Bacanje medicinskog biserja by Doc (#7) - Muške mu

Možda zabavna strana traži manju preciznost, ali zadržimo ipak određenu dozu preciznosti. Ima, ali manje:

• Mean amygdalin levels ranged from ~0.2 to 16 mg/100 g in sweet varieties
• Mean amygdalin levels ranged from ~52 to 180 mg/100 g in semibitter varieties
• Mean amygdalin levels ranged from ~3,300 to 5,400 mg/100 g in bitter varieties

Izvor: https://www.almonds.com/sites/default/files/content/attachments/2014aq0004_amygdalin_publication_overview.pdf

Dakle, tko ne planira pojesti preko pola kg pitomih badema, nema razloga za strah, ali je sa znanstvenog stajališta itekako netočno reći da pitomi badem ne sadrži cijanid. Sam proces pripitomljavanja je u biti bila umjetna selekcija badema s manjim udjelom cijanida, što je razlog zbog kojeg pitomi ima manje cijanida, ali je ujedno i razlog zbog kojeg je malo vjerojatno da ga nema uopće - već s ovim rasponom je teško prepoznati razliku u gorčini, pa tu dosadašnja metoda selekcije više ne preferira sorte s dodatno sniženom razinom, a ista još i varira ovisno o vanjskim faktorima. Jedino da napravimo genetskim inženjeringom sortu koja nema cijanida uopće.

S druge strane, često se može čuti priča da acetilsalicilna kiselina blokira oporavak mišića nakon upale (točnije, da se oštećenja krpaju ožiljkastim tkivom umjesto mišićnim uslijed djelovanja acetilsalicilne kiseline). Da li je to točno? Ako jest, onda bi prilikom intezivnije fizičke aktivnosti i periodu nakon trebalo izbjegavati bademe.

Znam da su na meniu, i meni su često na planini, baš zato i pitam. Što se tiče regeneracije mišića, nije baš da blokira proces u potpunosti, ali navodno ga značajno otežava. I, da, znam da se regeneriraju u fazi odmora, ali je pitanje i koliko brzo koncentracija opada.

Tko zna, možda bi trebali koristiti šampon od koprive kao zaštitu - ono, neće grom u koprive.

 Nemam apsolutno nikakve činjenice ili studije pored sebe, ali takva neka informacija bi se jako brzo proširila u sportskim krugovima. Nisam već jako dugo u njima, ali letimičan pogled na stranice o bodybuildingu i, zapravo, imaš članke koji govore o njegovoj korisnosti, ne štetnosti.

Možda i ima nekih jako malih količina, ali očito cost / benefit je takav da nitko nema problema sa njegovom konzumacijom. I to pričamo o populaciji koja ima problema sa velikim unosom voća (zbog fruktoze), soje (jer podiže estrogen), bilo kakvog nepotrebnog hodanja (jer smanjuje mišićni volumen) i koja se budi tokom noći uzimati proteinske shakeove (jer su mišići predugo bez hrane).
Nadalje, ti i ja smo epohama daleko od takvog režima treninga i da nam je takav način prehrane usko grlo (što god mi htjeli misliti, vrlo vjerojatno ćemo obojica daleko prije ozljediti vezivno tkivo nego ući u takav režim treninga da moramo paziti na gornje stvari) i, po meni, gledati gdje koliko ima miligrama nečega što je neko istraživanje reklo da ima negativne utjecaje na mišiće je apsolutno trošenje i vremena i mentalnog kapaciteta bezveze.
Na kraju krajeva, čak i kao rekreativac, u daleko većoj opasnosti si da ti mišić nakon treninga bude pothranjen (bilo prehranom, bilo neprokrvljenošću) nego da će ti neka hrana tamo blokirati proces regeneracije.

Doktor je tu na temi, pa ako sam natelasio gluposti (ironično "biserje"), neka me ispravi, ali barem do prije desetak godina je takva priča bila u profi krugovima.