Par interesantnih crtica vezanih uz nastanak Amige. Priča je posebna i prilično dramatična, kroz splet poslovnih i inženjerskih vratolomija:
- otac Amige je Jay Miner, svojevremeno jedan od naboljih dizajnera čipova, u to vrijeme (1970tih) veteran silicijske doline, postavio temelje za Atarijeve čipove u prvoj mega uspješnoj Atari igračoj konzoli 2600
- spajanje prototipa Amiginih čipova na nekoliko breadboard-a su radile žene (azijatkinje) koje većinom nisu znale engleski (da u Kaliforniji), ali su bile najjeftinija radna snaga
- Jay Miner je založio kuću i auto da bi financirao firmu, išao je na sve ili ništa, da nije uspjelo vjerojatno bi bio beskućnik
- glavni finacijaši/investitori firme Hi-Torro (prethodni naziv prije Amige) nisu bili venture kapitalisti vec bogati stomatolozi
- da bi prikrili što zapravo rade (čipove i najnapredno računalo), firma je proizvodila joystick-e i kao takva se reklamirala i predstavljala na sajmovima
- Miner je otišao iz Atarija, ganjajući svoje snove da napravi najbolje računalo, ali s obzirom da su potrošili 2 puta budget, a zubarski investicijski fond se u međuvremenu našao u problemima i prestao sa dodatnim novčanim dotacijama, nije bilo druge nego pitati Atari za pomoć, na što Atari pristaje za 500.000 USD, uz kaluzulu da ako ne vrate novce za određeno vrijeme, Atari postaje vlasnik svih intelektuanih prava i do tada razvijenih čipova za svoje buduće konzole
- druga opcija za finaciranje je bila Commodore, kao kupac čipova, jer je Commodore-u falio "novi" proizvod nakon Commodore PET-a, VIC-20 i C-64, koji su bili osmobitni i temeljeni na sad vec 7-8 godina starom CPU-u. Ali Miner nije htio ni čuti za tu opciju, jer nije bilo tih novaca za koje bi bio voljan bilo što raditi sa Jackom Tramielom. Jako ga nije volio. Ispravnije bi bilo reći da Tramiela zapravo nitko nije volio, jer svi sa kojima je radio su loše prošli, od zaposlenika, pa do prodajnih lanaca kojima je prodao hrpe računala, a onda skinuo cijene u direktnoj prodaji ispod onih po kojima je prodao svojim distributerima
- drama za ekipu iz Amige (Hi-torro) počinje kad se Atari (kojeg je kupio i užasno loše vodio Warner Comunications) nađe u financijskim problemima i odluči prepustiti firmu Tramielu. Sad, onaj kojeg su htjeli izbjeći pod svaku cijenu (Commodore i Jack Tramiel) najedaput preko noći postaje potencijalni vlasnik njihove nove tehnologije, ali kao vlasnik Atarija. I ispada da sad s Jackom imaju ugovor. Kao ugovor sa vragom. Nitko se nije tome nadao.
- još gora drama je bila za par inženjera koji su dali otkaze u Commodore-u (inaće glavni inženjeri koji su radili na C-64) i odlučili krenuti sami u poduzetničke vode. Naravno prvi kupac za nove čipove im nije bio Commodore (u kojem su dali otkaze) već prvi konkurent, Atari. U međuvremeu ih je Tramiel tužio kao firmu i ponaosob. Parnica kao u priči. Uglavnom, htio ih je unuštiti. Šema, ako nisi s menom, onda si protiv mene. E sad pazi šoka, prvi kupac im je Atari, imaju potpisani ugovor, kad ono za par mjeseci novi gazda Atarija je Tramiel, bivši konkurent. Zemljo otvori se ... ima i happy end, zaradili su milione kroz nekih desetak godina za svoje zvučne čipove. Njihovu firmu je kupio Creative Labs za 77 miliona $.
- Andy Warhol, koji je bio jedan od glavnih aktera na prestavljanju Amige, čija se izjava prenosila po svim medijima: "Ovo sam računalo čekao cijeloga života" (kao motiv za kreativce i grafičare). Reality check je bio da je čovijek bio drogiran i nikad prije nije koristio računalo, sve je bio fake. Par sati su trenirali gdje treba kliknuti da bi delux paint odradio popunjavanje slike i svi su držali fige da ne zajebe, jer mu nikako nije išlo.
