Nakon desetodnevne odiseje, koja je uključivala preko milijun kilometara putovanja kroz duboki svemir, letjelica Orion, pod nazivom Integrity, priprema se za svoj dramatični povratak na Zemlju. Četveročlana posada, koju čine zapovjednik Reid Wiseman, pilot Victor Glover, stručnjakinja misije Christina Koch i kanadski astronaut Jeremy Hansen, trebala bi sletjeti u Tihi ocean, u blizini obale San Diega, nešto nakon 2 sata iza ponoći po našem vremenu.

Taj trenutak označava prvi put u više od pola stoljeća da se ljudska posada vratila s putovanja izvan niske Zemljine orbite te ujedno predstavlja najznačajniji pothvat u modernoj eri istraživanja svemira. Kapsulu u realnom vremenu možete pratiti ovdje.

Kraj povijesne misije

Povratak misije Artemis II označava tehnički završetak jednog leta, ali služi i kao demonstracija obnovljene sposobnosti čovječanstva da sigurno operira u cislunarnom prostoru. Tijekom proteklih deset dana, letjelica Orion služila je kao dom posadi te laboratorij, testirajući sustave za održavanje života, zaštite od zračenja i navigacijske alate za još ambicioznije misije koje slijede.

Astronauti nisu proteklih dana bili tek svemirski putnici. Proveli su niz evaluacija unutar kabine, uključujući testiranje novih svemirskih odijela. Jedan od kritičnih testova bio je usmjeren na kompresijsku odjeću, dizajniranu da pomogne astronautima u održavanju krvnog tlaka tijekom ponovnog ulaska u Zemljinu gravitaciju nakon boravka u mikrogravitaciji. Ovi testovi su od vitalnog značaja jer dugotrajni boravak u svemiru značajno utječe na ljudsku fiziologiju, a siguran povratak zahtijeva napredna tehnološka rješenja za ublažavanje tih učinaka. Cijeli proces povratka, od odvajanja servisnog modula do samog slijetanja, predstavlja vrhunac preciznog inženjerstva, budući da se odvija autonomno.

Najteži dio – povratak

Jedan od najkritičnijih izazova za svaku misiju koja se vraća iz svemira je preživljavanje ponovnog ulaska u Zemljinu atmosferu. Orion će pogoditi gornje slojeve atmosfere brzinom od približno 11 km/s (40.000 km/h), što će stvoriti ekstremno trenje i temperature veće od 2.700°C.

Inženjeri su za Artemis II implementirali modifikacije na toplinskom štitu nakon što su na misiji Artemis I bile primijećene neočekivane erozije materijala. Odabrana je strmija putanja ulaska kako bi se skratilo vrijeme izloženosti letjelice vršnim temperaturama, čime se smanjuje rizik od oštećenja strukture.

Proces ponovnog ulaska uključuje i šestominutno razdoblje radio-tišine dok plazma, nastala ionizacijom zraka oko kapsule, blokira sve signale prema tlu. Tijekom tog vremena, posada će se oslanjati isključivo na automatizirane sustave Oriona i vlastitu obuku za upravljanje letjelicom u ekstremnim uvjetima. Ovaj "vatreni zagrljaj" atmosfere predstavlja trenutak najvećeg fizičkog naprezanja za astronaute, koji će osjetiti sile do 4G.

Nakon što se kapsula uspori na brzinu manju od brzine zvuka, aktivirat će se složeni sustav od 11 padobrana. Prvo se odbacuje pokrov prednjeg dijela kapsule, nakon čega slijede tri mala pilot-padobrana koji izvlače dva stabilizacijska padobrana. Na kraju se otvaraju tri velika glavna padobrana, svaki promjera oko 35 metara, koji će osigurati da Orion "bućne" u vodenu površinu brzinom od oko 25 kilometara na sat. Ovaj slijed je pažljivo planiran i testiran kako bi se osigurala maksimalna sigurnost posade, čak i u slučaju otkazivanja jednog od padobrana.

Operacija dočeka Oriona bit će izvedena uz koordinaciju NASA-e i američke mornarice, za što je brod USS John P. Murtha već pozicioniran u primarnoj zoni slijetanja. Timovi za prihvat posade uključuju visokospecijalizirane ronioce, helikoptere MH-60 Seahawk i medicinsko osoblje koje će obaviti prve preglede astronauta odmah nakon što kapsula bude osigurana. Očekuje se da će posada, nakon kratkog zaustavljanja u vojnoj bazi u San Diegu, poletjeti prema Svemirskom centru Johnson u Houstonu, gdje će se susresti sa svojim obiteljima.