Muzej Victoria and Albert (V&A) u Londonu službeno je objavio uključenje novog dodatka svojoj digitalnoj zbirci artefakata. Pribavili su, naime, prvu stranicu za gledanje videozapisa ikad postavljenu na YouTube, zajedno s pripadajućim video zapisom "Me at the zoo", prvim videom uploadanim na taj servis. Prvi je to put da se u stalni postav ovog muzeja ne uvrštava samo video format, već cjelokupni dizajn sučelja i korisničko iskustvo iz 2005. godine, a sve je dio šire inicijative muzeja da dokumentira digitalni dizajn koji je oblikovao suvremenu komunikaciju.

Prvi videozapis, koji traje tek 19 sekundi, prikazuje suosnivača YouTubea Jaweda Karima ispred nastambe sa slonovima u zoološkom vrtu u San Diegu. Iako produkcijski jednostavan, ovaj je isječak postao temelj nove ere u kojoj korisnici postaju kreatori sadržaja. Kroz ovu akviziciju, muzej V&A nastoji sačuvati specifičan vizualni identitet rane faze weba 2.0, uključujući tadašnje gumbe za interakciju i bazični izgled stranice.

Arhiviran dizajn i kod

Proces akvizicije bio je tehnički iznimno složen jer digitalni artefakti zahtijevaju drugačiji pristup od fizičkih predmeta, pojasnili su iz muzeja. Njihovi su kustosi blisko surađivali s timom iz YouTubea i Googlea kako bi rekonstruirali i sačuvali izvorni kod stranice iz travnja 2005. godine. Cilj nije bio samo snimiti video, već omogućiti budućim generacijama uvid u to kako je platforma izgledala u trenutku nastanka, prije nego što su algoritmi i kompleksni oglašivački sustavi potpuno promijenili njezino lice.

Odluka o uvrštavanju YouTubea u zbirku Odjela za dizajn, arhitekturu i digitalne tehnologije naglašava važnost digitalnog nasljeđa. Stručnjaci iz V&A ističu kako je YouTube radikalno promijenio način na koji konzumiramo informacije, učimo i dijelimo svakodnevicu. Čuvanjem ove početne stranice muzej priznaje utjecaj softverske arhitekture na društvene promjene i vizualnu kulturu 21. stoljeća.

Dug put od weba do muzeja

S obzirom na to da je YouTube dinamičan "objekt" koji se mijenja svakim posjetom, tim je morao pažljivo odabrati fiksni trenutak za njegovo arhiviranje. Umjesto koda iz YouTubeovih internih arhiva, za koji nije bilo dokaza o stvarnoj primjeni, odlučeno je koristiti zapise sa servisa Wayback Machine, točnije verziju aktivnu 8. prosinca 2006. godine.

Glavni izazov procesa bila je tehnološka zastarjelost sustava, posebice YouTubeov prilagođeni video player koji se oslanjao na danas nepodržani Adobe Flash Player. Kako bi se ta funkcionalnost vratila u život, tim je upotrijebio Ruffle, emulator otvorenog koda koji se kontinuirano održava, pa će muzejski "eksponat" ostati trajno funkcionalan.

Proces je zahtijevao i strogu metodu dokumentiranja svih modifikacija izvornog koda. Kroz komentare u HTML-u omogućeno je budućim istraživačima i kustosima da razumiju logiku intervencija, što dopušta potencijalno poništavanje ili ažuriranje zahvata u budućnosti. Takva praksa predstavlja ključno načelo konzervacije koje V&A primjenjuje na sve svoje zbirke, uključujući i one digitalne prirode.

Dodatni napori uloženi su u postizanje autentičnog vizualnog iskustva koje se razlikuje od današnjih standarda visoke rezolucije. Korištena je posebna ekstenzija preglednika za repliciranje elemenata sučelja iz tog doba, dok se u samoj galeriji koriste zasloni niže rezolucije za vjerno prikazivanje YouTubeovog sučelja kakvo je bilo nekada. Detaljnu rekonstrukciju upotpunili su i originalni oglasi iz 2006. i 2007. godine, pronađeni u YouTubeovoj arhivi.