Svibanj donosi vrlo zanimljivu ponudu: nastavci postojećih poznatih naslova, povratak jedne svemirske franšize u kina, autorski akcijski triler, Marvelov streaming "specijal" i dva horora s potpuno različitim pristupima strahu. Dio filmova računa na prepoznatljive likove i postojeću publiku, dok drugi pokušavaju privući pažnju konceptom, redateljskim potpisom ili igrati na popularnost horora.

Mortal Kombat II

U kinima (RH) od 7. svibnja

Vlak s nastavcima popularnih franšiza ide punom parom, bez naznake zaustavljanja. Mortal Kombat II pristiže nam kao nastavak koji napokon dolazi do onoga što je prvi film iz 2021. uglavnom pripremao: samog turnira, šireg rostera boraca i konflikta koji izravnije zahvaća Earthrealm. Simon McQuoid vraća se kao redatelj, Jeremy Slater potpisuje scenarij, a najveći novi element je – Johnny Cage (Karl Urban) – lik koji je u prvom filmu namjerno izostavljen. McQuoid je ranije objašnjavao da bi Cageova naglašena osobnost poremetila ravnotežu tadašnjeg ansambla; sada je upravo on jedan od središnjih aduta nastavka. Urban ga, prema vlastitim izjavama, igra kao čovjeka čija je karijera dotakla dno, pa se njegovo sudjelovanje na turniru ne svodi samo na gegove i samodopadnost filmske zvijezde. Važan je i fizički aspekt uloge: Urban je posebno isticao zahtjevnost borilačke pripreme i izvedbu Cageova poznatog poteza, uključujući špagu, što pokazuje koliko se film želi približiti specifičnoj ikonografiji igara.

Također, uz povratnike poput Sonye Blade (Jessica McNamee), Liu Kanga (Ludi Lin), Jaxa (Mehcad Brooks), Colea Younga (Lewis Tan), Raidena (Tadanobu Asano), Shang Tsunga (Chin Han), Scorpiona (Hiroyuki Sanada) i Bi-Hana/Nooba Saibota (Joe Taslim), u priču ulaze Kitana (Adeline Rudolph), Jade (Tati Gabrielle), Quan Chi (Damon Herriman) i Shao Kahn (Martyn Ford).

U kontekstu svibanjskih premijera, Mortal Kombat II nije zanimljiv zato što bi trebao dokazati da adaptacije videoigara mogu biti „ozbiljne”. Taj argument je već zastario. Relevantnije je pitanje može li nastavak biti dovoljno nasilan da zadrži prepoznatljivost igara, dovoljno dobro napisan i režiran da funkcionira kao kvalitetan film i dovoljno svjestan vlastite pretjeranosti da ne izgubi ono zbog čega publika uopće dolazi.

The Punisher: One Last Kill

Na platformi Disney+ od 12. svibnja

S borilačkih vještina na oružje. Fanovi popularnog antiheroja Punishera nisu imali sreće s filmskim adaptacijama, ali zato se Netflixova serija iz 2017. iskupila za sve dotadašnje promašaje. To je nažalost potrajalo samo dvije sezone, ali zato nam, konačno, umjesto treće sezone stiže film – The Punisher: One Last Kill – koji u svibanjskom rasporedu ima drukčiju poziciju od klasičnih Marvelovih premijera. Umjesto u kina, dolazi nam kao Disney+ „Special Presentation”, format koji Marvel koristi za priče manjeg opsega.

Najvažniji element projekta je Bernthalova kreativna kontrola. On se ne vraća samo kao glumac, nego i kao koscenarist uz redatelja Reinalda Marcusa Greena. To je bitno jer je Bernthalova verzija Franka Castlea od početka bila gruba, emocionalno zatvorena i opterećena krivnjom, a ovaj „specijal” očito pokušava nastaviti tim putem. Premisa filma počiva na Frankovoj iscrpljenosti. Castle je već pokušavao živjeti bez da je gonjen osvetom, ali se opetovano vraća nasilju. Zanimljivo je vidjeti hoće li One Last Kill taj povratak tretirati kao akcijski mehanizam ili kao poraz čovjeka koji više ne zna ni za što doli nasilja.

Siva zona (In the Grey)

U kinima (RH) od 14. svibnja

Ovog mjeseca vraća nam se i Guy Ritchie! Poznati britanski redatelj se u Sivoj zoni vraća modelu koji mu najviše odgovara: mala skupina profesionalaca, zadatak s jasnim financijskim ciljem, nekoliko paralelnih interesa (paralelna montaža!), prijevare i nasilje. Film je napisao i režirao Ritchie, a uloge nose Jake Gyllenhaal, Henry Cavill, Eiza González, Rosamund Pike, Fisher Stevens i Carlos Bardem.

Priča prati tajni tim operativaca koji mora vratiti milijardu dolara koje je ukrao moćni vladar. Bronco (Jake Gyllenhaal) i Sid (Henry Cavill) nose akcijski dio filma, dok Rachel Wild (Eiza González) drži operaciju na okupu. Foršpan najavljuje ono što se od Ritchieja i očekuje: brz ritam, nasilje, nadmudrivanje i plan koji ne može dugo ostati pod kontrolom.

Siva zona u svibanjskom kino repertoaru popunjava prostor akcijskog trilera bez superherojskog okvira i bez oslanjanja na postojeću franšizu. Interes proizlazi iz spoja Ritchiejeva imena, glumačke postave i žanra koji mu prirodno odgovara. Akcijski triler o operativcima, ukradenom novcu i planu koji se raspada zvuči kao teren na kojem se redatelj ne mora posebno dokazivati.

Mandalorian i Grogu (The Mandalorian and Grogu)

U kinima (RH) od 21. svibnja

Mandalorian i Grogu nije samo povratak Ratova zvijezda u kina nakon višegodišnje pauze, nego i test za model koji Disney sve češće koristi: televizijski uspjeh prevesti na filmski jezik. Jon Favreau režira film i (su)potpisuje scenarij s Daveom Filonijem, a Lucasfilm ga najavljuje kao IMAX izdanje koje u „svjetska” kina stiže 22. svibnja, dok je hrvatski datum najavljen dan ranije. U glavnim su ulogama Pedro Pascal kao Din Djarin, Sigourney Weaver kao pukovnica Ward i Jeremy Allen White kao Rotta the Hutt.

Radnja nastavlja situaciju nakon pada Carstva, u razdoblju u kojem Nova Republika pokušava kontrolirati ostatke imperijalne moći. Din Djarin i Grogu sada više nisu samo lutajući lovac na ucjene i dijete koje treba zaštitu. Nakon treće sezone serije, njihov odnos postavljen je kao odnos oca, učenika i partnera u misijama. Favreau je za AP objasnio da film ne tretira Dina kao istog lika s početka serije: sada radi za „dobre”, lovi ostatke Imperija i prihvaća zadatak koji ga vraća prema Huttskom klanu.

Najvažnija odluka nije sama premisa, nego prelazak iz televizijskog formata u kino. Favreau je jasno rekao da film nije četvrta sezona prebačena na veliko platno. To znači da priča mora funkcionirati i za publiku koja nije pratila sve epizode, ali bez potpunog odvajanja od dosadašnjeg kontinuiteta. To je zahtjevan balans: zadržati odnos Dina i Grogua kao emocionalnu osnovu, a pritom filmu dati dovoljno jasnu strukturu za gledatelje koji dolaze samo zbog novog kino-naslova iz svijeta Ratova zvijezda.

I da: ako slučajno želite znati više, uz spoilere prvih 15 minuta filma – iste informacije možete pronaći ovdje.

Putnik (Passenger)

U kinima (RH) od 21. svibnja

Polazna točka Putnika Andréa Øvredalaje zvuči kao svojevrsni film ceste: mladi par, Tyler (Jacob Scipio) i Maddie (Lou Llobell), nekoliko tjedana nakon što počnu živjeti u kombiju, svjedoči smrtonosnoj nesreći, a zatim ih počinje pratiti entitet od kojeg se ne mogu udaljiti.

Øvredal, redatelj s jasnim horor pedigreom, za Bloody Disgusting opisao je film kao spoj filma ceste i proganjanja „na toj istoj cesti”, dodavši da ga smatra svojim najstrašnijim filmom. Zato je zanimljivo što se film ne oslanja samo na ideju bijega. U dobrom hororu ovog tipa kretanje obično znači mogućnost spasa; ovdje se, barem prema premisi i foršpanu, događa suprotno. Neovisno o tome koliko se likovi kreću, prijetnja ostaje jednako blizu. To mijenja tipičnu logiku jer sada cesta više nije prostor oslobađanja od prijetnje, nego produženi hodnik iz kojeg nema izlaza.

U kontekstu svibanjskih naslova, Putnika vrijedi izdvojiti kao komercijalni horor koji nema franšizni oslonac, ali ima jasan koncept. Njegov potencijal je u jednostavnosti: dvoje ljudi, cesta i progonitelj koji ukida osnovnu pretpostavku putovanja – da se odlaskom može pobjeći.

Backrooms: Bez izlaza (Backrooms)

U kinima (RH) od 28. svibnja

Dajemo vam dva horora za kraj. Potonji, Backrooms: Bez izlaza, jedan je od najiščekivanijih horora godine. Riječ je o adaptaciji – ne romana, igre ili starije franšize – nego internetskog mita i YouTube serijala. Kane Parsons, poznat po kanalu Kane Pixels, prvi je Backrooms video objavio 2022., a taj je kratki found-footage rad pokrenuo novi val interesa za tzv. liminalni horor – strah od prostora koji izgledaju poznato, ali su pogrešni na način koji je teško precizno objasniti.

Radnja prati terapeutkinju dr. Mary Kline (Renate Reinsve), koja u potrazi za nestalim pacijentom ulazi u Backrooms – mrežu, tj. beskrajan niz praznih, fluorescentno osvijetljenih prostora bez jasne logike izlaza. Clark (Chiwetel Ejiofor), vlasnik salona namještaja, povezan je s prvim otkrićem tog prostora.

Najveći izazov adaptacije je upravo prijelaz iz kratkog internetskog formata u dugometražni film. Izvorni serijal funkcionirao je na fragmentima, prekidima, VHS-estetici i osjećaju da gledamo pronađeni materijal. Film mora zadržati nelagodu serijala, ali joj dati dramaturgiju koja može izdržati kino-format. Zato je važan podatak da Parsons nije radio samo digitalnu rekonstrukciju prostora: za film je izgrađeno više od 30.000 kvadratnih stopa fizičkih setova, a redatelj je u intervjuima isticao da su testirali desetke varijanti tapeta kako bi pogodili točnu nijansu žute.

Taj detalj nije trivijalan. Kod Backroomsa boja zida, fluorescentno svjetlo i repetitivnost prostora nisu scenografski ukras, nego izvor nelagode. Parsons je koncept povezivao sa senzornom deprivacijom: kad je čovjek zatvoren u praznom prostoru bez jasnih podražaja, mozak počinje tražiti obrasce ondje gdje ih možda nema. To objašnjava zašto ovaj horor ne mora neprestano pokazivati prijetnju – dovoljno je da prostor izgleda kao mjesto iz kojeg se ne može izaći.