Na američkom Sveučilištu Northwestern razvili su novu vrstu bespilotne letjelice koja, zahvaljujući specifičnom načinu kretanja, gotovo u potpunosti nestaje pred ljudskim očima. Dok su dosadašnji pokušaji stvaranja nevidljivih robota i dronova uglavnom bili usmjereni na kamuflažu, prozirne materijale ili složene optičke sustave koji savijaju svjetlost, ovaj tim znanstvenika iskoristio je koncept takozvanog zamućenja pokreta. Riječ je o vizualnom efektu zbog kojeg nam propeleri ili lopatice ventilatora pri brzoj vrtnji izgledaju "prozirnima".

Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš

Njihova letjelica, nazvana "Phantom Twist", rotira oko svoje osi brzinom do 25 puta u sekundi, što je prebrzo da bi ljudsko oko moglo jasno registrirati njezine dijelove. Iako nije u potpunosti nevidljiva, ona se tijekom leta pretvara u blijedi, jedva primjetni obris koji se neprimjetno stapa s pozadinom.

Za razliku od klasičnih multikoptera koji imaju nekoliko (obično četiri) rotora pričvršćenih na nepomično tijelo, "Phantom Twist" koristi samo jedan motor i jedan propeler. Kada se propeler okreće u jednom smjeru, ostatak tijela drona rotira u suprotnom smjeru. Voditelj projekta Michael Rubenstein, izvanredni profesor računalnih znanosti i strojarstva na Northwesternu, objasnio je da kod standardnih bespilotnih letjelica tijelo ostaje statično i lako uočljivo unatoč vrtnji propelera. Kod njihovog prototipa cjelokupna se struktura neprekidno okreće, što znači da ne postoje nepomični dijelovi koje bi oko moglo fiksirati.

AI-jem do deset puta manje uočljivosti

Proces dizajniranja letjelice bio je u potpunosti automatiziran pomoću računalnih modela i umjetne inteligencije. Inženjeri su najprije generirali oko 20.000 različitih konfiguracija drona koje su teoretski sposobne za stabilan let. Nakon toga su algoritmi za optimizaciju mijenjali raspored ključnih komponenti – motora, propelera, tiskanih pločica, protuutega i baterija. Cilj je bio pronaći idealan raspored elemenata koji bi minimizirao vidljivost drona iz gotovo svih kutova promatranja, a da se pritom ne naruši aerodinamička stabilnost letjelice.

Odabrani dizajni potom su testirani u simulacijama leta te računalno prikazani preko stotinu različitih stvarnih pozadina. Korištenjem percepcijskog modela koji simulira ljudski vid, mjerio se stupanj uočljivosti svake pojedine konfiguracije. Dijelovi drona namjerno su raspoređeni na različitim visinama i pod različitim kutovima s mnogo praznog prostora između njih kako se pri rotaciji ne bi vizualno preklapali. Rezultat je letjelica koja je, prema izračunima znanstvenika, oko deset puta manje uočljiva od konvencionalnih kvadrokoptera.

Za nadzor životinja, kažu

Projekt je i dalje u razvoju te još ima nekoliko tehničkih ograničenja, koja znanstvenici planiraju riješiti u idućim fazama. Propeler letjelice i dalje proizvodi glasan zvuk, a spojne žice i potporne šipke ostaju djelomično vidljive pažljivom promatraču. Rubenstein je najavio da će buduće verzije letjelice uključivati naprednije, prozirne materijale te tiše pogonske sustave kako bi se vizualni i zvučni potpis drona dodatno smanjio.

Primarni cilj ovog projekta je, barem tako tvrde inovatori, omogućiti provođenje nadzora divljih životinja, ekoloških istraživanja te inspekcije infrastrukture uz minimalno vizualno ometanje okoline. Znanstvenici ističu da dronovi često mijenjaju prirodno ponašanje životinja ili privlače neželjenu pozornost ljudi upravo zato što su lako uočljivi. Letjelica koja se teže primjećuje omogućila bi obavljanje istih zadataka bez narušavanja prirodnog sklada ili izazivanja obrambenih reakcija u okolini u kojoj operira, zaključuju.