Film je uvijek pronalazio načine da prljavi posao plaćenog ubojice prikaže barem donekle privlačnim, ponekad čak i glamuroznim. Još od noir kriminalističkog trilera Unajmljeni ubojica (This Gun for Hire) iz 1942. godine, likovi plaćenih ubojica prikazani su kao hladni, odmjereni, iznimno sposobni, ali i proračunati antiheroji koji djeluju izvan zakona i društvenih normi, a istim su potom nastavili do danas.

Filmske su hitmene još zagonetnijim i privlačnijim učinile filmske zvijezde, primjerice George Clooney u kriminalističkom trileru Amerikanac (The American), Brad Pitt u Ubij ih nježno (Killing Them Softly) ili Michael Fassbender u Ubojici (The Killer) Davida Finchera, ali i naslovni junaci franšiza o Jasonu Bourneu i Johnu Wicku. Ipak, ove uloge nisu rezervirane isključivo za muškarce, pa u žanru postoje i značajne iznimke kao što su Nikita (La femme Nikita) Luca Bessona i Ubojica (The Assassin) Houa Hsiao-hsiena.

Ubojice (The Killers, Don Siegel, 1964.)

Neo–noir kriminalistički triler i jedna od mnogih adaptacija istoimene kratke priče Ernesta Hemingwayja. Dok u ranijoj adaptaciji u režiji Roberta Siodmaka središnju istragu vodi istražitelj osiguravajuće kuće, u Siegelovom filmu istragu vode atentatori. Nakon što u uvodnoj sceni usmrte Johnnyja Northa čiji lik utjelovljuje američki redatelj John Cassavetes, plaćeni ubojice Charlie Strom (Lee Marvin) i Lee (Clu Gulager) se upuste u istraživanje prošlosti svoje žrtve te motiva osobe koja ih je unajmila.

Iako je izvorno planiran kao televizijski film, proglašen je previše nasilnim i tako dobio kino distribuciju, a u njemu svoju posljednju filmsku ulogu gangstera tumači Ronald Reagan. Ubojice su posebno zanimljive zbog moralne dualnosti budući da pravdu, nasilnim i sadističkim metodama, traže upravo plaćeni ubojice.

Samuraj (Le Samouraï, Jean-Pierre Melville, 1967.)

U samom naslovu i u uvodnom citatu neo–noir kriminalističkog trilera Jean–Pierrea Melvillea plaćeni je ubojica pozicioniran kao moderni i usamljeni samuraj. Alain Delon je Jef Costello, hladnokrvni i suzdržani plaćeni ubojica sa samurajskim instinktima i impresivnom samokontrolom – on živi vrlo skromno u polupraznom stanu koji je u bilo kojem trenutku spreman napustiti, sa sobom nosi gotovo komično velik snop ključeva kako bi mogao ukrasti bilo koji automobil, a sve svoje likvidacije planira besprijekorno.

Minimalistički Melvilleov vizualni jezik zrači istom onom disciplinom kakvu ima i njegov naslovni lik, pa kad se Jefov poslovni život zbog sitne pogreške pretvori u kaotičnu zamku, samuraj odluči krenuti dezorijentirajućim putem prema osveti.

Operacija Šakal (The Day of the Jackal, Fred Zinnemann, 1973.)

Film fascinira onodobnom političkom paranojom i praktičnim detaljima izvršenja atentata. Naslovni plaćeni ubojica pod kodnim imenom Šakal (Edward Fox) dobio je zadatak likvidacije predsjednika Charlesa de Gaullea (Adrien Cayla–Legrand), najzaštićenijeg čovjeka u Francuskoj.

Šakalova misija iziskuje pedantnu pripremu i preciznu opremu, krivotvorene dokumente, posebno izrađeno oružje pogodno za krijumčarenje te jednostavne metode za prerušavanje. Profesionalan i hladan, Šakal je samouvjeren i potpuno siguran u vlastiti uspjeh, čak i kada sazna da su mu na tragu dvojica policajaca.

Ubojica (The Killer, John Woo, 1989.)

Akcijski film Johna Wooa koji se, osim hommageom kriminalističkom filmu, nerijetko naziva i baladom o mecima. Chow Yun-fat je Ah Jong, plaćeni ubojica s gotovo nadljudskim vještinama i impresivnim talentom za rukovanje oružjem. Nakon što tijekom pucnjave u jednom noćnom klubu slučajno oslijepi pjevačicu Jennie (Sally Yeh), Ah Jong odluči platiti operaciju kojom bi joj bio vraćen vid, ali za to mora prihvatiti posljednji posao za ogromnu svotu novca koji se pretvori u krvoproliće na ulicama Hong Konga.

Kada je snimanje započelo, Woo je imao samo okvirni plan, pa čitav film djeluje kao instinktivan i dinamičan spoj stilova, s referencama na Martina Scorsesea, Jean–Pierrea Melvillea i spaghetti westerne. Film se bavi prijateljstvom, odanošću i pitanjem časti, a obiluje izvrsno režiranim akcijskim sekvencama.

Collateral (Michael Mann, 2004.)

Smatra se jednim od najboljih filmova Michaela Manna, a radi se o urbanom trileru koji se odvija tijekom jedne noći u Los Angelesu. U središtu je radnje vozač taksija Max Durocher (Jamie Foxx) koji se zavarava da je njegov dvanaestogodišnji posao samo privremen i da će uskoro otvoriti vlastitu firmu za iznajmljivanje limuzina. Kada mu jedne večeri u automobil uđe muškarac koji se predstavi kao Vincent (Tom Cruise) i zamoli da ga, za veliku novčanu naknadu, tijekom noći odveze na nekoliko različitih lokacija, Max nevoljko prihvati ponudu, ali ubrzo shvati da mu se u taksiju nalazi neumoljivi plaćeni ubojica.

Film je obilježen stiliziranom i mutnom noćnom atmosferom, karakterističnom za Mannovo digitalno razdoblje, i sjajnim glumačkim izvedbama. U svom utjelovljenju Vincenta, Tom Cruise je odmjeren i fokusiran te ima nepokolebljivo samopouzdanje čovjeka koji je i sam potao oružje za unajmljivanje.

Kriminalci na godišnjem (In Bruges, Martin McDonagh, 2008.)

Tonom se ponešto razlikuje od većine filmova o plaćenim ubojicama budući da se radi o crnohumornoj kriminalističkoj komediji. Nakon što neiskusni plaćeni ubojica Ray (Coloin Farrell) pri likvidaciji svećenika usred crkve slučajno usmrti i dječaka koji je stajao iza njega, primoran je u pratnji starijeg kolege Kena (Brendan Gleeson) otići u Bruges dok se sve ne smiri, uključujući i burne reakcije u medijima.

Doduše, Ken je ondje na drugom zadatku – mora likvidirati Raya zbog pogreške koju je napravio, ali budući da se u međuvremenu s njim zbližio te da u njemu i dalje vidi dobrotu i priliku da napusti kriminal, počinje se dvoumiti. Kriminalci na godišnjem je također film o jednom gradu čije su ulice postale kulise za jednu vrlo kompliciranu i naizgled bezizlaznu situaciju.

Lista za odstrel (Kill List, Ben Wheatley, 2011.)

Primjer gdje se kriminalistički film isprepliće s folklornim hororom i psihološkom dramom. Smješten u britansku svakodnevicu u vrijeme ekonomske krize, radnja prati Jayja (Neil Maskell) i Gala (Michael Smiley), bivše vojnike, a sada ubojice koji zajedno odlaze izvršiti popis od tri mete za što vjeruju da će biti rutinski posao. Za razliku od Gala, Jay je emocionalno nestabilan te ga i dalje progoni misija koju je osam mjeseci ranije izvršio u Kijevu.

Od trenutka u kojem klijent ritualno zareže Jayev dlan u znak povjerenja, Lista za odstrel obiluje okultnim motivima, a posao koji su prihvatili postaje sve mračniji i bizarniji. Nasilje koje se u početku pojavljuje u obliku prijetnje do kraja preraste u horor, a Jayeve noćne more postanu dijelom stvarnosti.