Objavili smo vijest: inženjer u Googleu, 36-godišnji talijanski državljanin koji živi u Švicarskoj i radi tamo od 2014., od listopada do prosinca prošle godine izvršio je 16 transfera i postavio 25 oklada na Polymarketu pod imenom "AlphaRaccoon". Svoje oklade temeljio je na internim podacima o tome što Amerikanci pretražuju u godišnjoj Google kampanji Year in Search. Ukupno je riskirao 2,7 milijuna dolara raspoređenih na 25 ishoda. Neto dobit: 1,2 milijuna. Kad su rezultati objavljeni i novac stigao u kripto novčanik, izbrisao je ime AlphaRaccoon sa svog Polymarket računa. Ali AlphaRaccoon je imao alfu, kako je netko šaljivo napisao u komentarima na Polymarketu.

Lucho Spagnuolo je uhićen u srijedu ujutro u New Yorku. Pojavio se pred saveznim sucem i pušten je uz jamčevinu od 2,25 milijuna dolara s ograničenjima putovanja. Savezni tužitelji Južnog okruga New Yorka optužili su ga za prijevaru i pranje novca. CFTC (Commodity Futures Trading Commission), savezna agencija koja regulira tržišta derivata i opcija, paralelno je pokrenula civilnu tužbu za kršenje pravila o manipulaciji tržištem.

Vijest je zanimljiva sama po sebi, ali postaje još zanimljivija tek u kontekstu tržišta na kojima se odvija.

Što je Polymarket i zašto je uopće relevantan?

Polymarket nije kladionica u uobičajenom smislu. Platforma radi na Polygonu, specijaliziranom blockchainu izgrađenom na Ethereumovoj infrastrukturi, i omogućava korisnicima kupnju i prodaju udjela u predviđanjima stvarnih događaja. Sistem nije otkrivanje tople vode; tako funkcioniraju u biti sve oklade, samo je isplata drugačija. Svaka oklada ima samo dva moguća ishoda: da ili ne. Kladitelji kupuju jedan od tih ishoda, a cijena se formira kroz ponudu i potražnju, bez posrednika koji određuje tečaj. Ta cijena ujedno je i kolektivna procjena vjerojatnosti: skuplje znači da tržište smatra taj ishod vjerojatnijim. Ako se oklada zatvori u korist kladitelja, isplaćuje dobit. Ako ne, ne vrijedi ništa. Ta je procjena, tvrde zagovornici platforme, pouzdanija od anketa, komentara ili stručnih predviđanja, jer sudionici ulažu svoj novac.

Konkurent Kalshi

Polymarketov glavni konkurent je Kalshi, no tu je razlika kako je postavljen.. Kalshi od osnivanja 2018. djeluje kao regulirana burza pod izravnim nadzorom CFTC-a, s dozvolom za rad na američkom tržištu i obvezom KYC provjere korisnika. (Know Your Customer: standardni postupak identifikacije kojim financijske institucije verificiraju identitet klijenata prije nego im dopuste trgovanje.) Tamo gdje Polymarket nudi anonimnost i blockchain arhitekturu, Kalshi nudi regulatornu sigurnost i institucionalni pristup. Dvije platforme koje prodaju isti proizvod, ali potpuno različitim kupcima.

Do izvora zarade, dva putića

Kalshi postoji od 2018. i od početka je građen kao regulirana burza pod nadzorom CFTC-a. U siječnju 2025. lansirao je sportske ugovore u svih 50 saveznih država, a u ožujku iste godine partnerstvo s Robinhoodom izložilo je platformu 27 milijuna korisnika brokerske platforme. Institucionalni pristup, sporiji rast, ali čvršća pravna osnova.

Polymarket je krenuo suprotnim smjerom: decentralizirana platforma na blockchainu, offshore struktura, tehnički bez američkih korisnika. Nakon nagodbe s CFTC-om 2022. blokirao je američke IP adrese. U studenom 2025. dobio je formalnu CFTC dozvolu i službeno se vratio na američko tržište, ali dual-exchange struktura ostaje: offshore varijanta ima devet puta veći volumen od regulirane američke verzije.

Kombinirana mjesečna globalna trgovina na Kalshu i Polymarketu porasla je s manje od 5 milijardi dolara u rujnu 2025. na oko 24 milijarde dolara u travnju 2026. Za usporedbu, legalne sportske kladionice u SAD-u procesiraju otprilike 14 milijardi dolara mjesečno. Polymarket i Kalshi zajedno drže 85 do 90 posto globalnog volumena tržišta predviđanja. Duopol, i to sve manje ravnopravan: u travnju 2026. Polymarketov volumen pao je 8,9 posto na 10,2 milijarde dolara, dok je Kalshi porastao 13 posto na 14,8 milijardi i preuzeo vodstvo.

Paradoks "mudrosti mase"

Tržišta predviđanja temelje se na jednoj pretpostavci: da tisuće neovisnih sudionika, svaki sa svojim osobnim uvidima i znanjima, zajedno formiraju točniju sliku stvarnosti nego bilo koji pojedinačni ekspert. Kao što gomila na sajmu točnije pogodi težinu vola, kako slikovito piše James Surowiecki, nego ijedan stručnjak pojedinačno, klasična teorija koja se koristi desetljećima da objasni zašto su tržišta učinkovita.

Surowiecki je tu ideju 2004. obradio u knjizi "Mudrost masa" (The Wisdom of Crowds): gomila je pametna ako su njeni sudionici međusobno neovisni, raznoliki i ako nitko od njih ne dominira informacijama koje drugi nemaju. Polymarket je, barem u teoriji, digitalna realizacija tog modela. Problem koji Surowiecki nije mogao predvidjeti: što ako netko od sudionika ne nagađa, nego zna?

Kit kojeg vrijedi pratiti

Kad se AlphaRaccoon agresivno kladio na D4vda pri gotovo maloj, dakle nultoj tržišnoj vjerojatnosti, ostali sudionici to vide kao signal. Prate "kita", misleći da je pametniji analitičar koji je nešto uočio. Da, točno, "kit" (whale) je standardni kripto žargon za igrača s velikim kapitalom čiji potezi pomiču tržište. Na Polymarketu i svim kripto platformama "whale watching" je uobičajena strategija: pratiš velike pozicije jer pretpostavljaš da veliki igrači znaju nešto što ti ne znaš.

Malcolm Gladwell bi rekao da je to "tipping point", moment kad mali signal preokrne procjenu gomile. U stvarnosti, kod Polymarketa gomila prati curenje informacija, a da to i ne zna.

Spagnuolo nije bio usamljeni slučaj. Iste godine tužitelj u New Yorku je optužio i vojnika specijalnih snaga koji je navodno koristio strogo povjerljive informacije o planiranoj operaciji hvatanja Nicolása Madura za zaradu od 400.000 dolara na Polymarketu. Dva slučaja u jednoj godini, isti pravni problem: oklada, to jest ugovor na blockchainu, roba je u smislu CEA-a (Commodity Exchange Act, američki Zakon o trgovini robama), a insider trading je insider trading bez obzira na to radi li platforma na Wall Streetu ili Polygonu.

Poreznici nikad, nigdje ne spavaju

Na razini saveznih država Nevada, Tennessee i Massachusetts već su pokrenuti pravni postupci, svaki s istim argumentom: ovo je neregulirana igra na sreću koja zaobilazi lokalne zakone o licenciranju i porezima. Državni regulatori ne napadaju platforme iz načelnih razloga. Nevada, Tennessee i Massachusetts žele dio prihoda, a tržišta predviđanja trenutno posluju izvan njihovih poreznih i licencnih okvira. Savezni CFTC tvrdi da ima isključivu nadležnost. Državni regulatori se ne slažu, jer isključiva nadležnost ne puni državnu blagajnu.

Sazrijevanje koje ubire žrtve

AlphaRaccoon je imao informaciju "iznutra" kad su anomalije na okladi postale vidljive tjednima prije uhićenja. Imao je, i za to će platiti: optužnica pokriva prijevaru i pranje novca.

Dionička tržišta i tržišta derivata prošla su kroz istu fazu: pravila su se retroaktivno primjenjivala na sudionike koji su smatrali da pravila ne postoje. Tržišta predviđanja sada prolaze kroz tu istu fazu sazrijevanja, i AlphaRaccoon je njezina prva velika žrtva.

Kako se otvara oklada?

Sudjelovanje na platformi započinje onog trenutka kada korisnik postavi konkretno pitanje, poput "Hoće li Bitcoin prijeći 100.000 dolara do kraja godine?"  Ili u ovom trenutku oklada "Internet pristup u Iranu vraća se do 31. svibnja". Kladioničar koji otvara okladu sam definira vremenski okvir do kojeg se događaj mora ostvariti te ulaže početni iznos na jednu od ponuđenih strana. Budući da je on prvi sudionik, cijena udjela za odabranu opciju bit će blizu nule, obično oko jednog centa. Cijena ne može biti apsolutna nula jer sustav mora imati vrijednost s kojom može izračunati broj udjela, a vaš uloženi dolar mora biti fizički primljen i "zaključan" u okladi.

Ulog koji kladioničar postavlja zapravo je kupnja tržišnih udjela po toj početnoj, minimalnoj cijeni. Ako, primjerice, kupac uloži jedan dolar na opciju "Da" dok je cijena samo 0,01 dolara, on za taj iznos dobiva čak 100 udjela, može se reći dionica. To je ključna prednost onoga tko prvi otvara tržište: ako se predviđanje pokaže točnim, svaki od tih stotinu dionica na kraju će vrijediti točno jedan dolar. Drugim riječima, početni ulog od jednog dolara pretvara se u isplatu od 100 dolara. No ti udjeli trenutno nemaju stvarnu vrijednost jer u fondu nema novca suprotne strane. Da bi oklada uopće postala aktivna, nužno je da se pojavi netko tko će uložiti novac na opciju "Ne". Bez sudionika koji kupuje suprotno, ulog ostaje neispunjen, a cijeli proces stoji u mjestu.

Kako bi se izbjeglo čekanje na druge ljude, Polymarket koristi automatizirane algoritme koji privremeno uskaču kao suparnici. Taj softver praktički glumi drugu stranu i osigurava da kupac može odmah izvršiti svoju transakciju kupnje udjela, to jest posjedovati dionice. Ipak, ovi digitalni posrednici imaju svoja ograničenja. Ako je pitanje previše neobično, egzotično, na primjer "hoće li Elon Musk preuzeti Bug do kraja 2026. godine", ako je uloženi iznos previsok ili ako sustav nema dovoljno sredstava u rezervi za pokrivanje takvog rizika, algoritam će odbiti sudjelovanje. U tom slučaju, ako do datuma zatvaranja nitko od stvarnih korisnika ne preuzme suprotnu stranu, oklada se automatski poništava. Kladioničar tada dobiva svoj uloženi novac natrag jer tržište bez suprotne strane ne može funkcionirati; ono tada nije ništa više od jednostranog uloga koji platforma ne može obraditi.

Kako se ulazi u postojeću okladu?

Kada se netko odluči uključiti u okladu koja je već neko vrijeme otvorena, više ne kupuje udjele po početnoj cijeni blizu nule. Sada cijena udjela izravno odražava trenutačno mišljenje svih sudionika na tržištu. Ako većina vjeruje da će se događaj doista dogoditi, cijena udjela "Da" bit će viša, jer onaj tko kasnije ulazi u igru plaća više za manji rizik.

Konkretno, ako tržište procjenjuje da su šanse za pozitivan ishod velike, cijena jednog udjela "Da" može iznositi, primjerice, 0,73 dolara. Kupac koji odluči uložiti jedan dolar u tom trenutku kupuje otprilike 1,37 dionica (što je rezultat dijeljenja jednog dolara s cijenom od 0,73 dolara).

Ishod bi izgledao ovako: ako je predviđanje točno, kladitelj za svoj uloženi dolar dobiva isplatu od 1,37 dolara. Njegova čista zarada iznosi 0,37 dolara, što predstavlja povrat od otprilike 37 posto. Ako je predviđanje pogrešno, vrijednost udjela "Da" pada na nulu, a kupac gubi cijeli uloženi dolar. Taj novac tada odlazi onima koji su stajali na suprotnoj strani.