Ovog tjedna otvara se novi natječaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), kojim se s 38 milijuna eura sufinancira ugradnja obnovljivih izvora energije i, prvi put, sustava pohrane električne energije u obiteljskim kućama. Pravo je vrijeme, dakle, da pogledamo nove kalkulacije isplativosti takvih ulaganja, odnosno vrijeme povrata investicije u novim uvjetima obračuna (tzv. net-billinga) koji je učinio investicije u kućne solare nešto slabije isplativima.

Izračun isplativosti

Ovog puta u kalkulacije možemo dodati i baterije kao sve popularnije dodatke kućnim solarnim instalacijama, ali i – električne automobile, koji donose dodatnu isplativost vlasnicima postrojenja za proizvodnju energije u kućanstvu. Sve izračune u ovom članku omogućio nam je portal VoltSun, besplatni online kalkulator koji koristi satelitske podatke o osunčanosti Europske komisije (PVGIS) i ostale tehničke podatke o panelima, baterijama i automobilima, kako bi stvorio detaljne analize za zadane mu scenarije.

Analiza, koju smo napravili u suradnji s njima, obuhvaća dvanaest hrvatskih gradova i deset popularnih modela električnih automobila te daje uvid u rokove povrata investicije, troškove vožnje i utjecaj novog sustava obračuna struje (net-billinga). Detaljne izračune za niz scenarija, sa svim rezultatima, možete pogledati u galerijama unutar teksta.

Električni automobili i solari

Pogledajmo prvo isplativost solarnih instalacija za vlasnike električnih automobila. Podaci pokazuju da je za godišnju kilometražu od 15.000 kilometara u prosjeku potrebno instalirati između četiri i šest solarnih panela snage 400 W. Budući da se snaga i ugradnja dimenzioniraju točno prema potrošnji vozila, rok povrata investicije (bez državnih poticaja) kreće se od 5,3 godine u Splitu do 6,3 godine u Zagrebu, odnosno do 6,5 godina u Karlovcu. Povrat investicije primarno ovisi o geografskoj lokaciji, dok model vozila minimalno utječe na vremenski rok jer veći potrošači traže više panela, koji u konačnici razmjerno više i proizvedu energije.

Zabilježene razlike među gradovima proistječu iz razine osunčanosti, pri čemu obala, očekivano, ostvaruje oko četvrtinu veću proizvodnju od kontinenta. Što se tiče samog troška energije, vožnja na struju iz vlastitog solarnog sustava obračunava se kroz cijenu propuštenog otkupa i iznosi oko 0,79 € na 100 kilometara za model poput Tesle Model 3. U usporedbi s time, 100 kilometara na mrežnu struju u nižoj tarifi stoji 1,46 €, u višoj tarifi 2,78 €, dok dizelska i benzinska goriva dosežu trošak od 9,67 € odnosno 10,79 € – neusporedivo više u odnosu na struju iz vlastite proizvodnje.

Kao najosjetljivija pretpostavka u cijeloj računici ističe se udio samopotrošnje energije na licu mjesta. Alat pretpostavlja da se 75% proizvedene struje potroši izravno za punjenje vozila za sunčanih sati. Ako vlasnik vozilo puni isključivo noću, udio izravno iskorištene energije značajno pada, a rok povrata u Zagrebu produljuje se s 6,3 na oko 8 godina.

Baterije uz solare

Posebna simulacija cijelog kućanstva, napravljena izvan osnovnih funkcionalnosti alata VoltSun, analizirala je ekonomsku opravdanost ugradnje kućnih baterija. Analiza cijena na hrvatskom tržištu pokazuje da kućne baterije predstavljaju graničnu investiciju koja se isplati samo u kapacitetima od 5 do 10 kWh i to isključivo uz potporu Fonda. Uz ugradbenu cijenu od 400 €/kWh – što je sredina tržišnog raspona gdje se oprema kreće od 300 do 600 €/kWh – baterija od 5 kWh u Zagrebu uz sustav od 5 kWp donosi 105 eura godišnje i vraća se za 9,5 godina. Baterija od 10 kWh donosi 158 eura godišnje uz povrat od 12,7 godina, dok ona od 15 kWh donosi 187 eura i vraća se tek nakon 16 godina. Bez poticaja Fonda nijedna veličina baterije ne vraća uloženi novac unutar svog očekivanog vijeka trajanja od 15 godina.

Zaključno: uz potporu Fonda mala baterija ostaje granično isplativa i pri najskupljoj nabavnoj cijeni, velika ne postaje isplativa ni pri najjeftinijoj, a bez potpore nijedna se neće isplatiti u svojem vijeku trajanja. Kućne baterije ostvaruju bolju računicu u kućanstvima koja posjeduju električni automobil. Ista baterija od 10 kWh kući bez automobila donosi 122 eura godišnje, a kući s automobilom 158 eura, jer automobil može preuzeti i potrošiti pohranjenu energiju u najpovoljnijem trenutku.

• +4

Otkup ili potrošnja

Jedan od ključnih nalaza simulacije odnosi se na formulu otkupa viška električne energije prema Zakonu o obnovljivim izvorima. Budući da predavanje velikih količina energije u mrežu ljeti ruši omjer predane i preuzete struje, cijena po kojoj opskrbljivač otkupljuje višak drastično pada s povećanjem kućne elektrane.

Tako za kućanstvo u Zagrebu s potrošnjom od 4.000 kWh i električnim vozilom, optimalni sustav iznosi oko 4 kWp s povratom od 5,4 godine uz potporu Fonda. Povećanjem sustava na 10 kWp otkupna cijena predane struje padne s 0,049 € na 0,021 € po kWh, a rok povrata produžuje se na 8,5 godina, čime pravilo ugradnje maksimalnog kapaciteta na krov gubi ekonomsku smislenost pod net-billingom.

"Formula po kojoj se otkupljuje višak uspoređuje koliko ste iz mreže uzeli s onim koliko ste dali. Zbog toga vas veliki krov kažnjava: što više predajete, to vam se svaki predani kilovatsat lošije plaća. Sustav od deset kilovata u našoj simulaciji dobiva upola manje po kilovatsatu od onoga od tri. Stara preporuka da se stavi koliko stane na krov pod net-billingom više ne stoji", kaže za Bug.hr Srđan Mijatović, osnivač VoltSuna.