Kontroverzno pitanje podatkovnih centara - i njihovog utjecaja na okoliš i lokalne zajednice - i dalje puni naslovnice. Potreba za sve većom računskom snagom sudara se sa zabrinutošću oko toga je li taj dodatni kapacitet vrijedan troškova, kako financijskih tako i ekoloških.

Jedan od ključnih prirodnih resursa koji su podatkovnim centrima potrebni jest voda, i to u obilnim količinama, prvenstveno za hlađenje čipova koji obavljaju milijarde izračuna. Za regije koje se već suočavaju s porastom temperatura i klimatskim promjenama, ovo je ogroman zahtjev koji s pravom privlači veliku pozornost. S usponom umjetne inteligencije, potreba za kapacitetom podatkovnih centara i višom razinom performansi dramatično je porasla, što sve dodatno povećava količinu vode potrebne za hlađenje.

Ako vam se brojke o potrošnji vode u podatkovnim centrima čine zbunjujućima, niste jedini. Statistike se znatno razlikuju iz više razloga: potrošnja vode može varirati od lokacije do lokacije, a tu je i pitanje što se uopće računa kao potrošnja. Treba li uključiti vodu potrebnu za proizvodnju električne energije za napajanje centra? Koji se standard koristi za mjerenje vode "izgubljene" u okolišu ako se ona na kraju vrati u lokalni vodeni ciklus? Različiti izvještaji na ova pitanja odgovaraju različito, a problem dodatno komplicira činjenica da mnogi podatkovni centri uopće ne objavljuju svoje podatke o potrošnji. Ipak, dostupni podaci su alarmantni. Američki podatkovni centri samo su u 2023. godini izravno potrošili procijenjenih 66 milijardi litara vode, a predviđa se da bi se ta brojka mogla učetverostručiti do 2028. godine. Najveći utjecaj osjeća se na lokalnoj razini. Jedan veliki podatkovni centar može potrošiti istu količinu vode kao grad od 50 tisuća stanovnika, što ima jasne posljedice za ljude koji tamo žive. Primjerice, Googleov centar u gradu The Dalles u Oregonu navodno koristi oko četrdeset posto ukupne gradske vode.

Upravo iz tog razloga, svjesni su problema i u samom Googleu, koji je prema pisanju TechRadara najavio strategiju za odgovornije korištenje vode, ističući kako je "način na koji gradimo jednako važan kao i ono što gradimo". Njihov plan temelji se na pet ključnih obveza kojima žele postati "vodno pozitivni" do 2030. godine, što znači da planiraju nadoknaditi sto dvadeset posto slatke vode koju potroše u svojim uredima i podatkovnim centrima.

Plan u pet točaka

Prvo, Google se obvezao da će do 2030. godine vratiti više vode u sustav nego što je potroše njihovi podatkovni centri, uglavnom kroz odvojene projekte usmjerene na učinkovitije korištenje vode i smanjenje otpada. Drugo, tvrtka će uložiti stotine milijuna dolara u vodnu infrastrukturu kako bi osigurala dobru opskrbu područja u kojima se nalaze njihovi centri. Treće, Google navodi da će u područjima gdje je voda posebno oskudna koristiti podatkovne centre sa zračnim hlađenjem ili one koji koriste recikliranu vodu. Iako su ta rješenja skuplja i troše više električne energije, ne zahtijevaju velike količine svježe vode. Četvrto, tvrtka se obvezuje na transparentnost u izvještavanju o potrošnji vode, što trenutno nije standard u industriji. Na kraju, peto, Google kaže da će "tražiti alternativna i obnovljena rješenja za zaštitu vodnih resursa", uključujući korištenje pročišćenih otpadnih voda.

"Mislimo da je zaista važno postaviti svojevrsni nacrt na koji se zajednice mogu pozvati", rekao je Ben Townsend iz Googlea za The Verge. "Tako da, ako netko drugi dođe i kaže 'željeli bismo ovdje izgraditi podatkovni centar', zajednica može reći 'pa, evo pet različitih stvari koje zajednicu i vodno područje stavljaju na prvo mjesto... radite li vi to?'"

Google nije sam u ovim nastojanjima. I drugi veliki igrači poput Amazona, Mete i Microsofta postavili su slične ambiciozne ciljeve da do 2030. postanu vodno pozitivni. U potezu prema suradnji na razini cijele industrije, ova četiri tehnološka diva čak su osnovala Inicijativu za inovacije u podatkovnim centrima kako bi podržali startupe koji razvijaju održive tehnologije. Industrija također istražuje inovativna rješenja za smanjenje potrošnje vode, uključujući napredne tehnologije hlađenja, korištenje same umjetne inteligencije za optimizaciju potrošnje energije i vode te recikliranje otpadne topline za grijanje obližnjih domova i poslovnih prostora.

Potrošnja vode samo je dio priče o podatkovnim centrima, priče koja postaje sve složenija. Ipak, pozitivna akcija (ili barem obećanje pozitivne akcije) bolja je od ničega, a ovo bi moglo pomoći u usmjeravanju industrije prema odgovornijoj i održivijoj infrastrukturi. Međutim, preokrenuti javno mnijenje moglo bi biti teže od smanjenja potrošnje vode. Dok se euforija oko umjetne inteligencije nastavlja, a ogromne promjene postaju vidljive u područjima poput programiranja, još uvijek postoji značajan broj ljudi koji nisu oduševljeni generativnom umjetnom inteligencijom i onim što ona donosi - čak i prije nego što se dotaknemo pitanja koliko prirodnih resursa troši.