Leteći nosači zrakoplova - projekt Gremlins

Prije gotovo stotinu godina java pa zatim dugo vremena san, leteći nosači zrakoplova, čini se opet imaju budućnost

Marko Guzina subota, 19. svibnja 2018. u 15:00

Iz tvornice (nečijih) snova, DARPA-e nam dolazi još jedan koncept u kom su aktualne tehnologije sagledane kroz prizmu ratovanja. Tko ne zna, u pitanju je razvojna agencija za obranu SAD-a (Defense Advanced Research Projects Agency), a kroz financiranje raznih projekata pomaže razvoju tehnologija koje ćemo gledati na vijestima za vrijeme trajanja ratova sutrašnjice.

Bespilotne letjelice koje razvija Dynetics imaju sklopiva krila dok ih matični zrakoplov može "uloviti" pomoću sustava sličnog onome za doljevanje goriva u letu
Bespilotne letjelice koje razvija Dynetics imaju sklopiva krila dok ih matični zrakoplov može "uloviti" pomoću sustava sličnog onome za doljevanje goriva u letu

Projekt koji nam je ovom prilikom iskočio od ostalih zove se Gremlins, a riječ je o ideji da veći zrakoplov s ljudskom posadom u zonu opasnosti odnosno nad bojno polje dopremi više bespilotnih letjelica. Te bespilotne letjelice tada djeluju kao roj te kroz korištenje odabranih senzora, naprednih navigacijskih sustava, autonomnog upravljanja i drugih tehnologija obavljaju određeni zadatak. Po izvršenju misije ove bespilotne letjelice se vraćaju do matičnog zrakoplova koji ih prikuplja te vraća u isturenu bazu da bi cijeli sustava bio pripremljen za iduću misiju u zonu opasnosti.

Kao platforma za ovu najmoderniju tehnologiju u fazi razvoja i testiranja služa jedan od najstarijih dizajna koje vojska (kao sveobuhvatni pojam) SAD danas koristi. Riječ je o primarno transportnom zrakoplovu C-130 Hercules s time da obitelj modela "C 130 Hercules" ima najdulji kontinuirani staž od svih konkurenata u arsenalu SAD. Koga zanimaju trivijalni podaci, prvi let modela obavljen je 23. kolovoza 1954. godine.

Što se samog projekta Gremlins tiče, on je nedavno zašao u treću fazu. Prva faza u kojoj su četiri tvrtke dobile ugovore s DARPA-om je imala za zadatak dokazati smislenost koncepta "zračnog prikupljanja" bespilotnih letjelica. U drugoj fazi su dvije tvrtke pod ugovorom dovodile koncept do sazrijevanja, a u trećoj fazi je tvrtka Dynetics u travnju 2018. potpisala ugovor s DARPA-om te će do kraja 2019. trebati demonstrirati sposobnost tehnologije koju razviju da lansira, a kasnije i prikupi bespilotne letjelice iz zrakoplova C 130 Hercules.

Ideja je da leteći nosač letjelica dopremi dronove u zonu djelovanja gdje ih ispušta. Tada dronovi autonomno obavljaju predviđenu misiju nakon čega ih matični zrakoplov sakuplja i vraća u bazu
Ideja je da leteći nosač letjelica dopremi dronove u zonu djelovanja gdje ih ispušta. Tada dronovi autonomno obavljaju predviđenu misiju nakon čega ih matični zrakoplov sakuplja i vraća u bazu

Izazovi pred razvojnim timovima ovog projekta su različiti, a uključuju potrebu da se osmisli bespilotna letjelica ograničenog vijeka trajanja koja će udovoljavati uvijetima, ali tu je i razvoj sustava koji bi omogućio lansiranje te kasnije (brzo) prikupljanje bespilotnih letjelica po okončanju njihove autonomne misije. Cijela ova priča nam daje vjerovati kako će u Američkom Ministarstvu obrane u skoroj budućnosti osvanuti cijeli novi popis zanimanja vezanih uz održavanje i korištenje bespilotnih resursa koji se polako, ali sigurno uvode u službu.

Riješenje koje nudi tvrtka Dynetics odabrana su zbog svoje prilagodljivosti što između ostalog znači da je osim za Hercules sve sklopove moguće lako prilagoditi i za druge leteće platforme koje koristi Američko Ministarstvo obrane. Uz to, već aktualni dizajn sklopova ne zahtjeva posebne ili trajne modifikacije na zrakoplovu koji igra ulogu letećeg nosača. Sami dronovi će trebati udovoljiti zahtjevima da ih je moguće ponovno koristiti i to u roku od najviše 24 sata te im mijenjati konfiguracije.

Ova nastojanja DARPA-e prate porast primjene bespilotnih letjelica u ratnim operacijama, a očito samo mašta razvojnih timova ograničava polja primjene. Dok je za neke roj dronova tek tiše, fluidnije utijelovljenje vatrometa, za neke je pak riječ o resursu koji u opasnim zonama može zamjeniti letjelice s ljudskom posadom odnosno skuplje, veće letjelice općenito.