Australija predlaže prekidač za algoritam: „Moj feed, moja pravila”

Najnoviji, i zasad najzanimljiviji, prijedlog kako obuzdati društvene mreže ne dolazi iz Bruxellesa ni iz Washingtona, nego iz Canberre

Bug.hr srijeda, 9. rujna 2026. u 09:05
📷 BUG/AI
BUG/AI

Australska vlada ovog je tjedna objavila nacrt zakona koji bi svakom korisniku dao naizgled jednostavnu mogućnost: isključiti algoritam. Umjesto beskonačnog niza sadržaja koji platforma sama bira, korisnik bi mogao vidjeti samo objave računa koje je odlučio pratiti. Inicijativu su nazvali „My Feed, My Way", moj feed, moja pravila.

Regulacija društvenih mreža i AI-chatbota

Platforme poput TikToka, Instagrama i Facebooka morale bi korisnicima poslati obavijest u kojoj biraju žele li i dalje primati algoritamski preporučeni sadržaj ili ne. Komunikacijska ministrica Anika Wells, ista ona koja je lani provela svjetski prvu zabranu društvenih mreža za mlađe od 16 godina, poručuje da će se odluka moći mijenjati „iznova i iznova". Dodaje i ono na što big tech vjerojatno računa: velik broj ljudi ionako će odabrati algoritam. To je, kaže, njihov izbor i taj izbor treba poštovati.

Prekidač za feed samo je najvidljiviji dio šireg okvira. Zakon nosi ime Digital Duty of Care, digitalna dužnost zaštite korisnika, i teret prebacuje na platforme: one moraju unaprijed smanjivati predvidive štete ili plaćati kazne veće od 100 milijuna australskih dolara (oko 72 milijuna američkih). Obveza se ne odnosi samo na društvene mreže, nego i na AI-chatbote te tražilice.

Popis šteta razlikuje se po dobi

Za mlađe od 18 godina platforme moraju sprječavati sadržaj koji promiče poremećaje prehrane, mizoginiju, pornografiju, glorifikaciju kriminala, zlostavljanje i vršnjačko nasilje, kao i sve drugo što djetetu može nanijeti „ozbiljnu štetu". Za odrasle je popis znatno uži i sveden na ono što je ionako kazneno djelo: seksualno nasilje, uznemiravanje s namjerom teške štete, poticanje na samoubojstvo, podršku terorističkim organizacijama.

Za najmlađe, one ispod 16, ide se korak dalje: algoritamske preporuke i beskonačno „skrolanje" moraju se isključiti u cijelosti, kao dodatni sloj zaštite povrh već postojeće zabrane.

Ironija: dosad nijedna tehnološka tvrtka nije kažnjena

Australija ju je uvela u prosincu 2025. kao svjetski presedan, no ministrica Wells sada priznaje da dosad nijedna tehnološka tvrtka nije kažnjena zbog nepoštivanja, iako istraživanja uporno pokazuju da golema većina tinejdžera koji su prije zabrane bili na platformama na njima i dalje ostaje. Novi se zakon, kao i onaj stari, uvodi prije nego što su detalji provedbe do kraja razrađeni.

Politička reakcija bila je predvidiva

Premijer Anthony Albanese inzistira da nije riječ o vladinoj kontroli, nego o vraćanju izbora u ruke građana. Wells „odlučno" isključuje mogućnost da bi na temelju zakona ikad neka vlada ili agencija regulirala dezinformacije: radi se, kaže, o sustavima i alatima koji nanose štetu, a kod odraslih samo o pitanju zakonitosti i izbora. Oporba nije uvjerena. Čelnik liberala Angus Taylor kaže da je „vrlo skeptičan" i strahuje od cenzure. Aktivistica Chanel Contos, koja je pokrenula kampanju „Fix Our Feeds", zalaže se za model u kojem je algoritam prema zadanim postavkama isključen, a korisnik ga uključuje sam. Argument je da algoritmi hrane rasprostranjenost seksualnog nasilja i mlade izlažu mizoginom sadržaju „manosfere”.

Tu je i suština koju vlada zasad ostavlja otvorenom. Wells kaže da o tome hoće li korisnici algoritam morati isključiti ili uključiti tek traži „stručni savjet". Razlika zvuči tehnički, ali je presudna: moć jednog prekidača gotovo u cijelosti ovisi o tome u kojem je smjeru okrenut na početku. Postavi li se algoritam kao zadano, većina ga nikad neće dirati; postavi li se obratno, platforme gube upravo ono na čemu zarađuju.

Nacrt predviđa i diskrecijsku ovlast

Budući bi ministar mogao na popis šteta dodavati nove stavke, primjerice sadržaj u kojem AI „svlači" fotografije stvarnih osoba. Wells to brani pitanjem treba li sazivati parlament svaki put kad se pojavi novi Grok. Oporba u toj fleksibilnosti vidi upravo ono čega se boji.

Ostaje, dakle: hrabra najava, svjetski presedan, prekidač koji zvuči osnažujuće. Hoće li taj prekidač biti spojen na išta, i u kojem će smjeru biti okrenut kad ga korisnik prvi put ugleda, pitanja su na koja ni sama vlada još nema odgovor. Zasad je ponuđen izbor, a tek će se vidjeti tko ga stvarno drži.