Teško je pronaći osobu čiji je život bio toliko javan, a pad toliko spektakularan kao onaj Charlieja Sheena. Godinama su mediji, gotovo u stvarnom vremenu, pratili svaki njegov eksces, od javnih ispada o "tigrovoj krvi" i "Adonisovom DNK" do problematičnih razvoda i borbe s ovisnostima. Stoga, kada Netflix najavi dvodijelni, trosatni dokumentarac pod nazivom "aka Charlie Sheen", prvo pitanje koje se nameće jest: što nam novo može ponuditi? Je li ovo duboko, sirovo i iskreno suočavanje s demonima prošlosti ili samo još jedna, doduše vješto producirana, epizoda u beskonačnom ciklusu javnog iskupljenja?

Redatelj Andrew Renzi dobio je impresivan pristup Sheenu, koji je sada, kako tvrdi, gotovo osam godina trijezan. Smješten u ambijent praznog američkog restorana, Sheen djeluje šarmantno, toplo i iznenađujuće introspektivno. On sam nudi strukturu svog života u tri čina: "Tulumarenje", "Tulumarenje s problemima" i na kraju, "Samo problemi". Kroz razgovor nas vodi kroz vrtlog slave, ovisnosti o kokainu, alkoholu i seksu. Najveći medijski odjek izazvalo je njegovo priznanje da je na vrhuncu ovisnosti "okrenuo jelovnik" i imao seksualne odnose s muškarcima. Iako je za samog Sheena to očito bio velik teret, za današnju publiku to jedva da je šokantna vijest, što samo potvrđuje koliko je malo istinski novih informacija u filmu. Dokumentarac je obogaćen impresivnom listom sugovornika, uključujući bivše supruge Denise Richards i Brooke Mueller, brata Ramona Esteveza i prijatelja Seana Penna.

Ipak, najvažniji glas u cijelom projektu, osim samog Sheena, pripada njegovom kolegi iz serije "Dva i pol muškarca", Jonu Cryeru. On s dubokom zabrinutošću i pronicljivošću postavlja ključno pitanje koje prožima cijeli dokumentarac. Cryer opisuje "ciklus Charlieja Sheena": glumac dotakne dno, krene putem oporavka, zrači pozitivnošću, a onda, kada se čini da je sve u redu, ponovno "zapali vlastitu kuću". Je li ovaj dokumentarac, pita se Cryer, a s njim i gledatelj, dio oporavka ili samo još jedna faza u ciklusu ovisnosti? Ta sumnja postaje opipljiva kada se primijeti kako Renzi nježno prelazi preko najtežih optužbi – od obiteljskog nasilja i zabrana prilaska do tvrdnji da je partnerice izlagao riziku od HIV-a. Sheen dobiva gotovo potpunu kontrolu nad narativom, a trenuci istinskog kajanja i razumijevanja patnje koju je nanio drugima rijetki su i blijedi. Prazninu ostavlja i odsustvo njegovog oca Martina Sheena i brata Emilija Esteveza, čije je odbijanje sudjelovanja možda i najsnažnija izjava u cijelom filmu.

Produkcijski, film je moderan i dinamičan, koristeći tehniku viđenu u dokumentarcu o Michaelu J. Foxu, gdje se isječci iz Sheenovih filmova i serija koriste za ilustraciju stvarnih događaja iz njegovog života. Ta metoda, uz rijetke obiteljske snimke iz djetinjstva, stvara dojam da je granica između Sheena kao osobe i likova koje je glumio oduvijek bila tanka. Međutim, produkcija povremeno posrće pod teretom modernih dokumentarističkih klišeja. Kako ističu neki kritičari s portala Variety, korištenje nasumičnih arhivskih snimki, poput reklama za American Express putničke čekove dok Sheen priča o plaćanju madam Heidi Fleiss, djeluje jeftino i odvlači pažnju od inače snažnih ispovijesti.

Na kraju, "aka Charlie Sheen" ostavlja gledatelja s gorko-slatkim okusom. To je magnetski privlačan, ali i frustrirajuć portret čovjeka koji se bori sa svojim nasljeđem. Film nije priča o iskupljenju, već o svođenju računa – ali računa koje Sheen svodi prvenstveno sam sa sobom, dok patnja drugih ostaje u drugom planu. Je li Charlie Sheen zaista pronašao mir ili samo novu pozornicu za svoju izvedbu? Prava vrijednost ovog dokumentarca, kao i Sheenove priče, pokazat će se tek za pet ili deset godina, kada vidimo je li ciklus konačno prekinut. Do tada, ostaje nam fascinantan, ali uznemirujuć uvid u život jedne od najkontroverznijih zvijezda našeg doba.