačnici, ovo iznenadno pozivanje na višu silu ne mora nužno odmah značiti sigurnu propast pompoznog projekta Jupiter ili trajno povlačenje svih investicija iz države Novi Meksiko. Riječ je o jednom izrazito racionalnom, hladnom pravnom potezu upravljanja financijskim rizikom koji ogromnoj tvrtki daje prijeko potreban prostor za slobodno disanje ako nepredviđeni birokratski i logistički problemi ponovno odgode puštanje ključnog postrojenja u komercijalni rad. Međutim, to je zasigurno i vrlo otrežnjujuće upozorenje apsolutno cijelom tehnološkom sektoru, osobito onom koje je fokusirano na AI.